U rovinjskoj galeriji "Batana", otvorena je izložba fotografija "Tragovi stanara", autora Marka Krnjajića. Već i sama pozivnica, s fotografijom dvorišta na naslovnica asocirala je na vrijeme iza nas. Međutim, snimljena dvorišta, baladuri, istarske okućnice i balkoni prikaz su svakodnevice i prostora iza kojih se odvija život. Upravo taj spoj - prošlosti i sadašnjosti, izmiksan kroz osobnu estetiku stanara i načina uređenja vanjskog, otvorenog prostora pobuđuje različite emocije kod gledatelja. Za jedne to su nježne fotografije iz prošlosti, za druge grub, komičan pa čak i neprihvatljiv odnos prema naslijeđu.
Upravo, taj kritički odnos prema snimljenim prizorima, u predgovoru kataloga "Tragovi prošlosti", dao je Đani Celija, kazavši uz ostalo - "Krnjajićeve fotografije graniče s grotesknim, komičnim prizorima, kao da su izvučene iz kojeg zaboravljenog Fellinijevog filma s dodanim bojama, no vrijeme kao da je stalo. Zapravo nije vrijeme stalo, vrijeme ide naprijed svojim tokom u okolini koja nas okružuju i stvara naš mentalitet, ali urbana kultura je stala. Vrijeme je išlo naprijed, no naš modus vivendi ostao je isti, indiferentan stav da nam nitko ništa ne može", zapisao je fotograf Celija.
Upravo u rečenici "da nam nitko ništa ne može" krije se dubina snimljenog, ali i Krnjajićeva umjetnička sposobnost da otkrije/predstavi ono što, najčešće, ne opažamo. Uz ljepotu istarskog kamena uvukla se plastika, bilo da je riječ o nezgrapno postavljenim suncobranima i stolovima, a u dvorištima raskopana mjesta za još jedan automobil. Mješavina starog načina života i svakodnevnog života koji iziskuje prostor za satelitsku antenu ili klima uređaj, novu i ne nužno pogođenu boju fasade...
-Tragovi stanara, Marka Krnjajića serija je fotografija snimljenih po Istri koja nas pomalo stavlja u vremensku kapsulu. Motivi za koje smo mislili da su dio povijesti ili neke bliske prošlosti zapravo i dalje su dio naše svakodnevnice, no možda ne obraćamo pažnju na njih ili ih jednostavno ignoriramo. Materijali su isti kao i prije pola stoljeća, no par njih, pretežno plastike, odudara od te mediteranske svevremenske slike, kaže kustos Celija, dodajući i da miješanjem starine i novih detalja poput plastičnih terasnih stolova i stolica, trampolina, improviziranih vrtnih tuševa izgrađenih od starih bojlera, fasada prepunih vanjskih jedinica klima-uređaja, do modernih ulaza vrata napravljenih u kasnim sedamdesetim ili osamdesetim godinama prošlog stoljeća s ukrasima od satelitskih antena, autor stavlja "stanare" u prvi plan, dajući im na znanje da su i dalje prisutni, da tamo žive i pomalo rade što im je volja.
Zanimljiv detalj za atraktivnost fotografija pronalazimo u činjenici da autor nije rođen u Istri, što ga, no samo i možda, čini objektivnim promatračem.
-Serija je nastala na različitim lokacijama Istre-u Puli, Vodnjanu, Pazinu, Prematuri, Humu, Barbanu, Boljunu... Istra ovdje nije prikazana kao turistički imaginarij, niti kao jedinstven i jasno omeđen identitetski prostor. Ona je promatrana iznutra, kroz sitne prizore svakodnevnice u kojima se susreću različiti slojevi vremena, arhitekture i života. Ono što me zanima jest Istra iza razglednice- prostor kakav se otkriva tek kada prestanemo tražiti reprezentativno i počnemo gledati ono što je svakodnevno, zapisao je Marko Krnjajić, dodavši i kako "Trgovi stanara nisu pokušaj povratka idealiziranoj prošlosti, već naprotiv projekt pokušaj da se uhvatiti sadašnji trenutak, svjestan njegove prolaznosti. Ono što je danas gotovo neprimjetno sutra možda više neće postojati. Fotografija zato ovdje ima i ulogu pamćenja, rekao je Krnjajić.
Dodajmo, i da se izložba Tragovi stanara, iza čijeg se objektiva nalazi umjetnički fotograf, filmski redatelj, autor većeg broja samostalnih i skupnih izložaba, član Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika, te više od desetljeća sugrađanin i stanovnik Pule, može pogledati u Centru vizualnih umjetnosti "Batana" do 15. studenog.