Predsjednik IDS-a Loris Peršurić postaje HDZ-ova lutka na koncu

Naslov se može na prvu činiti preoštrim, no kada više od deset dana, kao predsjednik IDS-a, šutiš i javno ne reagiraš na neviđeni napad Plenkovićevog guvernera za Istru Antona Klimana na IDS-ovog saborskog zastupnika Dalibora Pausa jer je potonji, eto, odlučio glasati za opoziv Vlade - Vlade čija policija, carina i obavještajne službe godinama 'nisu vidjele'  ilegalni uvoz i potom masovno odlaganje desetina tisuća tona opasnog otpada u Gospiću - teza o lutkici na koncu drži vodu.

Tim više što je Loris Peršurić (u jednom jedinom danu!) prvo javno izjavio da IDS neće sudjelovati u opozivu Vlade, da bi se nakon Pausovog poteza, priključio 'oporbenom' bloku u zahtjevu za opoziv Vlade.

Bar crticu u analima zaslužuje raritet da je IDS-ov 'arhetipski neprijatelj' HDZ, utjelovljen ovaj put u Antonu Klimanu, drsko i svisoka, kao da je super-predsjednik IDS-a iznad Peršurića, podijelio packe i manipulatorski izdvojio Pausa kao jedinog spornog čovjeka u IDS-u koji eto želi rušiti Vladu.

Na stranu što je to zvučalo kao diktat moćnika iz jednopartijskog sustava, pa i u izboru rečenica poput one: "Nadam se da će kolega Paus promijeniti stav jer još ima vremena za ispravke".

Problem je što predsjednik IDS-a i cijela njegova svita iz Predsjedništva i Savjeta stranke refleksivno na tu skrivenu prijetnju reagira poslušnošću i šutnjom kukavica koji lavovima brže-bolje bacaju jednog od svoja dva zastupnika u nacionalnom parlamentu. I sve to uz nepostojanje koalicije HDZ-a i IDS-a.

Doduše, upućeni glasovi iz političkih kuloara govore o tajnom dogovoru Plenkovića i Peršurića.

To se jasno nazire i u aktualnom oštrom pismu Dalibora Pausa, koje smo objavili jučer, iz kojeg ćemo ovdje ponoviti tri Pausova eksplozivna pitanja vrhu IDS-a, od kojih pitanje koje navodi zabranu intervjua, a nakon ušutkivanja nezavisnih novinara u Istri u ne tako davnoj prošlosti, ozbiljno negira liberalnu, još manje lijevu etiketu IDS-a.

Kolikogod na nju računao Plenković ukoliko mu, pukne li suradnja s notornim  DP-om, kao ključni mandati za održavanje parlamentarne većine preostanu oni IDS-ovi, čime bi vladajućoj koaliciji, ponovno osigurao 'liberalnije' boje.

Piše Paus u pismu: "Iz HDZ-a dolaze tvrdnje da se napada mene, a ne IDS zato što "Paus nije ispoštovao dogovor". Zato vas pitam: čiji je to dogovor i kakav to dogovor postoji između IDS-a i HDZ-a?

Zašto  su mi onemogućeni intervjui koje su novinari Hrvatskog radija, 24. kolovoza 2026., i Glasa Istre, 26. kolovoza 2026., tražili sa mnom?

Zašto dopuštamo HDZ-u da govori vodstvu IDS-a kakvu bi poslušničku politiku trebalo voditi? To si IDS ne smije dopustiti".

Ova situacija ipak traži pogled-dva u prošlost.

Prije 15 i pol godina, početkom 2011. godine uslijed teške ekonomske krize, visoke nezaposlenosti i korupcije izbili su u velikoj tenziji prosvjedi protiv Vlade Jadranke Kosor, i to ne samo u Zagrebu, gdje je bilo i sukoba prosvjednika i policije, već i u brojnim drugim hrvatskim gradovima, među kojima i u Puli.

Te večeri na Portarati jedan je Puležan nosio mali transparent "IDS=HDZ". Objava i njegove fotografije u medijskim izvještajima na portalima izazvale su bijes i teško vrijeđanje čovjeka od strane mase 'domaćih' koji su tada takvo poistovjećivanje dviju 'neprijateljskih' stranaka smatrali sablažnjivim, jer je za veliku većinu IDS bio "naš", izjednačavali su ga gotovo s Istrom.

Kolektivna politička odgovornost, za to ne treba čitati Karla Jaspersa, itekako postoji.

Danas svatko udara po oslabjelom, razvlaštenom, raskoljenom IDS-u, ali tada su se, te 2011., a posebno 90-ih i ranih 2000-ih, iznimno rijetki usuđivali javno kritizirati postupke i afere IDS-a.

Unatoč aferi Barbariga-Dragonera, ostavke IDS-ovog ministra turizma Veljka Ostojića zbog sporne kupnje i urbanizacije poljoprivrednog zemljišta ili Jakovčićeve afere sa selom Sv. Juraj, mnogi su na to uzvraćali onom kancerogenom: "Neka kradu, samo da su naši".

Sve je puklo tek nakon teškog IDS-ovog poraza na lokalnim izborima 2021. godine (u Puli, Pazinu, Vodnjanu...), od čega se do danas nisu oporavili.

A za upravo taj IDS-ov poraz umnogome je (i to je za ovu priču itekako važno) bio zaslužan Boris Miletić, Klimanov prijatelj, koji je do tog poraza bio predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule. A iz toga se glatko izvukao. Ljudi su mu dali povjerenje za župana.

U proljeće prošle godine, u izborima za istarskog župana, Dalibor Paus je s osvojenih 18.570 glasova izgubio bitku, zbog čega je podnio ostavku na mjesto predsjednika IDS-a.

Njegov nasljednik na čelu stranke Loris Peršurić brže bolje je, pljunuvši na tih 18.570 glasova koje su birači IDS-a dali Pausu, stao uz skute novog župana Borisa Miletića, osobe koja godinama gaji blizak odnos s Antonom Klimanom. Peršurić je koncem prošle godine u ime IDS-a potpisao sporazum o suradnji s Nezavisnom listom Borisa Miletića, čijih šest vijećnika sada osigurava većinu u Županijskoj skupštini.

Stao je Peršurić uz skute Miletića, iako je potonjeg za taj presudni poraz IDS-a 2021.godine javno optužio i njegov politički otac Ivan Jakovčić. Uz skute Miletića, iako se isti taj Miletić ispisao iz IDS-a nakon što ga je stranka početkom 2022. godine, s tada svježim novim predsjednikom IDS-a Daliborom Pausom - pritisnula pokretanjem stegovnog postupka zbog sumnji u falsificiranje unutarstranačkih predizbornih anketa.

I ne samo to, javna je tajna da je Miletić tada minirao kampanju svoje stranačke kolegice Elene Puh Belci za gradonačelnicu Pule te 2021. godine.

Uz očito skretanje prema HDZ-u, vodstvu IDS-a istodobno ne smeta aktualna koalicija SDP-a i IDS-a u Puli, gdje IDS igra prozirnu igru 'nevidljivog' igrača koji šuti na afere gradonačelnika Grbina u kulturi kao i na građevinske ambicije aktualne gradske vlasti u korist građevinskih tajkuna. Kao da IDS nije u toj istoj vlasti.

Vratimo se tandemu Miletić-Kliman. Ostavljaju dojam da, i jedan i drugi, suštinski pripadaju objema strankama, da su glavni ljudi na poluotoku i da se bez privole najmoćnijeg dvojca teško može realizirati iole veći posao u Istri.

Još kad Plenkovića u posljednje vrijeme javno hvale Ivan Jakovčić i nekadašnji IDS-ov 'narodni tribun' Damir Kajin, sve je lakše, sve klizi.

Slučaj drskog Klimanovog/HDZ-ovog uplitanja i javnog discipliniranja poslušnog IDS-a, kao i oštro pismo Dalibora Pausa, tek su ilustracija dugog pada IDS-a, stranke od koje se sada, kako saznajemo, ograđuju i neki članovi koji su se u nju upisali na samim počecima ranih 90-ih godina.

Afere, neprincipijelnost, izborni porazi, ali i nedoraslost aktualnog vodstva IDS-a ispraznili su ovu stranku od bilo kakvog jasno artikuliranog i uvjerljivog političkog svjetonazora (da ne spominjemo autonomiju), uz davno prokazano lažno ljevičarenje nakon višedesetljetne monopolne (pa i medijske) krute šape na Istri kao svom feudu.

A kad je HDZ u pitanju, čudna je ta njihova upornost da i na izborima zavladaju Istrom, iako već njome vladaju količinom moći i polugom državnog proračuna u jednoj centraliziranoj zemlji. Uz ovakav IDS doduše, to im nije teško.