Na poluotoku nas je trenutno gotovo pola milijuna. U Istri, uz domaće stanovništvo, prema službenim podacima boravi oko 300 tisuća turista, sto tisuća više nego stanovnika. Toliko je registriranih, a pitanje je koliko je još neregistriranih i ilegalnih posjetitelja u ilegalnim kampovima, skrivenim u šumicama, onih koji spavaju na parkinzima...
Ovakav turizam, smatra Silvia Buttignoni, koja je na čelu Javne ustanove Natura Histrica, a koja se brine o zaštićenim dijelovima prirode naše županije, nema održivost i nešto se mora pod hitno mijenjati. Već smo, dodaje, ušli u takozvani overturizam odnosno prekomjerni turizam koji obilježava destinacije u kojima ima više turista nego što to njihovi kapaciteti mogu podnijeti.
- Nastavimo li ovako, nema još puno prostora. U Istri nema vode, još malo niti za piti. Uzmemo li u obzir već postojeće klimatske promjene i velike suše s požarima u ljetnim mjesecima, mislim da će ova godina biti 'najhladnija' od sljedećih 15 i da nas ovakve temperature i suše čekaju i dalje. U redukcijama se masovno koriste bušotine i oni koji plaćaju vodu iz vodovodne mreže ispada da su dvaput magarci: jednom jer plate vodu i imaju restrikcije dok drugi ne plaćaju ništa, smatra Buttignoni i upozorava na korištenje vode iz bušotina.
Sve je u prirodi povezano
- Živimo na kršu i sve je povezano, smanjuje se nivo vode u dubini i moguć je ulazak slane vode u podzemne rezerve pitke vode čime su ti izvori nepovratno uništeni. Osim toga sustav kanalizacije je preopterećen i svako malo se dešavaju izlijevanja. Da ne spominjem fekalije u moru od brodica - trebale bi sve marine imati uslugu ispumpavanja fekalija iz brodica i ispumpavanje bi se trebalo efektivno kontrolirati, upozorava ova magistra biologije.
- Sve već upozorava da smo u problemima i da nas turizam dovodi pred točku pucanja; parkiranje u turističkoj sezoni je nemoguća misija, gradski je prijevoz u nekim dijelovima grada loš ili nikakav, internet je spor jer je previše istovremenih korisnika, a hoteli koje gradimo su bez radne snage i u njima već sada rade stranci. Priče o gradnji dodatnih hotela i zapošljavanju i spasu ekonomije je priča koja ne drži vodu jer ni sada, s postojećim kapacitetima, nemamo dovoljno radne snage već ju moramo uvoziti.
Buttignoni upozorava i na brojna sidrenja turista koja, bez ikakve kontrole, devastiraju morsko dno istarskih uvala. Na takvom dnu, upozorava, sada mogu rasti samo meduze koje tjeraju turiste i općenito kupače od mora.
Kaštijun pred pucanjem
- Odlagališta otpada su na rubu izdržljivosti, stvaramo enormne količine smeća koje nemamo kako adekvatno zbrinuti, otpad se pušta kod busnih stanica, po šumama, po autocestama, na odmorištima, ilegalni objekti i favele su ti koje stvaraju smeće u prirodi jer ga oni nemaju gdje legalno odložiti. Za to ne plaćaju ništa jer se ne mogu registrirati.... Ovo je samo dio kompleksnih problema koji nam masovni turizam donosi, smatra Buttignoni.
Parcelacije zemljišta čak i u zaštićenim područjima donosi, napominje, još favela i još ilegalnih kućica, ilegalnih iznajmljivača, ilegalnih kampova i još smeća, još više neprijavljenih bušotina i problem se, poput kruga na vodi, samo širi.
Klima se, upozorava, neosporno mijenja. Nema vode, nema kiše, plaže su sve prljavije jer nema juga s valovima. Turizam ima veliki utjecaj na prirodu, ali i normalan život lokalnog stanovništva.
- Plaže su nam prljave, smrde po urinu, alkoholu i cigaretama. I onda se smijemo turistima koji su cijeli dan na bazenu i ne izlaze iz kuće koje su iznajmili. A kada izađu iz kuće čekaju ih cijene koje ih nemilosrdno deru - 22 kune kuglica sladoleda, 130 kuna hamburger, 19 kuna ledeni čaj, sendvič šunka-sir 27 kuna!
Parcelacije zemljišta čak i u zaštićenim područjima donosi još favela i još ilegalnih kućica, ilegalnih iznajmljivača, ilegalnih kampova i još smeća, još više neprijavljenih bušotina i problem se, poput kruga na vodi, samo širi
Što je s našim ljudima koji nisu u turizmu i koji ta tri mjeseca isto moraju živjeti od prosječne plaće, a plaće im ostaju iste? Šta je s penzionerima? Visoke cijene života natjerat će nas na iseljavanje iz turističkih destinacija...nešto kao Venecija i Dubrovnik, pa će zimi grad biti prazan sa zatvorenim i praznim stanovima i kućama... a po ljeti će taj isti grad pucati po šavovima s visokim cijenama koje će trebati nadoknaditi zimu, upozorava ona.
Ponašamo se kao da sutra ne postoji
Uz riječi kako turizam u Hrvatskoj ovisi o prirodnim resursima i moru, a mi ne poduzimamo ništa da bi to sačuvali, veli da se "ponašamo kao da sutra ne postoji". Kada bi se ljudi samo držali pravila i bili obzirniji gledajući zajednicu a ne samo sebe, živjeli bi bolje nego bilo gdje drugdje, smatra Buttignoni.
Na pitanje kako spriječiti ovakvu ovakvu devastaciju, odgovora da turizam ne bi smjeli gledati samo kroz novac i profit već već bi trebali prevladavati socijalni i ekološki aspekti.
- Već mi domaći imamo limitirani pristup moru - oko nas su zatvoreni svi autokampovi, Verudela, Stupice, Colone, Medulin, Lanterna... samo za turizam... to već nije baš prihvatljivo, smatra ona.
- Kao prvo, trebali bi se prebaciti na obnovljive izvore energije. Nastavimo li ovako sa sagorijevanjem ugljena, nafte i stvaranjem stakleničkih plinova, temperatura atmosfere će se i dalje povećavati, ledenjaci topiti, strujanja mijenjati i nastajati suše i poplave s kojima ćemo se sve teže nositi. Sa sušama dolaze požari, nestaju šume i ima sve više CO2 u zraku i situacija je sve gora. Bojim se da smo ušli u fazu gdje više nema nazad i teško ćemo se izvući, zaključuje, nimalo optimistično, naša sugovornica.
A kada nas priroda "udari", pitanje je što će uopće biti s turizmom i od čega ćemo tada živjeti.
