Dječja lica koja su se jedno vrijeme učestalo pojavljivala u policijskoj rubrici „Nestali“ zabrinula su javnost. Zašto nestaju, gdje su i što se događa, samo su neka od pitanja koja se nameću. Većinom se radi o maloljetnicima koji su smješteni u dva pulska doma za djecu – Domu za odgoj djece i mladeži na Monte Zaru i Dječjem domu „Ruža Petrović“ na Verudi.
Ravnateljica doma na Monte Zaru Anica Idžaković upozorava da se ne radi o nestaloj djeci već su to zapravo djeca u bijegu. Ovo je, napominje, dom otvorenog tipa i djeca sama odlaze u školu, u grad, ljeti s odgajateljima na more i ponekad se jednostavno ne vrate u dom na vrijeme.
Neprihvaćanje kućnog reda
- Ako se to produži do vremena zatvaranja doma, a naši odgojitelji još uvijek nisu utvrdili gdje su ili kod koga su da bi mogli otići po njih, o tome moramo obavijestiti policiju i oni ih, po proceduri, unose u rubriku „Nestalih osoba“ pojašnjava ravnateljica dodajući da je upitno koliko ovakva javna procedura zapravo štetna ili korisna samim korisnicima.
Ravnateljica Anica Idžaković
Djeca, navodi, najčešće bježe kada tek dođu u dom, zbog adaptacijskih razloga. Radi se o djeci s problemima u ponašanju koja su često bježala i iz škole ili iz roditeljskog doma, koja dolaze iz nesređenih obiteljskih situacija i kada se smjeste u instituciju, često znaju pokušati pobjeći i vratiti se odakle su došli.
- Velim pokušati, jer najčešće ne odmaknu daleko i vrlo brzo ih vratimo u dom. Drugi razlog zbog kojeg se maloljetnici udaljavaju iz doma je neprihvaćanje kućnog reda. Često odu bez pitanja ili dopuštenja odgajatelja i tada odgajatelji prikupljaju saznanja i procjenjuju gdje bi djeca mogla biti.
Ako su kod prijatelja sami odlazimo po njih, no ima slučajeva kada se ona nalaze u stanu punoljetnih osoba i tada zatražimo intervenciju policije
Anica Idžaković
- Ako su kod prijatelja, sami odlazimo po njih, no ima slučajeva kada se ona nalaze u stanu punoljetnih osoba i tada zatražimo intervenciju policije koja se promptno odazove našem pozivu. Najčešće ipak, kada pobjegnu, budu kod prijatelja ili poznanika u gradu od kojih se i sami znaju vratiti samo na telefonski poziv odgajatelja, pojašnjava Idžaković. U slučaju nestanka odmah se, osim policije, obavještava i nadležni centar za socijalnu skrb te njihovi roditelji.
Na pitanje koliko se česta bježanja ravnateljica veli da se ona događaju periodično, dogodi se ih nekoliko pa se situacija smiri te da brojčanu evidenciju o tome ne vode.
Otežan nadzor u hostelu u centru grada
- U listopadu i studenom, u vrijeme obnavljanja institucije i prelaska iz doma u hostel u centar grada imali smo više bježanja. Naprosto zato što je djecu bilo teže kontrolirati, izazovi su im bili veći, nova okolina, a nadzor je nažalost bio otežan i zbog manjka odgajatelja zbog bolovanja. No, svi su vrlo brzo vraćeni i nikom se ništa nije dogodilo. Samo jedna djevojka nije vraćena jer ne prihvaća izmještanje iz primarne sredine i prema našim saznanjima, nalazi se na području mjesta prebivališta kod rodbine. Sve dok se i službeno ne utvrdi gdje se nalazi, u policijskoj statistici se vodi kao nestala osoba.
Govoreći o strukturi doma doznajemo da u njemu može boraviti maksimalno 26 korisnika, od čega 18 u grupama u kojima se provode kraći rehabilitacijski programi, dok su po četiri mjesta osigurana za djecu bez pratnje-strane državljane i za dijagnostičku obradu. S njima trenutno radi 15 odgojitelja pa ravnateljica procjenjuje kako je broj zaposlenih propisan Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga dovoljan kako bi se s njima kvalitetno radilo.
- Sve u svemu neću reći da je situacija odlična jer bi uvijek mogla biti i bolja, ali nije ni loše, zaključuje ravnateljica napominjući da se radi o izazovnom poslu i svi se maksimalno trude kako bi djeca dobila sve što im je potrebno te iz doma izašli s usvojenim radnim navikama kako bi se snašli dalje u samostalnom životu.
Disfunkcionalne i nasilne obitelji
Davorka Belošević, ravnateljica doma “Ruža Petrović” navodi da se u ovom domu primarno smještaju djeca i mladi bez odgovarajuće roditeljske skrbi. No, događa se da i među korisnicima ima djece i mladih s određenim ponašajnim poteškoćama što treba očekivati s obzirom na krajnje disfunkcionalne obiteljske uvjete iz koje većina ove djece dolazi te na nasilne i nestabilne odnose kojima su prisustvovali od najranijeg djetinjstva.
U zadnje dvije godine covida događa se znatno učestalije da se djeca ne vrate i do nekoliko dana
Davorka Belošević
Iz ovog Doma, na čijem je smještaju trenutno 26 djece i mladih, od kojih je najmlađe u dobi od tek navršenih osam godina, a najstarije ima 20 godina, djeca najčešće bježe radi želje za zabavom i provodom, i to oni mladi koji se jače opiru strukturiranom pravilima života, a uz ponašajne smetnje kod njih su nerijetko prisutne i psiho-emocionalne poteškoće, pa čak i teži psihijatrijski simptomi.
Dom Ruža Petrović
- Djeca, u pravilu adolescenti s problemima u ponašanju teže će prihvatiti pravila za izlaske, posebno sad u vrijeme korone kada su im izlasci svedeni na minimum, pa se s noćnog izlaska najkasnije trebaju vratiti do 19 sati, odnosno do 22 sata u dane vikenda. Bilo je i razdoblja kad su protupandemijske mjere Stožera posve onemogućavale izlaze za sve korisnike ustanove pa tako i za djecu i mlade. Sve to kod nekih mladih izaziva očekivani revolt, navodi ravnateljica dodajući da se, ukoliko se dijete ne vrati na vrijeme, dežurni odgajatelj obavezan o tome obavijestiti nadležnu policijsku postaju. No, i ona naglašava da se svi najčešće vrate još tijekom te noći ili u ranim jutarnjim satima. U pravilu se vraćaju samostalno i dobrovoljno.
Revolt radi korona mjera
- U zadnje dvije godine covida događa se znatno učestalije da se djeca ne vrate i do nekoliko dana, kada se iz nama nepoznatog razloga objavljuje javna potraga za njima. Iako sami veliku pažnju pridajemo zaštiti osobnih podataka domske djece, nije na nama da ulazimo u protokole drugih službi, navodi Belošević napominjući da su bjegovi maloljetnih osoba iz njihova doma u praksi ipak najčešće znače “produljeni noćni izlazak”.
- Mladi to rade iz jasne potrebe za noćnim provodom i druženjem s vršnjacima, što im život u instituciji, posebno zadnjih godina, gotovo onemogućuje. S obzirom na rigorozne mjera protiv korone do već vidljivih posljedica nenormalnog doba na mentalno zdravlje mladih ipak moram reći da se ovakvi „bjegovi“ i ne događaju pretjerano često, ali su uobičajeni te ih naizmjenice ponavljaju uvijek iste mlade osobe. U ovom domu to je uvijek tri, četiri iste djevojke i teško se i prisjetiti nekog muškog korisnika za kojeg je trebalo slati obavijest o udaljenju prema policiji.
Više bježe cure nego dečki
Nedavno je ipak zabilježen i jedan stvarni bijeg, kada je mlada osoba iz raznih i vrlo kompleksnih razloga, svojom voljom otišla iz doma, a prema saznanjima ravnateljice nalazi se uz roditelja čemu je sama zapravo težila ali je to, zbog važećih sudskih odluka, bilo teško ostvarivo u nekom kraćem roku.
Nažalost, ni domovi ni nadležno Ministarstvo ne vode evidenciju o broju djece koja samovoljno napuštaju domove, no svi naglašavaju kako u takvim situacijama dobro surađuju s nadležnim centrima za socijalnu skrb i policijom