Nakon sinoćnjeg koncertnog nastupa triju bendova – Antidrot, The Chweger i Dogma - sasvim je jasno da je Tonči Pavlinović na istarskoj rock sceni ostavio neizbrisiv trag. To je bilo posebno vidljivo kad su se na vrhuncu koncerta u prepunom Kotaču, pri kraju nastupa Dogme, na binu popele Tončijeve kćerke Anika i Noa Pavlinović i otpjevale „Ljubavnu“, pjesmu sa samog početka Dogmine karijere.
Noa Pavlinović je prije toga prilično dobro odsvirala bubanj na Dogminim pjesmama „Funky Junky“ i „Bijesna kao ris“. Noa i Anika svojim su nastupom zatvorile krug koji je otvorio njihov otac Tonči, njegovo glazbeno nasljedstvo na taj je način dobilo svoju budućnost. Plamen njegove ljubavi prema glazbi nije se ugasio.
Dogma je sinoć u Kotaču odsvirala svoj posljednji koncert.
Po riječima mnogih posjetitelja bio je to i jedan od njihovih najboljih nastupa. Na bini su se kroz sat vremena ukazivale razne Dogmine postave.
Kako se nastup razvijao dizala se i energija koju je s jedne strane ispoljavala vrhunska duhačka sekcija, a s druge strane vokalni par Sandro Pettener i Barbara Munjas.
Potrebno je posebno izdvojiti i gitaristu Seana Poropata, kao i vrhunskog klavijaturistu Ivana Arnold.
Stara Dogma na kraju bila je vrhunac cijelog događaja. Tonči bi sigurno bio oduševljen.
- Dogminih zadnjih 5 stvari spada u najbolje koncertne trenutke koje sam zadnjih godina gledao. Izvrsni su bili. Full me vratilo u devedesete, jako zabavni, energični, brassevi izvrsni, Arnold, Sean, Noa, Barbara, sve im je bilo dobitak, komentirao je jutros jedan od posjetitelja.
Tonči bi bio jednako ponosan i na nastup The Chwegera, svog drugog matičnog benda.
Vrhunac njihovog nastupa bila je obrada pjesme „Heaven“ newyorških Talking Headsa.
U pjesmi se spominje nebeski bar „Heaven“ iz kojeg je Tonči sinoć definitivno uživao cijele večeri.
Na bubnjevima pjesmu je odsvirao Tončijev brat Dejan koji je cijelo večer bio vidljivo dirnut prekrasnom energijom koja je sinoć ispunila cijeli Rojc.
Chwegeri su u sat vremena odsvirali najbolje uratke iz svoje skoro 30 godina dugačke karijere i još jednom pokazali da su jedan od najznačajnijih pulskih bendova.
Nakon gotovo 20 godina po prvi put na bini je s bendom nastupio jedan od osnivača, Mauro Ferlin, koji se fantastično spojio s odličnom Majom Griparić.
U nekoliko pjesmama u kojima je Mauro pjevao i svirao vidljivo je da istarskoj glazbenoj sceni jako fali jedan takav autor i zreli performer.
Dobar dio nastupa The Chwegera bubnjeve je svirao Tončijev nećak Maro. Stric bi bio jako zadovoljan. Maro je u suradnji s Tončijem na matricama i s odličnim Zoranom Angeleskim na basu cijelo vrijeme držao snažnu ritmičku pozadinu.
Ponovno oformljeni The Chwegeri trebali bi iskoristiti ovaj val i odsvirati još poneki koncert, proizvesti neke nove stvari. Dijelom i zbog prerano otišlog Tončija.
Maro Pavlinović, inače sin Tončijevog starijeg brata Dejana, svirao je i na četiri stvari koje je izveo Tončijev prvi bend Antidrot.
Prisutni su mogli uživati u klasičnom pulskom punku s početka devedesetih. Dobro otprašen nastup završio je hommageom poznatom valdebečkom grafitu „Anarchy in the Valdebek city“.
Ulaz na koncert bio je slobodan, a posjetitelji su mogli participirati donacijama koje će se usmjeriti Tončijevim kćerima studenticama.