Građevinska inspekcija naredila je vlasniku da ukloni bespravne građevine, ali to baš i nije upalilo. Onda su mu izdali visoku kaznu, no ni to nije urodilo plodom. Kazna je, doduše, plaćena, međutim objekti su i dalje na pomorskom dobru. To je samo jedan od silnih primjera devastacije obale u Umagu, na Crvenom Vrhu, gdje su uzurpirani i more, i obala, i zemlja, i nebo
Građevinska inspekcija naredila je vlasniku da ukloni bespravne građevine, ali to baš i nije upalilo. Onda su mu izdali visoku kaznu, no ni to nije urodilo plodom. Kazna je, doduše, plaćena, međutim objekti su i dalje na pomorskom dobru. To je samo jedan od silnih primjera devastacije obale u Umagu, na Crvenom Vrhu, gdje su uzurpirani i more, i obala, i zemlja, i nebo
Komad zemlje, obale i mora, čak i neba, jer pogled na na susjedne Sloveniju i Italiju priječe građevine, u potpunosti okupiran, otuđen ne samo od čovjeka, nego i od prirode. Crveni vrh. Naselje u Umagu o kojemu su zbog bespravne gradnje i betonizacije pomorskog dobra tijekom godina, a intenzivno i posljednjih nekoliko mjeseci, ispisani brojni novinarski redci. Bezuspješno.
Niti je problem riješen, niti je devastacija stavljena pod kontrolu. Sve suprotno od toga. Uzurpacija je davno iz akutne uznapredovala u kroničnu fazu i ne pokazuje znakove popuštanja.
Ovog puta u fokusu je dio s privatnim rezidencijama koje se protežu do mora, s obje strane već odavna opkoljen nekretninama tvrtki, koja tamo imaju i hotel Kempinski, golf teren i vile.
Kako se s kopna spustiti do obale? Teško.
Dva prolaza zapriječena su rampama resorta Kempinski, treći je otvoren, ali i on vodi preko „njihove“ plaže. Automobil nemate gdje parkirati, zato što je sve rezervirano za goste, a niti njime imate kuda manevrirati. Privatni objekti skučeni su jedan uz drugog, ceste su uske, „prodaju“ se kao dvosmjerne prometnice, ali bez mogućnosti prolaza za dva automobila. Nogostupa nema, a dio je prožet makadamima. Prilaz moru s te strane nije moguć.
Osim ako ste vlasnik ili boravite u jednoj od vila uz obalu, onda ima ekskluzivni, privatni prilaz moru. U tome je cijela poanta.
Posebno to vrijedi za najveću od tih nekretnina koja se proteže na 1.700 četvornih metara. U vlasništvu je osječke tvrtke Toldi poljoprivredni servis.
Ironično je u cijeloj priči što smo, na koncu, na obalu ispod te kućerine, došli 'slobodno' se spustivši kroz plažu Kempinski, za koju je, usput budi rečeno, na njihovoj mrežnoj stranici navedeno da je privatna, iako u Hrvatskoj ne postoji institucija privatnih plaža. Onuda nam je dopušten prolaz samo zato što je nevrijeme s mora potjeralo sve goste, pa naše prisustvo ne unosi nemir među turistima. Inače bismo bili primorani ići zaobilaznim putem.
- Ružno je vrijeme, nema gostiju, pa možete i ovuda, kaže nam zaštitar i pušta nas do plaže.
Putem stjenovite obale od 'haciende' nas dijeli nekoliko kuća, malo manje isturenih od ove najveće, ali također s betoniranim prilazima do mora.
Na licu mjesta (malo bolje) shvaćamo zašto je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća upravo fotografiju te kuće, dvokatnice, iz zraka umaški gradonačelnik Vili Bassanese (SDP), uz još neke, odabrao kao svojevrsni alat borbe protiv napada oporbenih vijećnika, koji su naglašavali da je njegova krivica i odgovornost devastacija obale šetnicom, a koja bi trebala prolaziti i ispod hotela Petram, nedaleko hotela Kempinski, te tražili odgovore i dodatne informacije oko odluke Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o ukidanju koncesije na plaži Alberi, koju je Grad Umag dodijelio Petramu, odnosno tvrtki Čista voda.
Bassanese je, naime, ustvrdio da opozicijski, a posebno, čini se, IDS-ovi vijećnici brane interese stranih vlasnika koji betoniziraju i privatiziraju obalu, a to je ilustrirao i fotografijom kuće Toldi poljoprivrednog servisa, u vlasništvu Andree Jákli.
Nekretnina je opasana zidinama, a dio s polukružnom terasom, vidljivo je i prema snimci Geoportala, zadire u prostor pomorskog dobra. No, to nije bilo dovoljno.
Od kuće do betonskog podesta, koji doslovno izvire iz mora, a koji vjerojatno ima ulogu sunčališta, prostiru se popločane stepenice. Od betonske plohe gdje tog dana, zbog, kako smo već naveli, kiše, jakog vjetra i valova, nije bilo ljudi željnih sunčanja, u more pak, s jedne strane i u uvalicu, vode dodatnih nekoliko stepenica. U neposrednoj blizini na samoj obali je i kamena nadstrešnica koja, čini se, služi kao skladište, s obzirom na to da smo tamo zatekli i jet ski, SUP dasku, ležaljke te stolice. Tu je i omanja kamena kućica i dva privezišta za plovila.
Od vile pa sve do druge strane plaže resorta Kempinski obalom prolazi kameni zid, koji ograđuje i k.č. 185/471 veličine 847 četvornih metara, gdje je još jedna polukružna kamena terasa i ova doslovno na stijenama, a koja je u zemljišnim knjigama navedena kao obala – pomorsko dobro, iako je u praksi to privatan posjed.
Pa iako se Bassanese na Vijeću služio fotografijom te devastacije pomorskog dobra kako bi vodu natjerao na svoj mlin, Grad Umag nije htio iznijeti informacije o građevinskoj dozvoli objekta, koliko je zašao u pomorsko dobro, jesu li Državnom inspektoratu (DIRH) podnijeli prijave i što su, eventualno, u ovom konkretnom slučaju još poduzeli.
No, DIRH-ova građevinska je inspekcija Istri24 potvrdila da je zatvorila gradilište (kada, nisu htjeli reći) nakon zaprimljene prijave kojom se ukazivalo na nezakonitu gradnju. Vlasniku je, kažu, izdano rješenje o uklanjanju bespravno izgrađenih građevina. O svemu su obaviješteni i Općinsko državno odvjetništvo i Lučka kapetanija.
Uzalud.
Iz Državnog inspektorata otkrivaju da vlasnik nije postupio kako mu je naloženo. Nije uklonio bespravne građevine, pa je stoga dobio (zasad prvu) kaznu od 13,272 eura, koju je ovaj potom i platio. Novac, očigledno, nije problem. Problem je odreći se privatnog prilaza moru.
Tvrtki Toldi poljoprivredni servis poslali smo upit, no do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Kroz projekt „Da navadin Ca“ – Ćakulode za najmlaje u koji su uključeni učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ te Osnovne škole Matije Vlačića tijekom ovog polugodišta uz svoje učiteljice i vanjske suradnike usvajali su običaje našeg kraja i našu domoću besedu
Djeca od 1. do 4. razreda OŠ Jože Šurana svojim nastupima pokazala su talent i kreativnost, donoseći osmijehe na lica svih prisutnih
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
