Sanja Radolović: Europski fondovi nisu Vladin novac: svaki euro mora ići u stvarni razvoj Hrvatske, a ne biti PR alat Vlade

Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović upozorila je u raspravi u Hrvatskom saboru o izvješćima o korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova za drugo polugodište 2024. i prvo polugodište 2025. godine da Vlada upravljanje europskim sredstvima prečesto prikazuje kroz statistiku, dok stvarni razvojni učinci izostaju.

Europski fondovi za Hrvatsku nisu dodatni izvor novca – oni su temeljni razvojni instrument države. U zemlji koja se već godinama suočava sa sporim rastom produktivnosti, regionalnim nejednakostima i demografskim padom, upravo europska sredstva trebala bi biti motor modernizacije gospodarstva i infrastrukture.

Nažalost, ono što vidimo u praksi jest da se europski fondovi sve češće koriste kao PR alat Vlade, a sve rjeđe kao strateški razvojni instrument.

„Vlada ova izvješća predstavlja kao dokaz uspješnog upravljanja europskim sredstvima, no kada ih pažljivo pročitamo jasno je da ona više govore o administrativnoj statistici nego o stvarnim razvojnim rezultatima“, poručila je Radolović.

Naglasila je kako Vlada konstantno ističe visoku razinu ugovorenosti sredstava, ali da ugovoreni projekti nisu isto što i realizirani projekti.

„Građani ne žive od postotaka ugovorenosti. Građani žive od konkretnih rezultata – novih radnih mjesta, modernizirane infrastrukture, snažnije industrije i kvalitetnijih javnih usluga“, istaknula je.

Radolović je pritom naglasila i razmjere sredstava kojima Hrvatska upravlja kroz europske fondove.

„U deset godina Hrvatska upravlja europskim sredstvima koja su približno jednaka jednom godišnjem državnom proračunu. To jasno pokazuje koliki razvojni potencijal ta sredstva imaju, ali i kolika je odgovornost države da ih koristi strateški i učinkovito“, rekla je.

Administrativna složenost sustava i velik broj procedura koje usporavaju projekte

Govoreći o provedbi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, upozorila je da, iako je Hrvatska do sada zaprimila više tranši sredstava, provedba projekata pokazuje vrlo neujednačenu dinamiku. Velik broj projekata i dalje se nalazi u fazama pripreme projektne dokumentacije, postupaka javne nabave ili tek početka radova. U nekim sektorima investicije napreduju stabilnije, dok su u drugima prisutna značajna kašnjenja.

„Ključni izazovi u provedbi NPOO-a su administrativna složenost sustava i velik broj procedura koje usporavaju projekte. Dugotrajni žalbeni postupci u javnoj nabavi dodatno produžuju trajanje projekata, dok rast cijena u građevinskom sektoru i nedostatak građevinske operative povećavaju troškove investicija za čak 30-40%, što korisnike EU sredstava dovodi u ozbiljne probleme zatvaranja financijske konstrukcije projekata” upozorila je Radolović.

Istaknula je i problem nedostatka kapaciteta u sustavu provedbe. „Procjenjuje se da u cijelom sustavu evaluacije, provedbe i kontrole europskih fondova i NPOO-a nedostaje između 700 i 800 stručnjaka“, rekla je.

Upozorila je i na ozbiljne vremenske rokove za provedbu plana. „Sve mjere, reforme i investicije iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti moraju biti završene najkasnije do 31. kolovoza 2026. godine. U mnogim pozivima projekti su morali biti završeni već do kraja 2025. kako bi se ostavilo dovoljno vremena za administrativnu obradu, ali već sada je jasno da dio tih rokova neće biti ispoštovan“, naglasila je.

Upozorila je i na sporost administrativnog sustava upravljanja europskim fondovima u Hrvatskoj. Sustav uključuje ministarstva, posrednička tijela, agencije i brojne kontrolne institucije, što bi u teoriji trebalo osigurati transparentnost, ali u praksi često dovodi do dugotrajnih procedura i administrativnih kašnjenja.

„Gradovi, općine i poduzetnici često mjesecima čekaju administrativne odluke. Natječaji debelo kasne, onda se mijenjaju u hodu, procedure su složene, a pravila se  tumače različito ovisno o instituciji. Za jedan dio natječaja za poduzetnike toliko su zakomplicirali procedure poduzetnicima da im je isplativije otići u banku, dignuti kredit, platiti kamatu, nego se prijavljivati na Pozive iz EU fondova, upozorila je.

Posebno je istaknula problem strukture ulaganja, naglasivši kako velik dio sredstava i dalje odlazi u infrastrukturne projekte koji su politički vidljivi, ali često nemaju snažan dugoročni učinak na produktivnost gospodarstva.

„Hrvatska mora više ulagati u inovacije, tehnologiju, industrijsku transformaciju i razvoj poduzetništva“

Radolović je također upozorila na regionalne nejednakosti u korištenju europskih fondova. Veliki gradovi i administrativno snažnije sredine imaju kapacitete za pripremu projekata, dok manji gradovi i općine često ostaju izvan sustava jer nemaju niti financijske mogućnosti za pripremu projektne dokumentacije. Time fondovi koji bi trebali smanjivati regionalne razlike ponekad zapravo doprinose njihovom produbljivanju..

Na kraju je otvorila i pitanje budućnosti europskih sredstava nakon 2027. godine, naglasivši da će nova financijska perspektiva Europske unije za razdoblje 2028.–2034. biti oblikovana novim prioritetima poput sigurnosti, obrane, energetske tranzicije i mogućeg proširenja Europske unije.

Zaključila je kako je ključno pitanje koristi li Hrvatska europska sredstva za dubinsku transformaciju gospodarstva ili samo za kratkoročne infrastrukturne projekte i statistiku apsorpcije.

„Europski fondovi nisu Vladin novac. To je novac europskih poreznih obveznika i hrvatskih građana i naša je odgovornost osigurati da svaki euro bude uložen u stvarni razvoj Hrvatske“, poručila je Radolović.