U Šibenskoj galeriji sveti Krševan svečano je otvorena samostalna izložba slika porečkog autora Eugena Varzića, pod nazivom „Ma de“. Izložbu su prigodno otvorili Zdenka Bilušić i voditeljica galerije Antonija Modrušan.
Izložba predstavlja dvadeset tri nova ikovna rada, koji su stvarani od zime 2021. godine do prije par dana.
Mnogi od izložbenih radova su bili dio važnijih svjetskih izložbi, tako izložbu otvara slika "Sleepless Angel" kojom se Varzić predstavio kao finalist međunarodne izložbe Mod Portrait 2021. koja se održala u MEAM (Museo Europeo de Arte Moderno), Barcelona, Španjolska te u Sala Bantierra de Zaragoza Španjolska. Isti rad izlagan je i na 56. Hercegnovskom likovnom salonu u Herceg Novom.
Na izložbi je predstavljena i serija minijatura, što nije specifično za autora koji preferira veliki format.
Nadalje, tu je likovni rad pod nazivom "Voda" kojim se predstavio na izložbi Algo que mas realismo u Sala artistica Aragonesa, Zaragoza, Španjolska, u organizaciji Galeria Artelibre i MEAM ( Museo Europeo de Arte Moderno) Barcelona.
Premijera bila u Motovunu
Glavni dio izložbe su radovi iz 2023. i 2024. godine, srednjeg i većeg formata koji su premijerno izloženi u Motivunskoj galeriji Pet kula, u kolovozu 2023. godine. Za istaći je likovni rad "Majka Istok" koji je bio finalist 2023 Beautiful Bizarre Art Prize u kategoriji RAYMAR Traditional Art Award, u organizaciji prestižnog magazina za suvremenu umjetnost Beautiful Bizarre Magazine.
Na otvorenju je prikazan i kratki dokumentarni film MA DE koji pobliže objašnjava likovne postupke i uvjete u kojima su nastajale slike te uvodi posjetitelja dublje u autorovu intimnu priču.
Izložba ostaje otvorena do 30. svibnja te se već 4. lipnja predstavlja u Kninu, na kninskoj tvrđavi, odnosno Kninskom muzeju.
Kako se navodi u predgovoru kataloga kojeg potpisuje Zdenka Bilušić, umjetnik doista širokog dijapazona interesa, preko crteža i slika po kojima je prepoznatljiv, do skulptura i mozaika, uvijek nas iznova iznenadi energijom i bogatstvom svoga imaginarija na granici sna i jave.
Majka kao okosnica ciklusa
- Okosnica ovoga ciklusa, naoko zagonetnoga naziva 'Ma de', jest umjetnikova majka, a s te dvije rječice ona mu se obraćala govoreći sve kroz ta dva mala sloga, bodreći ga, izražavajući katkad sumnju, katkad oduševljenje, katkad nedoumicu, ali uvijek govoreći ljubav. I kako autor kaže, majčina ljubav je najbliža Božjoj, zato su ova djela izrazito emotivna. Moglo bi se pretpostaviti da su zbog toga slikana slobodnim, širokim potezima no, radi se o izrazito stabilnim kompozicijama, piše Bilušić.
Kako nastavlja, portret, jedan od najstarijih umjetničkih motiva, star koliko i civilizacija, nikad nije i neće izgubiti na vrijednosti, zanimljivosti i privlačnosti. Varzić se prema njemu odnosi kao prema građi, kreirajući situacije u kojima se svijet medija i popularne kulture otkriva u svojoj mnogostrukoj potentnosti. Autor na svoj način stvara složene narative i kritičke refleksije ove naše realnosti s urbanim pustinjacima, jakim osobnostima, bezvremenskim vrijednostima, ljepoti samoj.
- Uvijek je teško, a možda i besmisleno, izvlačiti nečiju umjetnost iz socio-kulturološkog konteksta i promatrati je svojom optikom. Varzić u vremenu moralno i estetski obezvrijeđenom, vremenu potpune komercijalizacije i oslabljene duhovnosti, ne pokušava djelovati prevratnički, ne zamara se moralnom reakcijom na suvremeni svijet, na nužnoj angažiranosti. On svijet mijenja skrećući pozornost na njega, na ljepotu u tobožnjim zastranjenjima i vjeru koja će se pojaviti i u neredu uvijek iznova stvoriti red i/ili preurediti materijalnu i duhovnu realnost.
Umjetnost i nije tu da daje odgovore niti da bude katalizator društvenih promjena, ona je tu da postavlja pitanja. I Varzić se pita, pita Ima li Boga, Majko?, M(Other) i drugim dvoznačnim ili višeznačnim nazivima svojih radova. I odgovara profinjenim jezikom koji se drži načela da predstavljanje problema po sebi nije dovoljno, nema vrijednosti bez ostvarenja umjetničkog aspekta, bez jakih likovnih i estetskih svojstava.
Upravo u tome krije se snaga njegove uvjerljivosti jer osim semantičkih, fenomenoloških i socijalnih sadržaja kojima se bavi, progovara on o duhovnosti i slika, više nego drugi, duh vremena koje živi, navodi Bilušić.
Iako je dosta starih, ali i suvremenih majstora ljubomorno čuvalo i skrivalo svoje tajne zanata.
Varzić naprotiv, nema ništa protiv javnog pokazivanja svoje vještine koju je nakon riječke Akademije razvijao što samostalno, što u radionicama Eloya Moralesa i Antonija Lópeza Garcije, kao i kroz brojne druge suradnje i projekte. Smještali su ga u realizam, hiperrealizam, pa i nadrealizam a on, on kreira, uspostavlja vizualni dijalog s modelom: majkom, suprugom, djetetom, znancima i neznancima...
Varzić, zaključuje Bilušić, svoje epske potrete slika onako kako udiše zrak, s vidljivom metričkom iznijansiranošću, nasladom boje i, premda je uvijek prisutna fotografska sličnost s modelom, na koncu svaka njegova slika ima svoju ćutilnu i meditativnu crtu.
