'SAJAM NA OKO' Mauricio Ferlin: "Previše je sajma u meni"

Umjetnički rukopis višestruko nagrađivanog pulskog dizajnera Mauricia Ferlina snažno je utkan u vizualni identitet i programske meandre Sa(n)jam knjige u Istri, čiji je dugogodišnji suradnik. On je, između ostalog, Sajmu nadjenuo ime, autor je brojnih sajamskih plakata, a i tvorac Pufke, sajamske zaštitnice.

Govoreći osobno o sajmu, kaže: "Previše je Sajma u meni, ali definitivno su to ljudi s kojima sam stvarao Sajam, svi oni koji su bili dio knjižare Castropola, danas Kluba-knjižare Giardini 2, suradnici… Čini mi se da je zajedništvo koje mi imamo na Sajmu, a stvoreno je od raznih silnica i raznolikih osobnosti, ono što ne samo mene, nego i sve nas zajedno veže uz Sajam". 

Iako mu se izložba "Sajam na oko (1995.-2025.)" otvara prvog dana sajma, sutra u 21 sat u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca, bit će to jedan od programskih vrhunaca ovogodišnjeg 31. izdanja Sajma, gdje će se kroz instalacije i sajamske memorabilije predstaviti sajamski fenomeni koji su oblikovali 30-godišnju povijest sajma. 

- Kada sam razmišljao o konceptu izložbe o 30 godina Sajma, htio sam da ono što će biti predstavljeno ima doticaja s vizualnom poviješću Sajma, ali sam s druge strane želio pronaći način da o Sajmu govorim kao o kulturnom fenomenu - ne samo kroz dizajnerske, slikarske ili crtačke radove, nego i kroz sve ono što čini snažne odjeke i utjecaje Sajma u nekom širem kulturološkom smislu. Na kraju, moja je namjera da izložbeni postav bude svjež i da priča o Sajmu ne bude samo "ugurana" u okvire biografija, kronologija i memorija, kaže Ferlin.

Okvir iz kojeg se krenulo razmišljati o ovoj  izložbi bio je prošlogodišnji jubilarni, 30. Sajam i činjenica da se ove godine puni 30 godina od održavanja prvog Sajma 1995. godine.

- Taj okvir u sebi istodobno nosi neku vrstu ograničenja, zahtjevnosti i otvara pitanje: kako uopće govoriti o Sajmu? U 30 godina je tisuće i tisuće autora prošlo kroz Sajam, na kojem je održano isto toliko različitih programa. Sajam je imao svoje mutacije: od predfaza u kojima se tek formirao kao festival, mijenjao prostore, pa sve do danas, stalno predstavljajući nove teme, uključujući uvijek brojne suradnike različitih profila, umjetnike, znanstvenike, filozofe… Razmišljajući o tom šarolikom svijetu, shvatio sam da bi izložba o 30 godina Sajma koja bi imala nekakav monografski, dokumentarni princip bila prezahtjevna priča za koju nisam siguran da bih je uspio realizirati u danim okolnostima, kaže.

Foto: Tanja Draškić Savić

Stoga je fokus usmjerio prema vizualnom aspektu Sajma i dijelu njegovog posla na Sajmu, koji je dijelio s puno suradnika i drugih autora, te je 30 godina Sajma pokušao sagledati kroz identitetski princip.

- Na izložbi ću pokušati pokazati razvoj Sajma, posebno u njegovim prvim fazama dok se još tražila prava formula, iako je to pitanje i do danas ostalo otvoreno. Sajam se uvijek osmišljava nekako iz početka, a mislim da je to do nas, do ljudi koji ga rade i neke vrste našeg nepristajanja na zadatost. Možda je tu riječ o karakterima, ali možda i o slobodi. Uvijek je u centru nekakvo reprogramiranje nas samih i onoga što se radi. Tako da Sajam s jedne strane ima svoje kontinuitete, a s druge strane i totalni diskontinuitet, pa čak i u vizualnom u smislu. Dio razmišljanja o Sajmu u vrijeme kad se stvarao često je bilo vezano uz prostore i uz taj neki live act koji se na njemu događao. To su bile i promocije, ali i performansi, izložbe, kao i brojne teško objašnjive kategorije, izvođačke hibridne forme koje su tražile novi komunikacijski jezik. Scenski aspekt Sajma bio je prisutan od samih početaka. I prvo otvaranje na Forumu imalo je to nešto kazališno u sebi, neku performativnost kroz korištenje određenih znakova, simbola, prostora. Već je tada Boško Obradović dao snažan pečat i s otvaranjima, kao i s kreativnim razmišljanjem o tome kako određenu temu predstaviti publici, što se nastavilo kroz cijelu povijest Sajma, pojašnjava Ferlin.

Specifičnost Sajma je, ističe, njegova hibridnost koja mu, radi složenosti, ponekad oduzima jasnoću u izražavanju, no to ih je tjeralo na pronalaženje novih modela komunikacije.

- I to ne nužno uvijek u vizualnom, nego i u širem aspektu. Često se taj proces događao u nekom ludičkom, razigranom načinu. Na Sajmu je najvažnije ono nešto što je teško kvantificirati, a tiče se odnosa između Sajma i njegove publike, koji je osebujan, neuhvatljiv i događa se svake godine na jedan poseban način. Taj odnos, koji je zapravo najveća vrijednost Sajma, gotovo je nemoguće ponoviti na izložbi. Pokušat ću pogled usmjeriti prema oblikovanju i sceničnosti Sajma na koji je publika uvijek posebno reagirala, kaže Mauricio.

Detaljnije govoreći o oblikovanju programa, Ferlin kaže: "Uvijek pristupam holistički i za mene je neodvojivo tko i u kojem prostoru predstavlja - sve su to samo elementi koji vode do krajnjeg oblikovanja programskih formata. Sve je bitno, to sam shvatio u svom radu i pokušao onda prenijeti na sajamske aspekte, nekad manje, nekad više uspješno. Naravno, to se na kraju pretvorilo u to da sam bio uključen u sve slojeve rada na Sajmu, koje je teško i prebrojiti. Tada sam stvarno bio mlad, imao sam puno snage i s lakoćom sam prolazio kroz neprospavane noći. Činjenice je da sam radio posao za doslovce pet ljudi nisam bio ni svjestan", veli i nastavlja.

"Tako se jednostavno početkom 2000-ih radilo, budžeti su bili minimalni a naš zanos i naše želje velike. Naravno, nisam u svemu bio sam, bilo je i puno drugih suradnika, pa i autora, koji su stvarali Sajam. No s vremenom sam se i iscrpio, što je možda bio jedan od razloga da se više ljudi počelo uključivati u rad na Sajmu. I mreža dizajnera koji se danas spominju uz Sajam uistinu je moćna. U tom su dijelu na početku glavni Magdini suradnici bili Alfio Klarić, koji je radio više godina, pa Denis Pletikos, jedne godine i Predrag Spasojević, bio je tu i poznati zagrebački dizajner, moj profesor Ivan Doroghy, a veliki obol Sajmu dao je i Daniel Žeželj i umjetnička organizacija Peti kat čiji je dio i Stanislav Habijan".

- U samom radu na oblikovanju Sajma stasala je i jedna mlađa generacija dizajnera, koji su danas već afirmirani. Prvi zajednički rad u koji su bili uključeni Matko Plovanić i Vibor Juhas bio je na Sajmu 2013., a kasnije je dizajner bio i Oleg Šuran u dva navrata. Naravno, u rad na vizualnom aspektu bili su uključeni i drugi suradnici Sajma, među njima je i moj brat Matija Ferlin, koji je puno radio na svečanim otvorenjima Sajma, performansima, ali se bavio i brojnim drugim stvarima od uređivanja prostora i načina izlaganja knjiga do posebnih scenografija. Tu su bili i Igor Zirojević, uključen kroz izložbe, knjige i kao fotograf, kao i fotografi Ivan Balić Cobra, Jakob Goldstein i Hassan Abdelghani. Jasna Buić radila je divne portrete, a ovu tradiciju je najviše od svih nastavila Tanja Draškić Savić. Uz Sajam su vezani i foto-reporteri Manuel Angelini i Matija Šćulac, a ponekad smo zbog njihove dobre volje koristili fotografije Nevena Lazarevića i Duška Marušića – Čičija, nastavlja Mauricio.