Politika i društvo

Đir po novom uljaniku

Radnici Uljanika: Danas živimo od onoga što proizvedemo, a komunikacija s upravom napokon je normalna

Godinu i pol dana od ponovnog pokretanja proizvodnje, nova tvrtka, Uljanik brodogradnja 1856, ima dva posla ukupne vrijednosti 13 milijuna eura i zapošljava 400 radnika. Trenutno postoji potreba za njih još stotinu, a cilj je u budućnosti doći na jedan i pol brod većih gabarita u godini


 
5 min
Ivan Dobran
Foto: Ivan Dobran

Godinu i pol dana od ponovnog pokretanja proizvodnje, nova tvrtka, Uljanik brodogradnja 1856, ima dva posla ukupne vrijednosti 13 milijuna eura i zapošljava 400 radnika. Trenutno postoji potreba za njih još stotinu, a cilj je u budućnosti doći na jedan i pol brod većih gabarita u godini

U proteklih godinu i pol dana broj radnika u novom Uljaniku porastao je s početnih 30 na sadašnjih 400. Nakon dvije godine pauze i gotovo posve izgubljene nade u novi početak, povratak u arsenal mnogi su doživjeli vrlo emotivno.

U hali za savijanje danas se opet ore stari zvukovi, govori iskusni savijač Nermin Dudaković.

Nermin Dudaković: Potrebno je zaposliti još mladih ljudi koji će učiti zanat

- Dvije godine nakon stečaja Uljanika radio sam svašta, malo građevina, malo čišćenje na arheološkim iskopima. Bilo je mučno, spajanje kraja s krajem, preživljavanje... Ali nisam imao u planu otići vani. Ne želim ići odavde jer sam prije toga 15 godina radio u Uljaniku i drago mi je da sam se vratio. Ovdje imam posao u malom prstu i osjećam se kao svoj na svome.

Počeli smo opet od nule i malo pomalo doveli sve u red. Zaposlili smo određeni dio ljudi koji su prije ovdje radili, znalce koji znaju savijati. Posla ima dovoljno, a u budućnosti se nadamo da će ga biti i više. Potrebno je zaposliti još mladih ljudi koji će učiti savijanje. Bilo bi poželjno, zasad, barem četiri do pet radnika da ne kasnimo s nekim stvarima. Ima potreba na cilindru, na preši, na savijačici za rebra i drugim strojevima, priča Nermin Dudaković.

Deni Širol: Država nam je izdala jamstvo za kredit od 32 milijuna kuna koji moramo vratiti od svoje zarade

Novoj tvrtki, Uljanik brodogradnja 1856., stvorenoj na pepelu propalog Uljanika, država je prebacila koncesiju na području brodogradilišta i izdala jamstva za kredit od 32 milijuna kuna. Radi se, napominju, o jamstvu za kredit koji moraju vratiti, a ne o bespovratnoj državnoj subvenciji.

- Danas živimo isključivo od vlastitog rada. Koliko napravimo toliko zaradimo, kaže Deni Širol, član Stožera za obranu brodogradnje Uljanik koji danas obavlja funkciju koordinatora u proizvodnji i rukovoditelja kooperacije. Trenutno su sklopili dva posla ukupne vrijednosti 13 milijuna eura.

- U proizvodnju su nas ispočetka pogurale sekcije koje smo radili za talijanski Fincantieri, a one su nam kasnije donijele i ova dva velika posla. Prvi je plutajući dok za izraelskog naručitelja u vrijednosti od sedam milijuna eura te jedna manja ribarica za norveškog naručitelja vrijedna šest milijuna eura. Na njima se trenutačno radi punom parom.

Samo pokretanje proizvodnje bilo je vrlo teško, nije bilo žive duše. Ljudi su se u početku i premišljali, teško im se bilo, nakon dvije, tri godine, s drugog posla opet vratiti u nešto što je i dalje ipak nesigurno. Jednog po jednog okupili smo te stare Uljanikovce koji znaju posao. Sad već godinu i pol radimo konstantno, sami se financiramo, a plaće su uredne, kaže Deni Širol.

Deni Širol

Robert Savić: Svi smo skeptični oko budućnosti zbog prošlih loših iskustava, ali ovo je dobar početak

Neki radnici su se sami javljali, ali većinu je trebalo nagovoriti da se vrate zbog loših iskustava iz prošlosti i saznanja da cijelo brodogradilište, koje je dvije godine mirovalo, treba nanovo pokrenuti. Osim starih Puležana u brodogradilištu su se počeli zapošljavati i strani državljani. Tako danas u hali za zavarivanje, uz više sunarodnjaka, rade i Indijci Nitesh Patel i Nilesh Patel.

- Radili smo u brodogradilištu u Dubaiju. Nakon što je naše radno mjesto ugašeno, došli smo ovamo. Ovdje je jako dobro, klima je puno ugodnija. Posao je isti, a i s plaćom smo zadovoljni, tvrde Nitesh i Nilesh.

Robert Savić, Nitesh Patel i Nilesh Patel

I njihov je poslovođa Robert Savić nakon stečaja ostao u Puli i snalazio se, kaže, kako je znao i umio.

- Super je vratiti se na posao i nadam se da će krenuti kako treba. Početak je bio težak dok smo sve počistili i vratili u funkciju. U radioni nas danas ima 40 s monterima i zavarivačima. Brojni su iskusni, a neki se tek usavršavaju. Potrebno nam je dodatnih deset do 30 zavarivača i brusača u ovoj hali. Zadovoljni smo s uvjetima rada i plaćom.

Naravno da uvijek može bolje, ali ovo je dobar početak jer je plaća redovna i sve štima. Svi smo još uvijek skeptični kad je riječ o budućnosti, strah nas je zbog prošlih iskustava ali nadamo se da će stvari profunkcionirati i da ćemo opet biti velika firma, kaže Robert Savić.

Sandi Krulčić: Živimo od toga što napravimo, a odnos s upravom je napokon normalan

Odnos s upravom danas je daleko bolji nego što je bio u prošlom desetljeću, kažu radnici. Jedan od razloga urušavanja Uljanika bile su brojne izuzetno skupe greške u proizvodnji za koje nitko nije odgovarao, priča rukovoditelj predmontaže i okrupnjavanja Sandi Krulčić.

- Između radnika i uprave ranije nije postojala nikakva komunikacija. Bilo je problema u proizvodnji koje nismo uspijevali iskomunicirati s bivšom upravom. Sada se greške rješavaju čim se uoče, smjesta se rade skice izmjene tako da nema čekanja ni zastoja.

S upravom svakodnevno komuniciramo, održavamo brze i efikasne sastanke. Imamo dobre temelje, čisti start, pozitivni su pomaci sa svih strana. Svi smo svjesni toga da što odradimo - to nam je plaća, kaže Sandi Krulčić.

Samir Hadžić: Cilj je doći do jednog i pol velikog broda godišnje da bi cijela ova priča bila održiva

Novi direktor Samir Hadžić jedan je od četvorice osnivača Stožera za obranu brodogradnje Uljanik.

Samir Hadžić

- Na novu tvrtku, Uljanik brodogradnju 1856., odlukom vlade prebačena je koncesija na području brodogradilišta. Opremom na koju je RH imala zalog dokapitalizirano je Uljanik brodogradilište u stečaju. Drugim riječima, dobili smo alate i opremu kako bismo započeli raditi. Kada sam stupio na funkciju direktora ovdje su bila 33 zaposlena radnika, da bi do danas narasli na njih 400. Put do toga bio je sve samo ne lagan.

Cilj je sada, prodajom udjela Uljanik brodogradilišta u stečaju, u novoj firmi isplatiti vjerovnike prvog reda, a to su bivši radnici Uljanika. To su sve one plaće koje nismo primili osam mjeseci. Namjera je da te udjele otkupi Republika Hrvatska koja i danas ima 42 posto vlasništva u firmi pa će, u budućnosti, većinski vlasnik odlučivati što će s tim udjelima. Hoće li ih prodavati ili što god. Po meni, bilo bi ih pametno zadržati i razvijati brodogradnju prema nekim novim osnovama kakve nisu zaživjele ni u bivšem Uljaniku, ni 3. Maju ni Brodosplitu. Moram reći da mi je jako žao tih ljudi, gledam ih kao da gledam nas, zaključio je Hadžić.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.