Sandro Krupljan, mladi Puljanin koji je vezan uz invalidska kolica NE MOŽE PRONAĆI STAN. Institucije mu nude hospitalizaciju ili prenoćište za beskućnike

"Pula je moj grad, ali izgleda da u njemu nema mjesta za mene. Kada bih bio u mogućnosti napustio bih ga, Pula je postala dobro mjesto samo za one koji imaju svoje nekretnine i to nekoliko njih i bave se turizmom, za nas ostale nema mjesta", kazao nam je 27-godišnji Sandro Krupljan koji već mjesec dana bezuspješno traži stan.

Stan? Može! No tek od listopada

U očaju pomoć je počeo tražiti i preko društvenih mreža. U mnogobrojnim komentarima ljudi koji mu žele sreću može se iščitati da ovakve situacija pred sezonu nisu rijetkost i da su mnogi dolaskom turista prisiljeni izaći iz svojih podstanarskih stanova.

To se, doznajemo, nudi i njemu - najam od 1. listopada. No što do tada?

Dovoljna mu je, kako veli, garsonjera, soba s upotrebom kuhinje i kupaonica, nema prohtjeva ni što se kvarta tiče. Jedino - jer Sandro je osoba koja se kreće pomoću invalidskih kolica - stan mora biti u prizemlju ili zgrada mora imati lift.

- Osjećam se jako loše, jučer sam morao izaći iz podstanarstva u kojem sam bio u najmu sa cimerom, nekako ću se snaći noćas, za jednu večer, no to nije rješenje. U radnom sam odnosu, imam prihode i gazde se ne moraju bojati da im neću plaćati. Naravno, ne mogu si priuštiti stan po turističkoj cijeni, ali ne mogu vjerovati da u ovom gradu nema 30-ak kvadrata i za mene, priča nam Sandro koji se pomoću kolica kreće od nezgode koju je doživio 2015. godine.

Pad uzrok paraplegije

Od pada je oduzet od struka - dijagnoza paraplegija. No Sandro je unatoč tome vedar i uporan mladić koji uživa u životu, uspješno se bavi se sportom. Radišan je, pohađao je školu za kuhara i radio razne poslove koje može obavljati u kolicima, od dispečera do prodavača. Trenutno je, preko EU projekta, zaposlen u Društvenom centru Rojc.

Nažalost, kako nam veli, nema potporu obitelji kod koje bi se mogao skrasiti, a socijalni radnik kojeg je tražio pomoć ponudio mu je hospitalizaciju ili prenoćište za beskućnike.

- Ne mogu vjerovati, žalosno je što mi to uopće nudi, pa ja nisam bolestan da bih bio u bolnici niti sam beskućnik, iako ću to postati ukoliko se brzo ne snađem, navodi nam tužno Sandro dodajući da je pomoć tražio i u Gradu Puli, no ni to nije imalo odjeka.