KOJA JE SUDBINA 'SVIJETLEĆIH DIVOVA'? Uljanikove radne dizalice na "manekenskom" zadatku osvjetljavanja noćne panorame Pule

Već desetak godina simbol su noćne panorame Pule. Još puno važnije, više od stotinu godina, neizostavan su dio cijele njene vizure i simbol brojnih generacija koje je othranilo brodogradilište kojem pripadaju – Uljaniku. One su pulski „Svijetleći divovi“, donedavno poznate tek kao – Uljanikove dizalice.

Kada umire brodogradnja, neka bar bude svjetlost

Brodogradilište Uljanik svoju je snagu postupno gubilo posljednjih desetljeća, da bi se u konačnici, od nekadašnjeg giganta s preko deset tisuća zaposlenih radnika, u najskorijoj povijesti svelo na niz tvrtki nasljednica koje, u najboljem slučaju, zapošljavaju nekoliko stotina radnika. Sudbina Uljanika, kao i „računica“ njegove imovine, preselile su se iz udarnih gospodarskih vijesti u članke o sudskim ročištima, pokušajima prodaje i povremenim financijskim injekcijama države kako bi se isplatile plaće u zakašnjenju.

Brodogradnja u Uljaniku, u koliko god smanjenom obujmu u odnosu na nekadašnju izgradnju velebnih brodica, činjenica je, još uvijek diše, no neusporedivo je to s njegovim zlatnim dobom. A, da mrak ne bi i u simboličnom smislu pao na najpoznatiju pulsku industriju, 2014. godine rodila se ideja da se dizalice osvijetle. Kada već danju nemaju ni približno onoliko posla koliko su ga imale nekad, dodijeljen im je i noćni zadatak – uz dizajn svjetla Deana Skire, postaje su impresivna svjetlosna instalacija pod nazivom Pulski divovi.

No, skup je to „sport“ kada dizalica od radnice postane manekenka, pa su tema vrlo brzo postali računi za struju. Možda se svjetla pale po „noćnoj tarifi“, ali lampadina je i dalje puno!

Račun je na sebe odlučila preuzeti Turistička zajednica Pule, koja je inicijalno projekt realizirala s tadašnjim poduzećem Uljanik d.d., da bi 2019. godine učešće u ugovoru preuzeo prvo Uljanik d.d. u stečaju, a potom, od druge polovice 2020. godine Uljanik Brodogradnja 1856.

- Projekt je od samog početka zamišljen kao dinamičan, pri čemu broj aktivnih, odnosno osvijetljenih dizalica varira ovisno o njihovoj tehničkoj ispravnosti, poziciji te trenutačnoj upotrebi u okviru brodogradilišta. Nakon pokretanja stečajnog postupka nad Uljanikom d.d., Turistička zajednica preuzela je financijsku obvezu redovitog održavanja i napajanja električnom energijom, kako bi se projekt nastavio, rekli su nam ovih dana iz pulske Turističke zajednice.

Kroz deset godina održavanja projekta došlo je do niza tehničkih i organizacijskih promjena, dodaju. Osim što su se na računima za struju izmijenila tri imena brodogradilišne tvrtke, 2021. godine tvrtka Lumenart d.o.o. izvršila je zamjenu tehničke opreme – antena i switch-eva, a 2024. godine, s jedne tehnički neuvjetne dizalice, kažu iz TZ-a, uklonjeni su i uskladišteni reflektori, dok je s druge, uklonjena upravljačka oprema, kako bi se omogućio rad preostalih dizalica zbog međusobne tehničke povezanosti.

Posebna programiranja, primjerice, povodom praznika, manifestacija, obilježavanja posebnih datuma, redovito financira poduzeće Skira d.o.o. koje je i izradilo projekt svjetlećih divova, dodaju iz TZ-a.

Koliko ovo uljepšavanje gradske vizure Pule njegovu turističku zajednicu kraju košta ovih godina ogromnih poskupljenja?

-  Trenutni mjesečni trošak održavanja i napajanja iznosi 3.000 eura + PDV, a ugovor se obnavlja godišnje, prvenstveno zbog neizvjesnosti oko vlasničke i operativne situacije u Uljanik Brodogradnji 1856. Potencijalni novi vlasnik dizalica nema obvezu nastaviti s osvjetljavanjem, ali se predviđa pokretanje razgovora o nastavku projekta ukoliko dođe do promjene vlasničke strukture, kažu nam.

Brod "Stočar"

Što kažu u Uljaniku?

Jesu li dizalice uopće funkcionalne? Jesu, kaže kratko direktor Uljanik Brodogradnje 1856 Samir Hadžić.

- Dizalice same po sebi, bez obzira na divove ili bilo neko svjetlo i slično, imaju tehničke karakteristike i podliježu inspekciji, koja je kvartalna, polugodišnja ili godišnja. Da bi se uopće koristile i da bi se osvijetlile, moraju se postići svi tehnički uvjeti koje propisuje zakon i mi to redovno radimo. Redovno održavaju, kaže Hadžić, dodajući, doduše bez konkretnih brojki, da su u pitanju nemali troškovi u sklopu sveukupnih troškova redovnog održavanja i zamjene dijelova.

No, nije teško za dnevnog svjetla primijetiti značajne tragove korozije na njima, pa smo direktora brodogradilišta pitali i radi li se o značajnim oštećenjima.

Korozija je površinska, veli on, i kao takva ne utječe na tehničku ispravnost dizalica.

- Izložene su moru i soli, ali površinska korozija ne utječe na tehničku ispavanost. Ona je samo vizualna. Struktura i strukturalni integritet dizalica stalno se provjeravaju i tamo nema nikakve korozije koja bi ih oštetila jer inače ne bi prolazile tehničke uvjete, kaže Hadžić.

Iz perspektive brodogradilišta, dodaje, važna je upravo ona prvotna namjena, dok je rasvjeta dodatni detalj. Lijep, ali sekundaran.

-  Dizalice nisu tu radi grada nego radi poslovanja Uljanika i gradnje brodova. I one kao takve zadovoljavaju tu potrebu. One mogu biti super vizura grada, i meni se kao građaninu Pule i kao Uljanikovcu sviđaju, i stvarno ih je lijepo vidjeti osvijetljene, ali njihova je primarna namjena da budu funkcionalne, a ne lijepe. Zato se maksimalno održavaju, veli direktor Uljanik Brodogradnje 1853.

Hadžić ujedno potvrđuje da su ugovor naslijedili od prethodne brodogradilišne tvrtke, kao i da se on povremeno korigirao po pitanju cijene struje. Financijske koristi od „Divova“ brodogradilište, veli, nema, ali on bi ih osobno rado vidio zauvijek osvijetljene.

I konačno pitanje „za milijun eura“ – znači li sve ovo da bi sutra, u slučaju povratka brodogradnje u punom obimu, dizalice i dalje bile dorasle zadatku, Hadžić odgovara potvrdno, dodajući da bi istovremeno mogle ostati i svjetlosna instalacija.

-  Sve dizalice jesu u funkciji. S njima gradimo Stočara i one svijetle u isto vrijeme. Sve one rade svoj posao, a instalacije gospodina Skire ugrađene su tako da dizalice ne gube na funkciji i ne ometaju im ikakav rad. Tako da dizalice rade, u funkciji su, ali i služe kao turistička atrakcija, zaključuje Hadžić.