Lingvist i kroatist dr. Mate Kapović: "Jezik je zadnji bastion šovinizma"

- Jedan kolega  radi na istom fakultetu kao i ja, na kroatistici. Napisao je sa svojom ženom knjigu "Hrvatski u upotrebi" u kojoj je mrtav hladan napisao da se ne može "upaliti televizor" jer bi to značilo da uzimate upaljač i potpaljujete televizor. Čovjek nije čuo za metafore. To je potpuno suludo. Naime, jezik bez metafora ne funkcionira. Mi u svakoj drugoj rečenici doslovce imamo metaforu. Kad kažete 'položiti ispit', nije da ste vi uzeli ispit i položili ga na stol, nego ste prošli ispit. Kad kažete 'prošli ispit', nije da ste vi uzeli ispit pa ste prošli kroz njega. Praktički je svaka druga riječ metafora. Bez metafora ne možete govoriti. Potpuno je suludo reći da se ne može reći "upaliti televizor'. Ali to je netko tko se bavi jezikom mrtav hladan napisao u knjizi, to tamo stoji, čovjek je nekakav profesor. Bože sačuvaj, nasmijao je prisutne kroatiste i laike sinoć u dobro popunjenoj Maloj sceni INK-a renomirani lingvist, dijalektolog, kroatist, redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagreb Mate Kapović, održavši zanimljivo i korisno jednosatno predavanje pod naslovom "Jezik, ideologija i nadriznanost: zašto je tako teško govoriti znanstveno o jeziku?".

- Treba govoriti slobodno, bez straha, naglasio je Kapović, dodavši da je problem s preskriptivizmom (neznanstvenom idejom da su neki jezični elementi -izgovor, oblik, značenje...- sami po sebi "bolji" i "pravilniji" od drugih) u tome što potiče strah od jezika, ali kljaštrenje jezika.

- Meni često kad čuju da sam lingvist kažu: "Joj, sad moram paziti kako govorim", iako ja potpuno drugačije mislim. No stalno to čujem. Misle da ću ih ja ispravljati. Ljudi zbog toga ne vole govoriti na televiziji, u školi, da ne bi nešto krivo rekli. Ne boje se što će reći, nego se boje kako će to reći. Tu onda zapravo nema demokracije ako se ljudi boje nešto govoriti, da ne bi tobože nešto krivo rekli.

- Da ne govorimo koliko je ponižavajuće kad nekome za njegov lokalni govor kažete da je nepravilan, loš. Jer to je zapravo sama srž vašeg identiteta, kao što je to nečija nacionalnost, lokalni identitet, vjera ili bilo što drugo. Jednako tako, ne može se netko rugati zato što ste iz Istre, Dalmacije, Slavonije. Danas smo malo napredovali pa nije zgodno nekome se rugati zato što je crnac ili zašto što je iz nekog dijela Hrvatske. Međutim, jezik je tu zadnji bastion šovinizma. Preko jezika se neki često rugaju ljudima upravo tome što je netko iz nekog kraja, pa tobože formuliraju:  "Pa on ne govori dobro standardno", a zapravo kritiziraju to odakle je, nastavio je profesor Kapović.

Kroz predavanje Kapović je više puta istaknuo da je standard samo jedna od jezičnih varijanata, ni bolja ni lošija.

"Nema ništa loše u tome da se u školi uči standard, ali to ne znači de to jedini 'pravilan' oblik jezika", dodao je

- Ako se bavite pisanjem, vrlo često će vam lektor, kad napišete "njegovog oca" ispraviti u "njegova oca", jer je ovo potonje malo finije. viši stil. Međutim ako pogledate bilo koju gramatiku hrvatskog jezika, tamo uredno piše da može biti i "njegova' i 'njegovog' i 'njegovoga'. Koje onda pravo ima lektor da to mijenja? Pazite, to se događa čak i meni, ja sam doktor lingvistike, pa me čak i ne obavijeste o promjeni. Onda možete zamisliti što se sve događa onima koji nisu stručnjaci za jezik, kaže Kapović.

- Često ćete čuti: "Ne možete reći: 'Ukoliko dođeš, radit ćemo to i to', već se mora reći: "Ako dođeš...". Jer ovo 'ukoliko', kao, ne valja. A otvorite Enciklopedijski rječnik na kojem se temelji  Hrvatski jezični portal gdje postoji uredno i ta opcija. Kako to može netko križati? Potpuno suludo. A to će vam prekrižiti 95 posto lektora. Ili "boluje od dvije bolesti" i "boluje od dviju bolesti". Ili "došlo je do pomirenja dvije stranke i "pomirenje dviju stranaka". Može jedno i drugo, ali lektori će vrlo često izabrati "pomirenje dviju stranaka", jer imate genitiv, malo finije zvuči, malo učenije. Ok, može i tako, ali u svim gramatikama piše da može i bez deklinacije. Čemu križanje, dodao je.

- Često ste čuli od učiteljica ili lektora da se ne može reći "obadva", pa to pojašnjavaju time da 'oba " već znači 'dva' i čemu to ponavljati. To je potpuno suludo. Jer jezik funkcionira na principu ponavljanja. Ako kažete recimo: "Ta jedna dobra žena", tu se stalno ponavlja isti nastavak. Pa ajmo izbaciti taj "a" na kraju, pa ćemo govoriti "t jedn dobr žena". Neki jezici tako funkcioniraju, ali hrvatski ne. I na temelju čega to netko ispravlja , bez da je prethodno pogledao je li to standardno ili nije, veli prof. Kapović.

- Lingvistika se ne bavi samo jezikom Marulića, Krleže, "finim" jezicima koji su propisani u službenim gramatikama propisano, nego jezikom općenito, tkogod i gdjegod govorio, pa makar se tim jezikom služilo deset siromaha u Africi. Lingvistici je to zanimljivo, kazao je. Devedeset posto onoga što o jeziku možete čuti u medijima uglavnom su gluposti. Može ovo zvučati skandalozno, no to je jednostavno tako. Kad vam govore "trebali biste ovako govoriti jer ovo nam je krivo", to nema veze sa znanošću ni lingvistikom. Jednako tako kao što astrofizika proučava svemir i njegove zakone, a ne govori kako bi se planeti i zvijezde „trebali" kretati, sjajiti, ponašati. slično kao što zoologija proučava životinje kakve jesu, a ne kakve bi "trebale" biti . Astrofizika ne govori da su neki planeti „loši" ili „nepravilni", niti zoologija govori da su neke životinje „neispravne" ili „pogrešne". Dapače, kad to kažete, to zvuči potpuno sumanuto, veli Kapović.

"Pravilnost" u jeziku je vrlo često spominjan, a zapravo je potpuno neznanstven i besmislen koncept.

- U jeziku je pravilno sve što se u njemu redovno upotrebljava. Sve ono što govornici govore , to je i pravilno. Nebitno je govorite li to ljudi u čitavoj Hrvatskoj ili samo u Puli, Zagrebu ili nekom malom selu u Istri, kazao je, dodavši da svaki jezik/dijalekt/govor nužno i po definiciji ima pravila jer bez njih se ne bi moglo govoriti, kao što ne možete hodati bez nogu.

- Pritom je nebitno jesu li ta pravila negdje eksplicitno opisana (nakon što je lingvist primjerice napisao gramatiku tog jezika) ili nije, je li neki jezik standardiziran ili nije. Svi jezici, na svim razinama, svi dijalekti, lokalni govori svi imaju pravila, izriču se tim i tim glagolskim vremenom, tim i tim padežom, ako taj jezik ima padeže, ta se riječ tako izgovara, zaključio je prof. Mate Kapović.