Pulsko sveučilište prolazi zadnju fazu reakreditacije. Zanimljiva je opaska Povjerenstva AZVO-a o plagijatima među studentima

Sveučilište Jurja Dobrila u Puli u procesu je 'polaganja' završne faze reakreditacijskog postupka koji provodi nadležna Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), a čije je Stručno povjerenstvo čak tri od pet evaluiranih cjelina – studijske programe, nastavničke i institucijske kapacitete i znanstvenu/umjetničku djelatnost - ocijenilo minimalnom razinom kvalitete.

Valja prije svega reći da je Povjerenstvo AZVO-a Sveučilište posjetilo još u listopadu 2023. godine, u međuvremenu, lani, dostavilo akreditacijsku preporuku, nakon čega je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih izdalo pismo očekivanja s rokom od godinu dana za otklanjanje nedostataka. Taj rok ističe idući mjesec.

Faza pretvorbe

Povjerenstvo je, ukratko, pobrojalo nekoliko nedostataka: neke ishode učenja na razini studijskih programa i kolegija potrebno je revidirati te obučiti nastavnike za određivanje valjanih ishoda učenja, za neke pak studije nisu ispunjeni minimalni uvjeti o broju nastavnika, dolazna mobilnost studenata mogla bi se, smatraju iz AZVO-a, poboljšati. Osim toga, Sveučilište u trenutku posjeta Povjerenstva nije imalo na raspolaganju dovoljno prostora, a ustanovljeno je i da nastavnici nejednako ostvaruju istraživačke rezultate.

Pitanja nastavničkog kadra i nedostatka prostora (prenamjenom Mornaričke bolnice u Puli), u međuvremenu su, kaže rektor Marinko Škare za Istru24, riješeni. Ističe da Sveučilište sastavlja izvješće kako bi dokazali da su usvojili preporuke Povjerenstva i otklonili uočene nedostatke.

Procjenjujući razinu kvalitete studijskih programa, AZVO je u izvješću zaključilo da je Sveučilište u fazi pretvorbe iz skupa relativno izoliranih i autonomnih studijskih programa u integrirano sveučilište. Povjerenstvo koje je provelo postupak navodi da pretvorbu karakterizira utvrđivanje postojećih programa i ljudskih potencijala, ali prilično neujednačenih načina organiziranja financija, upravljanja istraživanjem i nastavom te njihovog povezivanja. Takva situacija, ističe se, utječe na kvalitetu studijskih programa koji se značajno razlikuju u pogledu znanstvenih rezultata i (u nekim slučajevima vrlo velikog) opterećenja nastavnog osoblja. Udio vanjske suradnje (uključujući predavače s drugih studijskih programa) u nekim je slučajevima također vrlo velik. Zbog autonomije studijskih programa nije uočljiva utemeljena i jasno prepoznatljiva usmjerenost studijskih programa Sveučilišta u smislu razvoja temeljnih kompetencija.

Preusmjerenje na STEM

U izvješću se navodi i da je rektorat svjestan situacije, ali je upravljanje njome ograničeno željom Sveučilišta da se preusmjeri na STEM područja uvođenjem novih studijskih programa kao dijela strategije razvoja. Povjerenstvo smatra da bi ta strategija mogla produbiti jaz između istraživački jakih fakulteta s jedne, i većinom nastavno orijentiranih fakulteta s druge strane, a istovremeno bi dionicima i studentima moglo postati sve nejasnije što Sveučilište u Puli uistinu predstavlja.

Iz AZVO-a sugeriraju da bi možda trebalo konsolidirati i razviti jasan profil sveučilišne jezgre u pogledu studijskih programa tijekom sljedećih nekoliko godina. Ipak, navode, nastavno je osoblje pokazalo snažnu želju, i doista uspjelo prenijeti Stručnom povjerenstvu sliku Sveučilišta kao uključive zajednice.

No, Povjerenstvo je također zaključilo da postoje nedosljednosti u pogledu ishoda učenja i ECTS bodova koje su u određenoj mjeri povezane s nedostatkom fokusirane strategije za uvođenje novih kolegija, novih studijskih programa i reviziju postojećih.

Evaluacijom je ustanovljeno da je omjer studenata i nastavnika na razini Sveučilišta od 15,44 zadovoljavajući, ali i da postoji neujednačenost po studijskim programima. Neki nastavnici, navodi se u izvješću, imaju previše sati nastave, a značajan broj studijskih programa ne ispunjava uvjete u pogledu broja sati koje izvode nastavnici zaposleni na Sveučilištu. U Samoanalizi su, međutim, predstavljeni kratki planovi za zapošljavanje nastavnika u narednom razdoblju koji bi osigurali minimalne uvjete u pogledu sati nastave koje izvode nastavnici zaposleni na Sveučilištu. Ipak, Povjerenstvo AZVO-a te planove ne smatra ni uvjerljivima niti dovoljno brzo provedivima kako bi se brzo i učinkovito riješili problemi.

Dobra praksa

Zanimljiva je opaska Povjerenstva o plagiranju. U izvješću se navodi da je Sveučilište uspostavilo politike i procedure u vezi s plagiranjem među studentima i da su nastavnici svjesni tog problema, da je kupljen softver koji provjerava radove, ali da je njihov opći konsenzus da se plagiranje rijetko događa te da je rečeno da niti jedan student nije bio sankcioniran zbog plagiranja. Stručno povjerenstvo to smatra nevjerojatnim budući da su prema zajedničkom iskustvu slučajevi plagijata pronađeni na svim vrednovanim visokim učilištima, pa tako i u Hrvatskoj. Stručno povjerenstvo sumnja da nema plagijata te zaključuje da ih na pulskom Sveučilištu nisu u stanju otkriti.

Sveučilište se u svom očitovanju, između ostalog, referiralo i na to pitanje plagijata te poručilo da slučajevi plagiranja nisu evidentirani jer su identificirani i riješeni u ranoj fazi procesa, čime se „sprječava njihova eskalacija i daljnje širenje“.

Valja reći da su dvije teme – interno osiguravanje kvalitete i društvena uloga visokog učilišta te nastavni proces i podrška studentima – ocijenjeni zadovoljavajućom razinom kvalitete. Niti jedna od pet cjelina kojima se evaluirala kvaliteta, međutim, nije ocijenjena visokom razinom kvalitete, ali nijedna nije niti „pala ispit“, odnosno završila s nezadovoljavajućom razinom kvalitete. Kao primjer dobre prakse Sveučilišta, Povjerenstvo je navelo tek sudjelovanje u društvenom i gospodarskom razvoju istarske regije.