Bijenalna izložba fotografija 12. PHOTODISTORZIJA otvara se u četvrtak

U četrvrtak 27. studenog 2025. u galeriji Zuccato u Poreču otvara se bijenalna izložba fotografija “12. PHOTODISTORZIJA”. Izlažu Savo Spasojević, Emil Stijepčić, Irena Vasilj, Marija Lopac, Petar katavić i  Borna Nešković.

Bijenalna fotografska izložba ove se godine sastoji od dvije samostalne izložbe u galeriji Zuccato i skupne izložbe odabranih autora pristiglih na natječaj. Na otvorenju ujedno će biti proglašen pobjednik natječajnog dijela. Nagrada autoru bit će samostalna izložba u Maloj galeriji.

Kustos izložbe je Hassan Abdelghani.

Savo Spasojević rođen je 1974. godine u Zapadnom Berlinu, kao sin hrvatske majke i srpskog gastarbeitera. Njegove rane godine obilježile su nomadski život – od prvih koraka u Weddingu do povratka u Jugoslaviju, gdje je živio do izbijanja rata 1992. godine. Burno iskustvo raseljenja odvelo ga je u Dansku, gdje je otkrio transformativnu moć fotografije. U živahnom umjetničkom krajoliku Kopenhagena, Savo je usavršavao svoje vještine u Global Foto skole 1993-1996  kod Hassana Abdelganija, pa u nastavku uz  poznatu fotografkinju Erin Haydn O’Neil, uranjajući se u svijet mode, oglašavanja i arhitektonske fotografije. Ovo razdoblje suradnje i eksperimentiranja postavilo je temelje za njegov jedinstveni umjetnički glas.

Godine 2002. Savo je započeo novo poglavlje, studirajući medijske znanosti na Sveučilištu u Kopenhagenu, istovremeno radeći u postprodukciji, specijalizirajući se za posebne efekte i animaciju. Ovaj interdisciplinarni pristup obogatio je njegovu umjetničku praksu, omogućivši mu da spoji tehničku preciznost s kreativnom vizijom. Do 2009. godine, Savo se vratio svojim korijenima u umjetnosti i dokumentarnoj fotografiji, ovaj put s dubokim fokusom na istraživanje nomadskih identiteta i fragmentiranih sjećanja na prošlo.

Savino djelo je vizualna priča koja istražuje zamagljene granice sjećanja i identiteta. Njegove fotografije hvataju prolazne tragove prošlosti, prikazujući ih kao fragmentirane, nejasne i zanosno lijepo. Kroz njegov objektiv, arhitektonski prostori postaju više od jednostavnih struktura; pretvaraju se u dinamične konstelacije koje djeluju s vremenom i ljudskim subjektom. Njegove slike pozivaju gledatelje da pitaju stabilnost sjećanja i fluidnost identiteta, teme duboko rezonantne s njegovom vlastitom životnom pričom.
Međunarodna umjetnička zajednica je prihvatila Savino djelo, s njegovim fotografijama predstavljenim u brojnim publikacijama i izložbama u muzejima i galerijama širom Evrope. Njegova sposobnost da isprepleće osobne i kolektivne povijesti u svoju umjetnost učinila ga je značajnim glasom u suvremenoj fotografiji. Danas, Savo dijeli svoje vrijeme između Berlina i Danske, nastavljajući stvarati djela koja izazivaju percepcije i izazivaju duboke emocionalne odgovore.

Nostalgične geometrije odsutnosti

Fotografski radovi Save Spasojevića, koji su pod nazivom Metaforičke geste izloženi u Galeriji Prima Center Berlin, nostalgični su portreti Berlina. Snimljene analognom kamerom Hasselblad, slike bilježe različite prostorne teksture i urbane konstelacije, izoštravajući oko za arhitekturu i geometrijske strukture urbanog krajolika. Ako bolje pogledate, možete vidjeti da je riječ o prizorima koje je umjetnik svjesno osmislio kao refleksije. Usmjeravajući svoj objektiv na površine kao što su staklo, ogledala ili lokve, Savo stvara zrcalne slike u kojima se isprepliću iluzorni i stvarni prostor, čineći granice između dokumenta i fikcije pomičnim i krhkim. Odluka da se fotografije realiziraju i izlože ne kao digitalne, već kao analogne slike korespondira s umjetnikovom namjerom da se konceptualno pozabavi topografijom sjećanja i sagleda ona mjesta koja su imala važnu ulogu u njegovom djetinjstvu/adolescenciji.Prve korake Savo je napravio u Zapadnom Berlinu 70-ih i 80-ih godina, gdje je i rođen. Nakon što je krajem 1980-ih napustio Berlin i putovao između Bosne, Srbije i Danske, vratio se u ponovo ujedinjeni grad prije sedam godina. Potraga za tragovima njegovog sada nomadskog identiteta dovela ga je do poznatih mjesta, koja sada bilježi i proganja svojom kamerom. Jesu li to još uvijek ista mjesta? Je li isti kakav je bio? Što te teksture i prostori govore o njegovoj povijesti? Fotografska potraga za izgubljenim vremenom odvija se u geometrijskoj mreži koja određuje kompoziciju prizora slike. Na taj način umjetnik nam osvještava arhitektonske strukture i otkriva dinamičnu povezanost vremena, prostora i identiteta.

EMIL STIJEPČIĆ rođen je u Puli 1976. godine, maturirao je u Tehničkoj školi Pula, a potom diplomirao na Arhitektonskom fakultetu IUAV u Veneciji.

Ljubav prema fotografiji razvija već u ranoj mladosti te je produbljuje tijekom studija arhitekture spajajući arhitektonske principe s fotografskim izrazom, uvijek naglašavajući likovnu kompoziciju svakog kadra.

Polaznik je prve generacije Foto akademije Makina pod vodstvom međunarodno priznatog fotografa Hassana Abdelghanija, u čijoj galeriji Makina u Puli u svibnju 2023. godine ostvaruje svoju prvu samostalnu izložbu.

Putovanje dugo jedan trenutak

Pripovijest o putovanju kroz prostor i vrijeme, priče o dragim ljudima, o posjećenim mjestima, proživljenim događajima, iskušenim osjećajima ili sasvim slučajnim prizorima zabilježenim u trenutku i spremljenim na čuvanje u digitalni dnevnik.

Sjećanja na (ne)važne i razne druge trenutke zabilježena kroz kadar fotografije.

Izložba je financirana sredstvima Grada Poreča – Parenzo. Vina doniraju Vina Rossi. Radno vrijeme galerije je 10.00 – 12.00 i 16.00 – 19.00 (nedjeljom i praznikom zatvoreno), a ostaje otvorena do 4. sijećnja 2026.