Puna mističnih, egzotičnih krajobraza, kako onih stvarnoga svijeta, kako onih unutarnjih, duhovnih, putovanja i priviđenja, slutnji i uvida, traganja za beskrajem, za stvarnošću koje nema, a koja sveudilj obavija, nadrasta stvarnost živih bića, života kao takvog, poezija Octavia Paza pronaći će i u našem vremenu mnoštvo zainteresiranih
Puna mističnih, egzotičnih krajobraza, kako onih stvarnoga svijeta, kako onih unutarnjih, duhovnih, putovanja i priviđenja, slutnji i uvida, traganja za beskrajem, za stvarnošću koje nema, a koja sveudilj obavija, nadrasta stvarnost živih bića, života kao takvog, poezija Octavia Paza pronaći će i u našem vremenu mnoštvo zainteresiranih
Piše Tatjana Gromača Vadanjel
Octavio Paz: "Naga noć riječi", Izbor iz poezije; izbor i prijevod sa španjolskoga: Dinko Telećan, VBZ, Zagreb, 2025.
Ozbiljan i pregledan izbor iz poezije značajnog svjetskog, meksičkog pjesnika, esejista i prevoditelja Octavia Paza (1914. – 1998.), zapravo prvi takve vrste u nas, učinio je ugledni i nagrađivani prevoditelj, pjesnik, pisac Dinko Telećan, a knjiga njegova izbora, koji seže u davnu 1935. godinu, i proteže se do 1996., s ciljem da pruži uvid - nemoguće je kazati detaljan, no svakako prilično cjelovit uvid u cjeloživotno stvaralaštvo ovog važnog pjesnika prošloga vijeka, čiji rad, kako pjesnički, tako i onaj esejistički, ne bi trebalo zaboraviti, objavljena je nedavno u zagrebačkom VBZ-u.
Knjiga otpočinje upućenim proslovom prevoditelja, kojim on čitatelja uvodi u nimalo svakodnevan životni i stvaralački put meksičkog umjetnika riječi, koji je prije svega obilježen rađanjem i životom na meksičkome dijelu sjevernoameričkog kontinenta, kojemu je dao svoj obol i podršku i kao čovjek, podržavajući revolucionarne pokrete svoga doba, zalažući se za školovanje djece i radnika na poluotoku Yucatán…
No već su ga u rano doba njegova stvaralaštva prepoznali kao "revolucionarnog pjesnika", i to one druge vrste – u kojemu "živi nastojanje da preobrazi jezik".
Put – studij i stipendije, dalje su Octavia Paza vodili u Sjevernu Ameriku, gdje je već zarana postao najčitaniji hispanoamerički pjesnik u akademskim krugovima. Tako će, uz Jorgea Luisa Borgesa i Gabriela Garciu Marqeza, ističe prevoditelj, Octavio Paz postati po svoj prilici najutjecajniji hispanoamerički književnik 20. stoljeća.
Tome su zacijelo doprinijele i značajne nagrade - godine 1981. Paz je dobio Nagradu Cervantes, dok je 1990. godine njegov sveukupan književni rad ovjenčan Nobelovom nagradom za književnost.
Octavio Paz autor je 25 zbirki pjesama, dviju knjiga lirskih proza, te 30-ak knjiga eseja, a prevodio je francusku, englesku, američku, švedsku poeziju, pjesme Fernanda Pessoe, a preko drugih jezika i u suradnji s drugim pjesnicima i prevoditeljima i klasike indijskog, kineskog i japanskog pjesništva.
Interes za istočne kulture i tradiciju, ne samo pjesničku, već i za mišljenje i filozofiju, za život općenito, drugo je obilježje života i pjesništva Octavia Paza, pa prema za te teme dobro upućenom cijenjenom i nagrađivanom prevoditelju Dinku Telećanu, saznajemo kako je ovaj meksički književnik možda najobuhvatnije i najdublje od svih dotadašnjih pjesnika Zapada prodro u Istok.
Tome su doprinijeli i život, putovanja i poslovi ovog meksičkog pjesnika, koji je u Indiju prvi put otputovao 1951., da bi se jedanaest godina kasnije vratio ondje u službi meksičkog ambasadora, nadležnog ne samo za Indiju, nego i za Pakistan, Afganistan, i, kako se tada zvao, Cejlon. Ondje će Octavio Paz provesti šest godina, proputovati te zemlje uzduž i poprijeko, posvetiti se proučavanju indijskih filozofija i umjetnosti te upoznati ženu svog života.
Njegovo istočno, indijsko iskustvo trajati će dugo, punih 40 godina, dugo nakon što će dati ostavku na mjesto ambasadora. Indija će tako, kuća u Delhiju, pored one u rodnome selu, koje je u međuvremenu postalo dijelom Ciudad de Méxica, postati pjesnikov drugi dom.
Uz velike pjesnike španjolskog jezika, poput de Queveda, Camõesa, Góngoru i druge, općenito pjesnike romanskoga svijeta, poput Dantea primjerice, u stvaranje Octavia Paza duboko se upisuju i klasična sanskrtska poezija, kasnije i kineska i japanska, koje će on i prevoditi, ali nadahnut kojima će i sam pisati.
Ova knjiga prijevoda, izbora iz njegova velika opusa, pruža čitatelju takav uvid, jer je prevoditelj pazio da obuhvati sve važne cikluse Pazova stvaralaštva, tijekom kojih se je on jednakim interesom i koncentracijom bavio i različitim pjesničkim oblicima, poput obimnih poema, ili haiku poezije...
Čitajući Pazovu poeziju danas, zamijetit ćemo kako je tema njegova pjesnikovanja često i poezija sama, zapisana riječ, stvaralaštvo. Sam je pjesnik držao kako upravo to i jest potajna, nikad izričita, tema svake poezije. Držao je kako "lirski pjesnik izmišlja samoga sebe posredstvom svojih pjesama", a to "samoga sebe" sačinjeno je "od mnoštva glasova i osoba".
U svojim zapisima zamijetio je kako je i pjesnik, kao i svi ostali ljudi, "pluralno biće", zbog čega "od svojega rođenja do smrti živimo u dijalogu – ili u raspri – s neznancima koji nas nastanjuju".
Prevoditelj ove poezije na hrvatski jezik, Dinko Telećan, zaključit će kako je Pazova poezija "istodobno hermetična i prozirna, kako nam ona, otvarajući se, pokazuje stvarnost koja je još stvarnija i ljudskija, zbog čega njegove pjesme nisu ispovijesti, nego otkrivenja".
Iskustvo dodira s ovom poezijom čitatelja vodi ka svjedočanstvu sveprisutnosti pjesnikova duha, onoga kako se on, nanovo oživljen kroz veoma dobar prijevod, razlijeva u eteru vremena, koje nije samo ovo naše vrijeme. U pjesmi "Prema pjesmi", autor će zaključiti: "Dakle, postoji poezija, postoji ljubav. A ako ja ne postojim, postojiš ti".
No, o čemu god da piše, kroz sve njegove riječi, misli, stihove, struji konstantna svijest o čovjekovu postojanju kao nestajanju. Poezija Octavia Paza katkada je bogata onom slikovitošću – gdjekad i jezovitom, no svakako životnom - koja se napaja na mitologiji i simbolici meksičkoga svijeta i života, da bi se u kasnijim radovima prelila u onu drugih njegovih domovina, nadahnutu istočnjačkim iskustvima…
Kao i kod svakog majstora riječi, i u poeziji Paza, osim predaje onom višem (ili samo ljubavi postojanja i stvaranja), zamijetit ćemo preciznost – preciznost u uporabi riječi, u određenjima koja njima ostvaruje točnim, istinitim izričajem, izričajem koji se poklapa s onim dubokim, dobrim dijelom nepoznatim, u nama samima.
On sam će, u ciklusu pjesama "Pismo i glava", nastalom 1949./1950., kazati: "Pjesma priprema ljubavni poredak".
Puno toga važnog kazati će u već spomenutoj "Prema pjesmi" (polazišta), i o oslobađanju muškaraca od svoje moći, o oslobađanju žena od svoga ropstva, i o pjesničkoj pravdi koja poništava naša ljudska polja sramote, iza čega ne ostaje mjesta za ja, za osobno ime.
Zaključit će tu naposljetku kako se svaka pjesma ostvaruje nauštrb pjesnika.
Puna mističnih, egzotičnih krajobraza, kako onih stvarnoga svijeta, kako onih unutarnjih, duhovnih, putovanja i priviđenja, slutnji i uvida, traganja za beskrajem, za stvarnošću koje nema, a koja sveudilj obavija, nadrasta stvarnost živih bića, života kao takvog, poezija Octavia Paza pronaći će i u našem vremenu mnoštvo zainteresiranih.
Spomenimo na koncu i to kako je to poezija puna izravnijih i manje izravnih posveta, citata, zahvale zbog nadahnuća mnogim umjetnicima sa kojima je ovaj veliki pjesnik prošloga stoljeća iznalazio bliskih srodnosti, pa ćemo tu sresti, osim velikog de Queveda i spomenutih značajnih imena, također i Ciorana, John Cagea, Duchampa, Fuentesa, Pessou, Bashõa, Mallarméa, Whitmana, Homera, Gerard de Nervala, i mnoge druge, manje ili više znane pjesnike meksičkoga svijeta.
Ne piše uzalud Vladan Desnica, taj veliki modernistički pisac našeg jezika i književnosti, sav sazdan iz duha ljudi Zadra i zadarskog prostora, kako su i najbolje mlijeko za dojenčad davale dojilje iz zaleđa, jer je priroda ondje divlja i snažna, puna opore čvrstine od vjetrova, morskog zraka, soli, divljih trava, kadulje i drugog ljekovitog, snažećeg bilja
Brnistra ne raste ondje gdje je najlakše. Raste ondje gdje ima snage ostati uspravna na buri. Zato kad svakog proljeća cijeli krajolik plane u žuto gledate priču o ljudima koji su od kamena stvarali domove, od oskudice budućnost, a od života nešto vrijedno ljubavi. Ako postoji biljka koja zaslužuje nositi ime ambasadorice Istre, onda je to brnistra
Na londonskom je tržištu cijena barela potonula više od 5, a na američkom tržištu više od 8 posto. Zahvaljujući tome, ponešto su popustila strahovanja ulagača od rasta inflacije i usporavanja rasta gospodarstava
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
