PULICA U KAPUTU Pet dana uz pune vreće filmskih darova za završetak zimskih praznika

Iako se festival ove godine uglavio u siječanjski bluz i održava se od 7. do 18. siječnja, Pulica u kaputu i dalje ostaje snažna i živa u srcu lokalne zajednice, ispunjavajući svoju programsku ulogu koja slavi djecu, publiku i film. Pulica u kaputu zašla je u svoje drugo desetljeće pa smo uoči 11. izdanja o njezinu razvoju razgovarali s Natašom Šimunov, voditeljicom Kina Valli i Mirjanom Doblanović Pekica, organizatoricom programa za djecu i mlade. 

Kako je to biti dijelom Pulice u kaputu? 

Nataša: Pulica u kaputu ima poseban šarm malog filmskog festivala za djecu. Nastala iz ljetnog izdanja Pulice – filmskog programa za djecu koji se odvija u srpnju u sklopu Pulskog filmskog festivala, a koji je idejno pokrenula današnja ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić - dobila je važnu ulogu i vjetar u leđa za samostalan razvoj. Već dugo sam uključena u organizaciju i program Pulice u kaputu i znam da je njezina snaga u tome što zadržava osjećaj male i ugodne zajednice, gdje su djeca i svi posjetitelji u prvom planu. Publika koja dolazi na filmove i djeca koja sudjeluju u filmskim radionicama stvaraju novu publiku koju kasnije srećemo u kinu, a zatim i na Festivalu. Nerijetko tu nastaju i nova prijateljstva i profesionalne suradnje – a upravo to nam je najdraže. 

Pogled na program pokazuje da, osim filmova, puno pažnje posvećujete i edukaciji? 

Mirjana: Osnova Pulice u kaputu je filmska umjetnost. Prati se europska i svjetska kinematografija te odabire kvalitetne filmove koji nisu dostupni u hrvatskoj distribuciji, a programi se uvijek obogaćuju radionicama i popratnim sadržajima za djecu. Prošle godine, uz filmske projekcije, počeli smo jačati i edukativnu komponentu programa – ne samo za djecu, već i za odrasle, a posebno za odgojno-obrazovnu struku koja u vrtićima i školama ima izrazitu potrebu za dodatnim znanjima iz područja filma i filmske pismenosti. Uz zajednički nazivnik Filmska umjetnost u odgoju i obrazovanju, prošlogodišnji seminar Filmom do boljeg društva? bavio se mogućnostima i opravdanošću uvrštavanja filma u redovnu nastavu, a na ovogodišnjoj Pulici u kaputu ulazimo konkretnije u filmsku umjetnost s temom Filmskim izražajnim sredstvima do značenja. Predavač nam je dugogodišnji suradnik Marko Rojnić, vrstan poznavatelj teorije filma, stoga osim odgojno-obrazovnih radnika očekujemo i filmofile različitih struka, a posebno nas raduje što su se za sudjelovanje prijavili srednjoškolci koji svoj filmski put žive kroz redovan program našeg kina, ali i program koji vode mladi za mlade – Kino 15+. 

Za djecu od 7 do 9 godina nastavljamo s jednodnevnim radionicama stop animacije Škare, papir, dinosaur koje godinama provjereno izvrsno vodi Vibor Juhas i višednevnim radionicama izrade videoreportaže Pulica za TV za djecu od 10 do 12 godina koju vodi Ida Skoko. Iako je „nova“, uvedena tek prošle godine, za ovu radionicu postoji poseban interes – ponavljača i novih polaznika, pa smo oformili dvije grupe!   

Ima li još mjesta u radionicama? 

Mirjana: Veselo možemo reći da nema, ali s obzirom na viroze koje i dalje lepršaju, moguće je da se neko mjesto oslobodi pa svakako pozivamo zainteresirane da se jave – bude li moguće – rado ćemo primiti još kreativnih znatiželjnika. 

Seminar za odrasle održava se u kino dvorani pa imamo dovoljno mjesta. Posebno bi nas razveselilo da nam se pridruže studenti pulskog Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti - budući odgojitelji i učitelji, oni koji će kroz svoj rad imati velik utjecaj na mališane pred kojima se nađu na svojem profesionalnom putu... 

Kada govorimo o stvaralaštvu neizostavne su radionice na Pulici. Koliko su one važne u pogledu filmske umjetnosti i stvaralaštva kod djece? 

Mirjana: Mislimo da su jako važne. Ne zbog toga što je cilj stvoriti buduće filmaše, već je danas stvaranje video sadržaja moguće uz minimalna tehnička sredstva, gotovo svakim mobilnim uređajem, kojima je onda različitim aplikacijama moguća proizvodnja i plasiranje sadržaja internetskim putem cijelom svijetu, bez ograničenja. Mislimo da je stoga svaka edukacija o tome važna kako bi baratajući osnovnim filmskim znanjima svoju kreativnost mogli bolje iskoristiti i prepoznati kvalitetan sadržaj u moru svakojakih klip-klipova. A naši su voditelji odlični poznavatelji filmskog stvaralaštva i, što je jednako važno, znaju kako svoja znanja prenijeti najmlađima! 

Usredotočuje li se svaka na svoje dijelove u planiranju i organizaciji ili stalno imate na umu širu sliku i načine na koje se možete međusobno osnaživati? 

Nataša: Podjela poslova postoji, no ključno je da zajedno razgovaramo i promišljamo širu sliku. Izbor filmova, kao i ostale programske sadržaje, osmišljavamo zajednički. Proces selekcije započinje gotovo cijelu kalendarsku godinu unaprijed. Filmove pronalazimo putem stručnih udruga i festivala specijaliziranih za filmove za djecu i mlade. Kada se pruži prilika, posjećujemo i same festivale, pa je tako prošle godine to bio Buster Film Festival u Kristiansandu u Norveškoj, jedan od vodećih europskih filmskih festivala za djecu i mlade. 

Istodobno, nužno je udruživati napore jer ne raspolažemo neograničenim resursima. Nerijetko se zanesemo idejama, ali se zatim zajedno prizemljimo i realno razmotrimo situaciju. Svakako je važno istaknuti i kolegice i kolege koji doprinose široj organizacijskoj slici, pri čemu svatko od nas ima svoju važnu i nezamjenjivu ulogu. 

Mirjana: Planiramo i sanjamo, a onda malo „spuštamo“ jedna drugu, svjesne ograničenja. Moj je fokus prečesto na vrtićima i školama odnosno djeci unutar odgojno-obrazovnih sustava i odgojno-obrazovnim radnicima, Nataša godinama želi veću uključenost roditelja, kroz radionice, seminare… Smišljanjem i premišljanjem odlučili smo se ove godine za format razgovora – prije odnosno nakon projekcije filmova. Uz svih devet filmova imat ćemo goste. Oni neće biti iz svijeta filma već osobe koje se bave onime što se kroz film tematski provlači. Svjesni smo da će publika biti dobno vrlo raznolika stoga će i razgovori biti primjereni – negdje kao uvod za bolje razumijevanje sadržaja koji slijedi, a nakon nekih filmova kao mogućnost dubljeg urona u temu. Iako je Pulica u kaputu festival za djecu, odabrani filmovi bave se i temama o kojima se s djecom rijetko razgovara i pravi su put do otvorenog dijaloga. Susret publike s gostima poput predstavnica iz udruge Aja, arheologinjom, japanologinjom, psiholozima, defektologinjom, liječnicima… iščekujemo s velikim nestrpljenjem. Iako je krenulo od Natašine želje za dodatnim sadržajem za roditelje, nekako vjerujem bi ovaj dodatan sadržaj mogao biti zanimljiv široj publici! 

Ove godine filmski program izgleda jako bogato! Možete li nam reći što publika može očekivati? 

Nataša: Apsolutno! Imamo osam domaćih premijera i jednu međunarodnu. Svi filmovi već su se predstavili na vodećim festivalima za djecu i mlade, ali i na prestižnim A festivalima poput Cannesa i Annecyja. Za mnoge od njih ovo je rijetka prilika da se prikazuju u Hrvatskoj jer možda neće doći do kino distribucije. Tu je, primjerice, Mala Amelie, prekrasan animirani film prikazan na Cannesu s osvojenom nagradom publike u Annecyju, vodećem međunarodnom festivalu animacije. Tajna ptice pjevice, film koji je osvojio pažnju u Annecyju i na brojnim festivalima, a dolazi nam iz poznatog francuskog studija za animaciju Folimage koja osvaja na prvi pogled. Festival započinjemo danskim filmom Djeca iz Srebrne ulice koji se na zabavan način bavi važnim temama i koji je u danskim kinima bio pravi obiteljski hit. Mira je još jedan danski film koji donosi priču o djevojčici koja se hrabro bori između tuđih i vlastitih interesa. Film je nagrađen ECFA ( European Children Film Association) nagradom na Just Film festivalu za djecu u Tallinu...  

Mirjana: Film koji će na Puli imati svoju međunarodnu premijeru je Kralj lutalica. Prikazan je na festivalu Cinekid u Amsterdamu, a bavi se obiteljskim odnosima u vrlo ranjivim okolnostima otvarajući i teme poput beskućništva i mentalne ranjivosti. Filmski vrlo dojmljiv, s izvrsnim glumcima, vjerujem da će se publici svidjeti. Nakon projekcije planiran je i razgovor s gostima - predstavnicama udruge Aja. Lijepo je što se Pula može pohvaliti njihovim postojanjem! Duboku i važnu priču donosi nam norveški dokumentarac Mali psi glasno laju. O nekim temama odrasli nerijetko ne razgovaraju s djecom. Pokušavamo ih zaštititi iako se mnoga djeca s neželjenim životnim iskustvima susreću u najranijoj dobi. Ovaj je film o djevojčici suočenoj s gubitkom brata i bolesti majke nježan i hrabar, ohrabrujuć i važan. U dogovoru sa specijalisticom pulske onkologije doktoricom Anuškom Budisavljević ugostit ćemo zajedno važne gošće! 

Dva filma iz programa obilježavaju posebne suradnje? Na koji način ih ostvarujete i zašto? 

Mirjana: S udrugom Metamedija i Školom za odgoj i obrazovanje provodimo senzorne projekcije. To su projekcije namijenjene najmlađima i osobama sa senzornim poteškoćama - održavaju se uz tek prigušena svjetla i tiši zvuk. Ove će godine kao senzorna projekcija biti prikazan animirani film Papalino – riba pričalica. Prije projekcije naši će suradnici iz Gradske knjižnice Pula djeci uz filmsko platno “prolistati” i pročitati istoimenu slikovnicu. Suradnju nastavljamo i s udrugom Film u bolnici uz projekciju filma Od sutra ću biti hrabar. 

Ovime se nekako otvara i tema inkluzije, koliko i kako je Pulica inkluzivna za zajednicu? 

Nataša: Rekla bih da je Pulica u kaputu višestruko inkluzivna. Prije nekoliko godina, kako je Mirjana prethodno spomenula, započeli smo sa senzornim projekcijama u suradnji s Udrugom Metamedij iŠkolom za odgoj i obrazovanje Pula. Riječ je o projekcijama koje se održavaju u posebnim, prilagođenim uvjetima – uz tiši zvuk i blago svjetlo, a njihov sadržaj ne smije biti uznemirujući ni senzorno ili vizualno prezahtjevan. Tijekom projekcije svi se mogu slobodno kretati i glasovno reagirati na film. Takve projekcije preporučujemo roditeljima s malom djecom koja se prvi put susreću s kinom, djeci sa senzornim teškoćama, ali i svima kojima ovakav način gledanja filma više odgovara. 

Izložba koju ove godine otvaramo u suradnji s udrugom Fido približava nam temu nezbrinutih i napuštenih četveronožaca te pruža mogućnost udomljavanja svim zainteresiranima. 

Nekolicina ovogodišnjih filmova i u produkcijskom i sadržajnom obliku jača i pokazuje inkluziju. Neću vam otkrivatei detalje, dođite ih vidjeti! 

Često zaboravljamo da među nama postoje obitelji i pojedinci u nepovoljnijem socioekonomskom položaju, zbog čega su svi programi u sklopu Pulice u kaputu besplatni.  

Kino Valli, kao glavno mjesto održavanja programa, svojom infrastrukturom omogućuje pristup osobama koje se kreću pomoću invalidskih kolica, iako se iskreno nadam da ćemo u bliskoj budućnosti uspjeti pronaći još kvalitetnija infrastrukturna rješenja i dodatno unaprijediti pristupačnost. 

Posebno bih istaknula već spomenutu suradnju sa projektom Film u bolnici, kojem se svake godine pridružujemo, a koji na poseban način donosi filmske sadržaje djeci i mladima smještenima na pedijatrijskom odjelu, koji nam ne mogu doći na Pulicu u kaputu. 

Vjerujem da su ovo tek mali, ali važni koraci na putu prema još snažnijim i sveobuhvatnijim inkluzivnim programima. 

Iako nema strukovne nagrade Pulica u kaputu krenula je jednim pristupačnijim načinom ocjenjivanja filmova i uključila zajednicu, publiku, djecu, roditelje i učitelje? Možete li nam reći kako je došlo do te ideje? 

Mirjana: Raznodobnost publike odlična je za nagradu publike, ali smo poželjeli izdvojiti nagradu o kojoj odlučuju samo djeca i onu odraslih. Ne traži se stručnost, ali se traži ljubav prema filmu - članovi žirija odgledat će svih devet filmova i zajednički razgovarati, raspravljati i ocjenjivati filmove. Za Dječji žiri odabrali smo petero predstavnika od 9 do 14 godina. Žiri roditelja i učitelja mješovit je, a zajednička im je ljubav prema filmu i doživljaj dječjih filmova u zajedničkom gledanju – bilo profesionalno bilo osobno. Bilo bi zgodno i žiri djedova i baka, ali smo zasad ulovili samo jednu baku u učiteljsku mrežu! 

Kada biste svaka trebala izdvojiti jedan film koji treba pogledati na Pulici u kaputu koji bi to naslov bio? 

Nataša: Za mene je to Mira. U procesu selekcije nerijetko gledam filmove sa svojom djecom – ona mi daju drukčiji pogled na film, a njihove reakcije važan su mi dio daljnje procjene. Tako je i Mira bila poseban doživljaj za mene i moju gotovo desetogodišnju djevojčicu. Osim što prati ključnu fazu odrastanja i prijelaza iz dječje u mladenačku dob, film snažno potiče hrabrost, dosljednost te vjeru u sebe i vlastite interese, što je u toj životnoj fazi, osobito kod djevojčica, iznimno važno. Danski, odnosno skandinavski filmovi, imaju posebnu i prepoznatljivu estetiku, divnu fotografiju, a temama pristupaju realnije i životnije nego većina ostatka svijeta. Vjerojatno je to dodatna vrijednost koja me osobno privlači, a sigurna sam da od njih možemo mnogo naučiti. 

Mirjana: Uh, ako moram baš samo jedan, možda bi to bio dokumentarni norveški film Mali psi glasno laju. Voljela bih da gledalište bude puno. Ali to bih voljela za sve filmove ovogodišnje Pulice u kaputu jer, kako smo upitno nazvali prošlogodišnji seminar, možda utopistički želim vjerovati: Filmom možemo do boljeg društva! 

 Postoji li ideja da bi Pulica u kaputu mogla postati pravi filmski festival za djecu i mladu publiku i platforma za filmske  profesionalce? 

Nataša: Ta ideja je itekako prisutna i vjerujem da je upravo to smjer u kojem se ovaj program razvija. U ovom, ali i u svim narednim izdanjima najvažnije je prije svega biti snažno prisutan za zajednicu i lokalnu publiku, jer bez njihove podrške i interesa festival ne može postojati. Tek kada osiguramo stabilnu i kontinuirano rastuću posjećenost programa, možemo sustavno graditi i jačati industrijsku komponentu festivala. To podrazumijeva dovođenje gostiju i filmskih profesionalaca iz zemlje i svijeta, koji neće biti izolirani, već aktivno uključeni u dijalog s lokalnom publikom i strukom — kroz druženja, razmjenu znanja, umrežavanje i, u konačnici, stvaranje novih suradnji i budućih projekata. Uz programski razvoj, za rast i dugoročni opstanak festivala presudna je i financijska komponenta. 

11. Pulica u kaputu započinje u srijedu 7. siječnja u 10 sati seminarom Filmskim izražajnim sredstvima do značenja te radionicama Škare, papir, dinosaur i Pulica za TV. U 17 sati u foajeu Kina Valli se otvara izložba Novogodišnje njuškice, a filmski program započinje u 17.30 projekcijom filma Djeca iz Srebrne ulice.  Ulaz je slobodan.

Pobjednički filmovi prema izboru publike, Dječjeg žirija i Žirija učitelja i roditelja bit će prikazani u nedjelju 18. Siječnja. Prije projekcija pobjednika prikazat će se i dječji radovi nastali na radionicama Škare, papir, dinosaur i Pulica za TV.