Građani plaćaju, oporba proziva, a gradonačelnik još razmišlja

Rezignacija je možda najprikladnija riječ za ishod aktualnog sata na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Rovinja-Rovigno. Središnja tema bila je situacija u Komunalnom servisu, gradskom poduzeću čijim su radom nezadovoljni oporbeni vijećnici, ali i brojni građani koji već mjesecima negoduju zbog onoga što vide na ulicama, kao i zbog računa koje plaćaju.

Oporba u javnosti traži smjenu direktora najvećega gradskog komunalnog poduzeća, ali i smjenu Nadzornog odbora. No, direktor pripada političkoj opciji koja sudjeluje u vladajućoj većini, pa se pitanje upravljanja poduzećem pretvara i u pitanje političke odgovornosti.

Gradonačelnik Emil Nimčević na čelu je grada nešto više od godinu dana, ali problemi u Komunalnom servisu nisu nastali jučer. Odgađanjem njihova rješavanja i pokušajima očuvanja političkog mira doveo se u nezavidnu situaciju. Kada je imao priliku preispitati direktorski mandat, odlučio ga je potvrditi. Ponovno imenovanje prošlo je bez očekivanog otpora, ali problem time nije nestao. Naprotiv, postalo ga je sve teže skrivati.

Nezadovoljstvo je dodatno eskaliralo uvođenjem viših cijena odvoza otpada i činjenicom da se Rovinj više nije mogao ponositi čistoćom javnih površina kao nekada.

U međuvremenu je portal Istra24 svojim novinarskim angažmanom otvorio dodatna pitanja o poslovanju Komunalnog servisa. U javnosti su iznesene tvrdnje o nepravilnostima i mogućim malverzacijama koje tek treba provjeriti i dokazati. Istraživačkim se radom javnosti omogućio uvid u ono što se predugo guralo pod tepih. Uz stara, ponovno su otvorena i neka nova pitanja na koja treba odgovoriti, a odgovornost utvrditi.

No, umjesto jasnih odgovora i konkretnih poteza, stranka na vlasti odlučila se za poznatu političku koreografiju – šutnju i postupanje prema načelu „psi laju, karavani prolaze“.

Stoga je, i s one isključivo ljudske strane, bilo neugodno gledati direktora Komunalnog servisa Želimira Laginju kako sam, odvojen od donedavnih kolega, sjedi i sluša komentare na račun svoje poslovne (ne)sposobnosti.

Istodobno, predsjednik Nadzornog odbora Robert Mavrić, kojega oporbena vijećnica SDP-a Maria Blažević smatra istaknutim IDS-ovcem, mirno sjedi uz svojega stranačkog šefa Marčela Mohorovića i sluša raspravu o potonuću poduzeća koje je nadzirao sedamnaest godina, kao da ga se sve to izravno ne tiče.

Isti obrazac ponašanja na Gradskom vijeću pokazali su i ostali vijećnici IDS-a. Šutnja im je postala zaštitni znak. Što manje govore i raspravljaju o problemima, manje su šanse da skrenu pozornost na sebe i funkcije koje obnašaju.

Šute i gradski pročelnici kroz čije su ruke prolazili ugovori, a bez komentara su i dvoje dogradonačelnika. Očito, baš kao i gradski pročelnici, smatraju da ih problem u koji se gradonačelnik doveo potpisivanjem novog mandata Laginji ni na koji način ne obvezuje – ni politički, ni poslovno, ni osobno.

Nimčević je tako ostao sam i isturen. I treba biti. Problem je javan i poznat, a još je na početku njegova mandata trebao biti riješen i arhiviran. Međutim, nije. Štoviše, i danas je nejasno kada će se to dogoditi.

Jer čak i sada, kada je pritisnut uza zid, gradonačelnik na pitanje oporbe o smjeni, odnosno razrješenju Nadzornog odbora, odgovara neodlučno i mlako, najavljujući da će to tek razmotriti.

I tu dolazimo do srži problema. Više nije riječ samo o direktoru, Nadzornom odboru, cijenama odvoza otpada i čistoći gradskih ulica. Riječ je o načinu upravljanja gradom i granicama između političke lojalnosti i odgovornosti prema ljudima koji su vlast izabrali.

Gradonačelnik ne upravlja gradom kako bi zaštitio političke prijatelje. Oni koji trenutačno obnašaju vlast nisu vlasnici grada, a gradske funkcije nisu nagrada za stranačku odanost. Pravodobna reakcija na javne i aktualne probleme grada, osobito kada je riječ o gradskom poduzeću, dužnost je gradonačelnika. Upravo se u takvim situacijama pokazuje karakter.

Sve dok gradonačelnik ne počne odgovornije postupati prema sugrađanima, preuzimati odgovornost za vlastite pogrešne procjene i pokazivati da su interesi građana i grada iznad stranačkih odnosa, Rovinj će sve više nalikovati zatvorenom političko-poslovnom krugu u kojem se problemi odgađaju, odgovornost prebacuje s jednih na druge – ako je uopće itko spreman preuzeti je – a račun na kraju uvijek stiže građanima.