Ne događa se često da jedan veliki bend prilično profesionalno i na engleskom jeziku najavi dječak, kao što je to u sinoć u dobro popunjenom dvorištu Rojca učinio Marks, sin Željka Markovića, voditelja obnovljene Jazzbine, kojoj je novi život, sjajnim dvosatnim koncertom, udahnuo njujorški kvartet Sex Mob.

Steven Bernstein
Jazzbina je u prvih 20 godina ugostila više od 1200 glazbenika, organizirala više od 300 koncerata s više od 50.000 posjetitelja, da bi zatim njenu devetogodišnju pauzu prekinuo upravo ovaj pulski dječak, sugerirajući tati na koncertu Marca Ribota na jazz festivalu u slovenskom Cerknu da je od trošenja novca na udaljenije koncertne lokacije mudrije obnoviti Jazzbinu. To se i dogodilo.
Steven Bernstein, osnivač i slide trubač Sex Moba kazao je u intervjuu našem portalu uoči pulskog nastupa i ovo: "U tome što odabirem neke teme i melodije koje su kao nespojive s jazzom, neki kritičari vide neku vrst mog ironičnog odnosa prema tome. Međutim, u onome što ja radim nema ničeg ironičnog. Ništa. Ako čujete neku melodiju koju sviram, to je zato što je volim i što osjećam nešto snažno prema njoj".
Potvrdila je to u uvodu već i suptilna izvedba "Amarcorda" Nina Rote iz istoimenog Fellinijevog filma, s albuma "Cinema, Circus & Spaghetti" iz 2004. godine.

Sin Željka Markovića na trenutak preuzeo festivalsku palicu
Ponajbolji predvodnici njujorške downtown scene majstori su reinterpretacije pop, rock i filmske glazbe kroz prizmu slobodne improvizacije, iako su dobar dio sinoćnjeg repertoara činile njihove autorske skladbe, među kojima je i jedna sasvim nova, kojoj je raspoloženi Bernstein, nakon konzultacije s publikom, nadjenuo naziv "Portret pulske koze-ptice".

Tony Scherr
Vrhunac večeri dogodio se u obradi Princeove "Sign O’ The Times", u sedmominutnoj groove 'bombi', usput znatno bržoj od studijske verzije sa Sex Mob-ovog albuma 'Din of Inequity 'iz 1998. Mantrična i plesna, ali u underground ključu, s dominantnim sirovim funky ritmom odličnog bubnjara Kennyja Wollesena i Tonyja Scherra na kontrabasu, izvedba je rasla iz suptilnijeg u razuzdanije dionice.
Brass sekcija koju je uz Bernsteina činio saksofonist Briggan Krauss nježno je kroz taj groove kreirala glavnu vokalnu Princeovu liniju.
Nagli prekid u sredini pjesme, nakon kojeg se mantra vratila u razuzdanijem obliku, izazvala je oduševljenje publike kao na rave partyju.

Briggan Krauss
No, iz pjesme u pjesmu nisu napuštali svoju jazz suštinu, pokazavši i emotivnom izvedbom Ellingtonove "The Star-Crossed Lovers" duboko razumijevanje jazz tradicije.

Kenny Wollesen
Kroz cijeli koncert jasno se osjećala kohezija benda koji svoju postavu nije mijenjao svih 30 godina: basist Scherr i bubnjar Wollesen kreativno su nadilazili ulogu ritam sekcije, dok su saksofonist Krauss ii trubač Bernstein iz pjesme u pjesmu stvarali uzbudljive, žive teksture koje ni u jednom trenutku nisu zvučale predvidljivo.
Ovaj koncert nije bio samo glazbeni događaj, već i susret kozmopolitskog duha, tolikom potrebnog ovom gradu koji u tom smislu pamti bitno bolje dane.