"To je bio jako težak fizički posao. Mi smo okretale kolo na kojemu je bila bala lima, oko četiri tone. I to su žene s ravnim škarama rezale na kocke. Ja sam vrtila to kolo jer sam bila od svih najjača i onda to nisu htjele bez mene raditi, kaže Jolanda Peruško. Nakon što je na radu u TESU-u 1974. izgubila dva prsta kaže: ”Nisam bila baš jako zadovoljna jer su mi oni nudili neku mizernu odštetu” * Inženjerka brodogradnje Tamara Nazor Kunjašić: "Sve mi je izazov bio - raditi nacrte trupa, to planirati i pratiti ostvarenje projekta. Također mi je bilo jako zanimljivo planiranje montaže trupa, gdje si zapravo konkretno vidio kako od onoga što ti isplaniraš nastaje brod"
"To je bio jako težak fizički posao. Mi smo okretale kolo na kojemu je bila bala lima, oko četiri tone. I to su žene s ravnim škarama rezale na kocke. Ja sam vrtila to kolo jer sam bila od svih najjača i onda to nisu htjele bez mene raditi, kaže Jolanda Peruško. Nakon što je na radu u TESU-u 1974. izgubila dva prsta kaže: ”Nisam bila baš jako zadovoljna jer su mi oni nudili neku mizernu odštetu” * Inženjerka brodogradnje Tamara Nazor Kunjašić: "Sve mi je izazov bio - raditi nacrte trupa, to planirati i pratiti ostvarenje projekta. Također mi je bilo jako zanimljivo planiranje montaže trupa, gdje si zapravo konkretno vidio kako od onoga što ti isplaniraš nastaje brod"
Predstavljanje prve faze iznimno vrijednog projekta "Žene koje su gradile brodove" održat će se večeras u 18 sati u pulskoj Galeriji Novo (u podnožju Stuba Jurine i Franine), a o projektu će govoriti njegove autorice, teoretičarka i povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač i Amra Pende, i sama Uljanikovka.
Riječ je o online arhivu u nastajanju, koji zasad sadrži audio-zapise razgovora s 43 nekadašnjih i sadašnjih radnica Uljanika, od čistačica do projektantica brodova, a dostupan je ovdje.
Autorice su inzistirale na čujnosti amplituda ljudskog glasa u čijim je vibracijama, kažu, sadržano nešto možda i znakovitije od same pripovijesti.
Projektantica Jasna Pašuld: "Na nekim rukovodećim mjestima nije baš bilo žena, ali ja sam dobro komunicirala s muškim kolegama. Ne mogu reći da sam imala osjećaj da sam dobivala neke lošije poslove. Takvo je, jednostavno, bilo radno mjesto"
"Žene koje su gradile brodove" interdisciplinarno je kulturno-antropološko istraživanje i participativni projekt u zajednici koji tematizira ulogu žena u brodogradilištu Uljanik i njihov doprinos društvenom, kulturnom i urbanom razvoju Pule.
Usredotočujući se u prvoj fazi istraživanja i realizacije arhiva primarno na osobne povijesti nekadašnjih i sadašnjih zaposlenica Uljanika i na prikupljanje pisanih i slikovnih materijala iz njihovih osobnih arhiva i iz arhiva brodogradilišta, projekt razmatra socijalne i kulturne učinke industrijalizacije tijekom druge polovine 20. stoljeća te, kako dodaju, posljedice deindustrijalizacije koje se danas manifestiraju u odumiranju grada.
Projekt polazi od povijesne činjenice da je industrijalizacija, a kasnije i deindustrijalizacija, oblikovala grad i njegove stanovnike, dok su osobna iskustva zaposlenica Uljanika, odnosno njihov doprinos brodogradnji, do sada ostajala gotovo nevidljiva.
- U dosadašnjim istraživanjima povijesti brodogradilišta uopće nije posvećena pozornost aktivnostima žena različitih profesija, razini obrazovanja i socijalnog porijekla, odnosno važnosti njihovog rada u brodograđevnoj industriji koja je do nedavno bila temelj snažnog ekonomskog i društvenog razvoja, navode autorice. Njihove suradnice na projektu su Fedora Kraljić, Helena Vodopija, Josipa Škrapić, Luana Lojić i Nela Simić koja će moderirati večerašnji razgovor.
Prema trenutno istraženim podacima u Uljaniku je samo od 1954. do 2024. bilo zaposleno 1667 žena, različite stručne spreme, od nekvalificiranih radnica koje su obavljale najteže fizičke poslove do visokokvalificiranih i uskospecijaliziranih stručnjakinja međunarodnog ugleda. Zato, istraživanje Žene koje su gradile brodove želi, kako ističu autorice, ukazati i na neodrživost stereotipnog poimanja "ženskih" i "muških" poslova koje je demantirano kroz višedesetljetnu proizvodnu praksu Uljanika.
Uz odobrenje radnica, preuzeli smo dijelove intervjua s četiri radnice.
Rođena Rovinjka Biserka Lukšić prvo se 1989. Zaposlila u Uljaniku kao čistačica da bi se nakon četiri godine, postala skladištar i to radila sve do poslovnog pada Uljanika u prosincu 2018. godine. Obiteljska vezanost za Uljanik u njenom je slučaju posebno dojmljiva - u brodogradilištu je radilo deset članova njene uže obitelji.
- Bio mi je suprug u Uljaniku 19 godina. Bio mi je svekar u Uljaniku čitav život, varioc. Otišao u penziju. Brat od muža, sestra od muža, njen muž je bio. Bila je teta od muža, čak su bili jedno vrijeme i njeni sinovi, kaže.
Na pitanje jeli se ikad osjetila ugroženo zbog toga što je žena, Biserka Lukšić odgovara: "Ne, dapače, uvijek je bilo kulturno, đentlmenski, pomogli bi mi. Ja sam bila taj tip od kojeg bi mogli saznati nešto, novi alat, kako će to upotrebljavati. Kad bi došli neki novi mladi ljudi rekla bih im koji im alat treba za njihov posao. Stariji bi radnici govorili: “Gledaj, ona će bolje znati nego muškarci". Voljela sam svoj posao, iako nije bio lak, nije to bio ženski posao, bio je prljav posao”. Biserka je svoj posao radila u trlišu. Kaže da je svojedobno kod nje, nakon što se ozlijedila kao varioc, došla raditi cura iz 'Sahare'.
Autorice projekta su iz Libro di Matricola Cantiere Navale Scoglio Olivi — Pola koji sadrži popis zaposlenika iz vremena talijanske uprave, saznale da se prva žena zaposlena u brodogradilištu 1921. godine zvala Ana Mazin. Rođena je 15. prosinca 1904., a radila je kao čistačica.
Autorice projekta pozivaju nekadašnje i sadašnje radnice Uljanika da m se pridruže u ovom istraživanju i stvaranju arhiva kao mjesta otpora zaboravu ljudskih života bez kojih teritorij, ističu, nije i ne može biti grad.
Kontakti: amra.pende1@gmail.com; leonida.kovac@gmail.com
"Sve mi je izazov bio - raditi nacrte trupa, to planirati i pratiti ostvarenje projekta. Također mi je bilo jako zanimljivo planiranje montaže trupa, gdje si zapravo konkretno vidio kako od onoga što ti isplaniraš nastaje brod", kaže pak inženjerka brodogradnje Tamara Nazor Kunjašić, nakon diplomiranja na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, kao stipendistica Uljanika zaposlila se početkom 1995. godine u pulskom brodogradilištu.
Iako iz umjetničke obitelji, Tamara je odabrala brodogradnju.
- Odrasla sam na Kaštelu s pogledom na Uljanik, pa je valjda prvi pogled kada sam prešla visinu prozora, bio Uljanik ispred mene. Uvijek se zezam da je to možda utjecalo na moj odabir. Tata mi je liječnik, mama mi je cijeli život radila kao profesorica klavira. Uz klavir, ja sam uvijek bila i tehnički usmjerena. Zanimala me matematika i tako sam preko matematičkog smjera u gimnaziji završila na tehničkim studijima.
- Moj tata je obožavao more i brodove i možda su otud korijeni te ljubavi prema brodogradnji, dodaje.
"Voljela bih da ostane taj Uljanik i da opstane brodogradnja, da li će se zvati Uljanik ili nekako drugačije. Žao bi mi bilo da se zatre ta tradicija koja je stoljećima ovdje i na osnovu koje se i razvila Pula", kaže, među ostalim, Tamara Nazor Kanjušić.
Osamdesetpetogodišnja Jolanda Peruško zaposlila se u Uljaniku 1972. godina. Prvo je kratko radila kao čistačica, da bi zatim radila u radioni za štancanje limova za rotore i statore u TESU-u.
- To je bio jako težak fizički posao. Mi smo okretale kolo na kojemu je bila bala lima, oko četiri tone. I to su žene s ravnim škarama rezale na kocke. Ja sam vrtila to kolo jer sam bila od svih najjača i onda to nisu htjele bez mene raditi, kaže Jolanda.
Nakon što je u nesreći na radu 1974. izgubila dva prsta kaže: ”Nisam bila baš jako zadovoljna jer su mi oni nudili neku mizernu odštetu”.
Nakon teške ozljede na radu ona odlazi raditi u Arhiv TESU-a, gdje ubrzo postaje voditeljica arhiva. Inače, i muž i sin su joj radili u Uljaniku kao stolari.
Za jednu Novu godinu napravila je na poslu fuže za 170 ljudi s, kako kaže, 14 kilograma brašna i 65 jaja.
- Za 170 ljudi. Baš su bili i Rusi tu. Radnički savjet i sindikat su išli po svim radionama, pa su došli i kod nas, i sad njima nije bilo jasno kako je to napravljeno. A bilo je i mesa pečenoga, i bilo je kupusa, šugo i fuži. To je bila fešta za pamćenje, kaže Jolanda.
Jasna Pašuld, projektantica je u Uljanikovoj 'Konstrukciji' (trupa, opreme i elektroopreme) još od 1990. godine. Odrasla je u Daruvaru, a diplomirala je 1989. godine smjer strojarstva na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Dolazak u Pulu ovako opisuje.
- Od djetinjstva sam imala želju živjeti na moru. Na studiju sam se dosta družila baš s tim studentima koji su bili iz tih krajeva uz more i tako sam od kolega dobila i Uljanikov informator, u kojem je bio i natječaj za stipendiju. Kad sam dobila stipendiju, dolazila sam dva ljeta ovdje u Pulu na praksu. Mi cure bile smo smještene u Hotelu Pula, a dečki su bili smješteni u domu... Moram priznati da je praksa bila dosta ozbiljna. Bili smo isključivo samo na otoku, svi smo morali smo proći školu zavarivanja. To mi je jedno od najtežih iskustava, kaže Jasna, čiji je suprug radio pet-šest godina u Uljanikovoj 'Strojogradnji'.
- Na nekim rukovodećim mjestima nije baš bilo žena, ali ja sam dobro komunicirala s muškim kolegama. Ne mogu reći da sam imala osjećaj da sam dobivala neke lošije poslove. Takvo je, jednostavno, bilo radno mjesto.
- Meni je velika želja bila da baš radim na otoku. Da sam baš u žiži, da vidim to more i te brodove. I taj prelazak preko mosta, more s jedne i druge strane. Mislim si: "Čovječe, 99 posto stanovnika zemaljske kugle bi se mijenjalo s tobom", govori među ostalim Jasna Pašuld.
Amira Pende: "Uvijek sam smatrala Uljanik nečim velikim, satkanim od ljudskih vrlina, znanja, pameti, kreativnosti, struke, tehničkih rješenja, inovativnosti, ekspertize, ustrajnosti. U Uljaniku je uz to bilo i kolegijalnosti, solidarnosti, prepoznavanja i zaštite slabijeg, davanja prostora izvrsnosti, empatije i poštivanja dostojanstva. Kombinacija svih tih značajki stvorila je tijekom više od 160 godina i unatoč promjeni nekoliko država, političkih sustava, uspona i padova, jednu malu civilizaciju koja je stvarala i gradila sebi svojstvene, a univerzalne vrijednosti. Vrijednosti te male civilizacije utkane su na ovaj ili onaj način u živote i radni put svih onih neponovljivih žena, suradnica na projektu, ali i u Pulu i Istru. I u postojanje. Kada sam osvijestila u sebi da Uljanik nije obična tvornica, nego organizam koji je kreirao tu malu civilizaciju, postala sam, na žalost, svjesna da ipak može u nekom svom pojavnom obliku prestati postojati, ali da će opstati kao kultura života i civilizacijska tekovina. To me spasilo".
Leonida Kovač: "Odrasla sam na četvrtom katu stambene zgrade na Giardinima. Od kad pamtim gledam s balkona preko krošnji ladonja Uljanikove dizalice. I danas, kao i u djetinjstvu, one su za mene zadivljujuća, nedokučiva, čudesna bića. Možda velike ptice. Zaštitnice".
Sutra pišemo o iznimno vrijednom projektu “Žene koje su gradile brodove" autorica Leonide Kovač i Amre Pende, koji će se službeno predstaviti sutra navečer u 18 sati u pulskoj Galeriji Novo. Riječ je o online arhivu u nastajanju, koji zasad sadrži audio-zapise razgovora s 43 nekadašnjih i sadašnjih radnica Uljanika, od čistačica do projektantica brodova
O projektu će govoriti autorice Leonida Kovač i Amra Pende * Interdisciplinarno kulturno-antropološko istraživanje i participativni projekt u zajednici koji tematizira ulogu žena u brodogradilištu Uljanik i njihov doprinos društvenom, kulturnom i urbanom razvoju Pule
Sutra otkrivamo što rade i što planiraju vodnjanski mjesni odbori, a donosimo i priču o mladoj istarskoj jahačici koja u posljednje vrijeme ostvaruje izvrsne rezultate u dresurnom jahanju * Uoči premijere predstave “O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća" u pulskom INK-u, donosimo intervju s redateljem Bojanom Đorđevom
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
