Sanja Radolović: "Prije 150 godina prugu smo izgradili za tri godine, a danas još čekamo povezivanje s ostatkom Hrvatske"

Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović upozorila je tijekom rasprave u Hrvatskom saboru o Prijedlogu zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava na dugogodišnje zanemarivanje željezničke infrastrukture u Istri. Istaknula je da, unatoč brojnim obećanjima, još uvijek nema konkretnih pomaka prema izravnom željezničkom povezivanju Istre s ostatkom Hrvatske preko hrvatskog teritorija.

Posebno je naglasila važnost izgradnje nove željezničke veze kroz Ćićariju, kojom bi se istarska mreža povezala s riječkim područjem i ostatkom Hrvatske. Takva bi veza, smatra Radolović, omogućila kvalitetniji putnički i teretni promet, potaknula razvoj gospodarstva i turizma te bolje povezala Istru s europskim prometnim pravcima.

Podsjetila je da se još 2008. godine najavljivala izgradnja željezničke veze vrijedne približno 200 milijuna eura, koja je trebala biti dovršena do 2013. godine. Projekt je uključivao novi tunel kroz Ćićariju, odnosno područje Učke, a predviđale su se brzine vlakova od 160 do 200 kilometara na sat. Spomenula je i da je pokojni predsjednik Franjo Tuđman još 1993. godine položio kamen temeljac za izgradnju željezničkog tunela kroz Ćićariju.

Danas je, međutim, željezničko putovanje između Pule i Zagreba moguće preko Slovenije, dok druge kombinacije zahtijevaju presjedanja i korištenje cestovnog prijevoza. Na pojedinim dionicama istarskih pruga vlakovi prometuju brzinom od oko 50 kilometara na sat, a planirana modernizacija trebala bi omogućiti brzine od približno 80 kilometara na sat.

„U trenutku kada Europa ulaže u brze, učinkovite i međusobno povezane željezničke sustave, mi u Istri govorimo o tome da bi se vlakovi u budućnosti mogli kretati brzinom od 80 kilometara na sat”, upozorila je Radolović.

Usporedila je današnje stanje s poviješću izgradnje istarskih pruga. Između 1873. i 1876. godine, u samo tri godine, izgrađena je približno 144 kilometra duga pruga Pula–Divača, dok je dionica Lupoglav–Štalije obnovljena između 1948. i 1951. godine. Njome je šezdesetih godina prošlog stoljeća, prema povijesnim podacima, prometovalo oko 600 tisuća tona tereta.

„Kako je moguće da smo prije 150 godina u tri godine mogli izgraditi 144 kilometra željezničke pruge, a danas godinama ne uspijevamo ni pripremiti ključne projekte njezina povezivanja?”, upitala je zastupnica, dodajući da Istra bez moderne željeznice ne može u potpunosti iskoristiti svoj gospodarski potencijal.

Radolović se osvrnula i na probleme istarskih studenata koji studiraju u Zagrebu. Nekadašnja kombinirana veza Zagreb–Rijeka–Lupoglav–Pula, uz presjedanje, postala je znatno manje funkcionalna nakon promjena voznog reda.

Kao alternativa postoji međunarodna linija Zagreb–Ljubljana–Pula, koja petkom prometuje prema Puli, a nedjeljom u suprotnom smjeru. Međutim, vlak petkom iz Zagreba polazi u 14.07 sati, što mnogim studentima ne odgovara jer predavanja imaju do 15 ili 16 sati.

„Kome je namijenjen vlak koji polazi u vrijeme kada ga velik dio studenata kojima je potreban ne može koristiti? Ako vlak polazi prije završetka predavanja, student ga ne može koristiti”, istaknula je Radolović.

Dodala je da su građani zbog neodgovarajućih željezničkih veza prisiljeni koristiti skuplji autobusni ili osobni automobilski prijevoz, zbog čega razvoj željeznice nije samo infrastrukturno nego i pitanje dostupnosti obrazovanja, socijalne jednakosti i kvalitete života.

Govoreći o financiranju, upozorila je da europski fondovi, uključujući Instrument za povezivanje Europe, predstavljaju priliku za ulaganja u istarsku željeznicu, ali samo ako se projekti pravodobno pripreme.

„Europska sredstva postoje, ali ona se ne mogu koristiti za projekte koji godinama ostaju na razini ideje i pripreme. Potrebni su kvalitetna dokumentacija, jasni rokovi i konkretna odgovornost za provedbu”, poručila je.

Zaključno je naglasila da je modernizacija željeznice važna i za smanjenje cestovnih gužvi, održivi turizam te razvoj gospodarstva.

„Ne možemo govoriti o zelenoj tranziciji i održivom turizmu, a istodobno ne osigurati kvalitetnu željezničku alternativu. Želimo li manje automobila na cestama, manje prometnih gužvi i konkurentnije gospodarstvo, onda željeznica mora biti stvarni prioritet, a ne samo stavka u strateškim dokumentima”, zaključila je Radolović.