"Knjiga snimanja je porod, a film su krstitke", našalio se Mladen Burić, urednik kapitalnog djela, originalne knjige snimanja filma Vatroslava Mimice "Kaja, ubit ću te!", koja je jutros predstavljena u okviru 71. Pule u Domu HB-a. Usput, veliki je redatelj upravo Pulu izabrao za život u umirovljeničkim godinama.
Novo je to izdanje iznimno vrijedne edicije "Riječ iza slike – reprodukcija knjiga snimanja hrvatskih filmskih klasika iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva".
"Kaja, ubit ću te" iz 1967. godine jedno je od zasigurno najupečatljivijih ostvarenja redatelja Vatroslava Mimice (1923.-2020.), koje će se upravo danas (izvrsno restaurirano!) prikazati u 18 sati u Kinu Valli.
Ispočetka osporavano i izviždano, a potom prepoznato kao vrhunsko ostvarenje europskog modernističkog filma. Taj traktat o ljudskoj prirodi i zlu nastao je u suradnji s književnikom i scenaristom Krunom Quienom prema obradi stvarnog događaja iz vremena Drugog svjetskog rata.
Radi se o originalnoj knjizi snimanja prepunoj intervencija, ilustracija i kolaža koja daje uvid u stvaralački proces autora.
Pored originalne knjige snimanja, koja je dokument što otkriva proces nastanka filma "Kaja, ubit ću te!!, u ovoj knjizi nalaze se tekstovi Marine Vujčić i Marija Kozine koji govore o percepciji filma, kako na osobnoj razini tako i u kontekstu stvaralaštva Vatroslava Mimice u okviru hrvatske kinematografije. Posebno je zanimljivo sjećanje na Lordana Zafranovića i Vatroslava Mimicu koje je priredila povjesničarka dr. Nataša Mišković, dok je autore filma i glumačku postavu biografski obradio filmolog i filmski arhivist Juraj Kukoč.
U knjizi je posebno zanimljiv tekst poznate spisateljice Marine Vujčić, unuke pravog Kaje Cicilianija, kojeg je Mimica uveo u legendu.
- Film Kaja, ubit ću te! prvi sam put gledala u tinejdžerskoj dobi, kad je repriziran u televizijskome programu, i tad mi se priča o djedovoj smrti, koju sam slušala cijelo rano djetinjstvo, materijalizirala. Od toga trenutka djedovo lice, koje sam poznavala samo s rijetkih fotografija i iz bakinih opisa, oživjelo je u liku glumca Zaima Muzaferije, kojega sam još godinama poslije doživljavala kao rođenoga djeda. Uglješa Kojadinović, ni kriv ni dužan, meni je bio njegov ubojica", piše ona u pratećem tekstu.
Govoreći o priči o rađanju zla na primjeru malog čovjeka, moderator Boško Picula pitao je Natašu Mišković kako tumači kontrast ljepote Mediterana i zla koji se rađa u konkretnim političkim i društvenim okolnostima, a koji ovakvim filmovima daje snagu i prepoznatljivost.
- Mediteran ima te ekstreme, tu beskrajnu ljepotu s jedne strane, no kad dođe jugo ili bura to više nije prekrasna ljepota, onda je surov život. Moji su korijeni u Dalmaciji, a živim Švicarskoj gdje su isto učestale tre promjene vremena. I u na Mediteranu ovisimo o tim brzim promjenama vremena. Mimica je u jednom od svojih intervjua da te ekstreme nosi iz djetinjstva te da ih pretvara u film.
Urednik dojmljivo opremljene knjige Mladen Burić ustvrdio je: "Teško da je itko u publici te ljetne večeri na 14. Pulskom filmskom festivalu kada je nakon projekcije izviždana i kamenovana ekipa filma 'Kaja, ubit ću! mogao misliti da je upravo prisustvovao premijeri jednoga od najvažnijih filmova hrvatske kinematografije, te zasigurno najupečatljivijih filmova Vatroslava Mimice, redatelja koji je na festival došao s dvjema Zlatnim arenama za svoje prethodne filmove (Prometej s otoka Viševice (1964.) i Ponedjeljak ili utorak (1966.)).
- No, Kaja, ubit ću te!, taj Mimičin traktat o ljudskoj prirodi i zlu nastao u suradnji s književnikom i scenaristom Krunom Quienom, a prema obradi stvarnoga događaja iz vremena Drugoga svjetskog rata, s vremenom, uz međunarodni uspjeh i ponovno kritičarsko gledanje biva prepoznat kao jedan od vrhunskih priloga europskoga modernističkog filma, kaže Burić.
On je kazao su imali sreću da su od gospodina Sergia Mimice Gezzana dobili prvo na uvid, a poslije i kao novi doprinos Zbirci scenarija i knjiga snimanja HDA originalnu knjigu snimanja za film 'Kaja, ubit ću te!', koju je priredio i vodio redatelj Vatroslav Mimica.
- Već na prvi pogled bilo je jasno da se radi o iznimno zanimljivu i bogatu dokumentu koji sa svojim brojnim intervencijama, ilustracijama i kolažima pruža jedinstven uvid u stvaralački proces autora. No, osim crteža i kolaža kojima je Mimica uobličavao vizualni prosede filma, jednako je tako zanimljiva razlika između scenarija i samoga filma u sadržajnom smislu, koju katkad čine detalji, ali i značajne razlike poput lika pripovjedača kojeg u samom filmu nema, navodi urednik izdanja