Recenzija: Najgora osoba na svijetu

Životne situacije Norvežanke Julie prikaz su sukoba starog i novog svijeta, točnije kako 40 i nešto godišnjaci danas doživljavaju 20 i nešto godišnjake koji imaju mnogo više mogućnosti izbora, ali ne i vremena za donošenje prave odluke.

Ove teme redatelju Joachimu Trieru nisu nove, pa se ‘Najgora osoba na svijetu’ može smatrati nastavkom njegovih dosadašnjih filmova ‘Repriza’ i ‘Oslo, 31. august’.

U sva tri filma 'Oslo Trilogije', koji se bave emotivnim zrenjem, muško ženskim odnosima i prihvaćanjem okoline, glumi Anders Danielsen Lie (inače pored toga što je glumac, zaposlen je kao liječnik). U Oslu sporednu ulogu ima i Renate Reinsve koja ovdje igra Julie.

Osjećam se kao promatračica u svom životu. Kao da igram sporednu ulogu u vlastitom životu. (Julia)

Reinsve je za ulogu Julie nagrađena prošle godine u Cannesu. Svestrana, neodlučna i života željna Julie posve je stvarna osoba kakvu možemo sresti svaki dan. Nju u toj dobi psihološki prejak muškarac, uspješni crtač stripova Aksel (A. D. Lie) zasjenjuje, ali joj uskoro nedostaje njegova snaga, čega je i sama svjesna u trenutku kad ga ostavlja.

Odlično je ukomponirana uloga njezinog oca koji ima novu obitelj, dok u odnosu sa svojom odraslom kćeri ne zna što bi.

Reinsve je, iako je htjela odustati od glume, prihvatila Trierov poziv za ovu ulogu koju je napisao za nju. Sama kaže da je u Norveškoj, kao izuzetno bogatoj zemlji izraz ‘samoomalovažavanje’ vrlo uvriježen, jer kad ne uspiješ u životu, onda si najgora osoba na svijetu.

Scenarij za film napisali su Trier i njegov dugogodišnji suradnik, dramski pisac i redatelj Eskil Vogt, s kojim surađuje od filma ‘Repriza’.

Ako žalim zbog jedne stvari, to je što te nikad nisam uspio natjerati da uvidiš koliko si divna (Aksel)

Izvrsno postignut ženski pogled

Odnos između Julie i Aksela i sredina u kojoj funkcioniraju kao par može se povezati s odnosima parova jednog od najvećih majstora rom - comova, Woody Allena.

Također i snažna empatija za likove u socijalnom realizmu Kena Loacha, kojeg Trier izuzetno cijeni, utječe na njegovo formiranje karaktera poput stvarnih osoba, nit najgorih nit najboljih, nego takvih kakvi jesu s problemima koje život nosi.

Trier kaže da je osjetio oslobađanje pri pisanju ženskog lika, te da je po njemu, koji stvara karaktere, više bit o ljudskoj biti lika nego o njegovom rodu. No, ipak naglašava da je mušku golotinju upravo zato ubacio, jer smatra da su scene seksa u većini filmova snimljene i prikazane ‘s muškim pogledom na seksualnost’, a on je htio dati ženski pogled. I u tome je zaista uspio.

Prekrasno su snimljeni i iskorišteni eksterijeri Osla, a odlična atmosfera zatvorenih prostora ističe svježinu i prozračnost skandinavskih interijera. Vrlo dobro su odabrani rakursi kod scene kad Julie trči ka svom novom ljubavniku, dok čitav okolni svijet stoji. Izvrsno postavljena i pomno osmišljena scena, zamrznuti kadar, definitivno je najljepši dio čitavog filma. Tu je još i dirljiva scena u kojoj Julie i njezina nova simpatija Eivind (Herbert Nordrum), razmjenjuju suptilni poljubac preko dima cigarete. Trier odmjereno dovodi do zastajanja daha od tolike snage ljubavi koju je živopisno ispripovijedao.

Kasper Tuxen, snimatelj ovog projekta nagrađen je na Filmskom festivalu u Chicagu, a priznanje Srebrna Kamera dobio je na Festivalu Manaki brothers u Makedoniji, na kojem se nagrađuju kreativnost i vještine snimatelja.

Potratio sam toliko vremena brinući što bi moglo poći po zlu. Ali ono što je pošlo po zlu, nikada nisu bile stvari oko kojih sam brinuo. (Aksel)

Rom - com o psihološkom očvršćivanju milenijalaca

Film je koncipiran poput romana, s navedenim prologom i poglavljima, no i da nije tako, funkcionirao bi.

Iz tog je pogleda montažno konzervativan jer je i naracija pretežito linearna, što je uz naznačena poglavlja zapravo duplo pripovijedanje, koje je nepotrebno.

Kraj filma je predvidljiv, obzirom na događaje u zadnjoj trećini uratka. No, otvara i novo poglavlje Julijine zrelosti i spremnost prihvaćanja svojih i tuđih odluka, što je prirodno zatvaranje narativa koji se zapravo bavi psihološkim očvršćivanjem.

Za ‘Najgoru osobu na svijetu’ Trier je izjavio da je to rom - com za ljude koji mrze rom - comove.

Ova romantična komedija vrlo je mekan Trierov uradak, film prepun iskrenih, istinskih emocija, atmosferičan s izvrsnom glumačkom izvedbom; te je ovogodišnji norveški kandidat za Oscara na stranom jeziku.

Ovim se uratkom Trier profilirao kao redatelj koji razumije dvostruko mlađe generacije od svoje, kao i izazove i nedostatke doba u kojem današnji milenijalci utiru svoje životne puteve i grade identitet.

Film je premijerno prikazan na Zagreb film festivalu u programu 'Ponovno s nama', unutar kojeg je Trier već poznati autor i miljenik publike. ‘Najgora osoba na svijetu’ počinje se prikazivati u pulskom Kinu Valli večeras  u 21.20 sati, a projekcije su još sutra (subota) u 19 sati, u nedjelju u 21.20 sati te u utorak u 17 sati.