Krajem osamdesetih u NIŠPRO-u Vjesnik, čije je sjedište bilo u neboderu čiji je projektant bio arhitekt Antuna Ulrich, bilo je zaposleno čak 5942 novinara, grafičara, prodavača i ostalih radnika, a izlazili su dnevnici Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti i tjednici, polumjesečnici i mjesečnici Arena, Danas, Erotika, Izbor, Kviz, Sam svoj majstor, Sfinga, Sprint, Start, Studio, Svijet, Vikend, TOP, Trend i Mila, kao i velik broj povremenih izdanja, romana i stripova: Vjesnik je bio jedna od najvećih novinskih kuća u Europi
Krajem osamdesetih u NIŠPRO-u Vjesnik, čije je sjedište bilo u neboderu čiji je projektant bio arhitekt Antuna Ulrich, bilo je zaposleno čak 5942 novinara, grafičara, prodavača i ostalih radnika, a izlazili su dnevnici Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti i tjednici, polumjesečnici i mjesečnici Arena, Danas, Erotika, Izbor, Kviz, Sam svoj majstor, Sfinga, Sprint, Start, Studio, Svijet, Vikend, TOP, Trend i Mila, kao i velik broj povremenih izdanja, romana i stripova: Vjesnik je bio jedna od najvećih novinskih kuća u Europi
Vjesnikov neboder, protekle noći izgorio u požaru, bio je središte najmoćnije novinsko-izdavačke kompanije jugoistočne Europe koja je u trenucima najveće slave tijekom 1980-ih imala gotovo 6000 zaposlenih i godišnje prodavala više od 200 milijuna novinskih izdanja.
Požar je stavljen pod kontrolom, no neboder je iznutra potpuno uništen, a za promet su zatvorene Zagrebačka i Slavonska avenija. Prema dosad utvrđenom ozlijeđenih osoba nema.
Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar izdao je preporuke za zaštitu zdravlja građana te istaknuo da senzori na 40 lokacija u gradu ne pokazuju znakove zagađenja zraka.
Preporuke NZJZ-a su izdate za zaštitu zdravlja građana koji žive neposredno uz požarište ili ne mogu izbjeći kretanje kraj požarišta. Vjesnikov neboder se nalazi na uglu Slavonske avenije i Savske ceste.
Građanima koji žive u neposrednoj blizini požarišta Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" (NZJZ) preporuča da ostanu u zatvorenim prostorima. U područjima gdje je vidljiv dim ili se osjeti miris paljevine preporučuje se ostati u zatvorenom prostoru te zatvoriti prozore i vrata.
Požar u Vjesnikovu neboderu nije ugrozio funkcioniranje porezne uprave, s obzirom da su u njemu bili uskladišteni dokumenti o riješenim, a ne o aktivnim predmetima, potvrdila je Hini u utorak Porezna uprava Ministarstva financija.
Kamen temeljac za neboder položen 1959. godine
NIŠPRO Vjesnik (Novinsko-izdavačka, štamparska i prodajna radna organizacija) sa sjedištem u neboderu u zagrebačkoj Slavonskoj aveniji u bivšoj se Jugoslaviji izborio za status najuspješnije medijske kuće, koja je krajem 80-ih zasjenila i srbijanski tisak - Borbu, ali i moćnu beogradsku Politiku nadmašivši ih u nakladama i utjecaju.
Simbol zagrebačkog novinskog tiska - neboder Vjesnika bio je osmišljen pod vodstvom partizanskog generala Đure Kladarina koji je 1953. bio postavljen za direktora Vjesnika. Odmah je počeo stvarati veliko izdavačko poduzeće, shvativši da zagrebačko novinarstvo, razbacano po više dislociranih redakcija i bez moderne tiskare, nema nikakvu perspektivu.
Temelj kuće Vjesnik bio je tada postavljen nabavom nove novinske rotacije, a nakon toga i preseljenjem tiskare i redakcija na novu lokaciju. To je bio Kladarinov projekt, koji se počeo ostvarivati polaganjem kamena temeljca za legendarni neboder 1959. godine, kada su Vjesniku pripojena manja zagrebačka novinsko-izdavačka poduzeća, pokrenuti listovi Arena i Globus, te najtiražnije i najuspješnije Vjesnikovo izdanje - Večernji list .
Vjesnikov neboder arhitekta Antuna Ulricha bio je u potpunosti opremljen i osmišljen isključivo za novinsko – izdavačku djelatnost te je od 1972. primio prve novinske redakcije. Slijedio je rast novinskih naklada i utjecaja hrvatskih tiskanih izdanja u bivšoj državi i Europi, a Vjesnik je status vodeće medijske kuće u bivšoj Jugoslaviji ostvario 1984. kada je tiskao i prodao više novinskih izdanja od Politike.
Potvrdilo se to i od 1985. do 1987. kada je iznimno vještim poslovanjem i dobro skrojenim uredničkim koncepcijama novinskih izdanja zadržao primat u tiskanoj i prodanoj tiraži – iznimno visokoj i u današnjim europskim razmjerima. Primjerice, 1985. tiskano je više od 267 milijuna novinskih izdanja (267, 288.842) i ukupno prodano 223,333.607 tiskovina, drugim riječima dnevno se tiskalo 732.298 i prodavalo 611.599 različitih izdanja.
Vrhunac ugleda i moći za vrijeme Univerzijade
Kao vodeća medijska kuća Vjesnik se održao još 1986. i 1987. s vrhuncem ugleda i moći za vrijeme zagrebačke Univerzijade da bi iduće godine od Politike "za dlaku" izgubio primat u prodanim primjercima na području bivše države, u kojoj je nakon pada naklade revijalnih izdanja počeo i negativni trend smanjivanja naklade dnevnih listova. Te 1988. prodalo se "samo" 195,6 milijuna novinskih izdanja, od kojih se izvan granica tadašnje države izvezlo čak 18,4 milijuna primjeraka pojedinih tiskovina kuće Vjesnik.
Upravo te godine – 1988. u Vjesniku se dogodio velik obrat, racionalizacija i nova tehnološka revolucija - kompjuterizacija, tiskanje u Zagrebu, Frankfurtu i Osijeku, preseljenja redakcija vodećih dnevnika kuće - Večernjeg lista, Vjesnika, Sportskih novosti i ostalih u novosagrađeni Press-centar u sjeni Vjesnikova nebodera, ali i nova organizacija i transformacija kuće koja 1. srpnja 1988. postaje NIŠPRO Vjesnik. Kako se tada isticalo, cilj novih organizacijskih i tehnoloških promjena bila je definitivna potvrda statusa vodećeg i najmoćnijeg novinskog izdavača u bivšoj državi.
U to vrijeme, u NIŠPRO-u Vjesnik bilo je zaposleno čak 5942 novinara, grafičara, prodavača i ostalih radnika, a izlazili su dnevnici Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti i tjednici, polumjesečnici i mjesečnici Arena, Danas, Erotika, Izbor, Kviz, Sam svoj majstor, Sfinga, Sprint, Start, Studio, Svijet, Vikend, TOP, Trend i Mila, kao i velik broj povremenih izdanja, romana i stripova. Tiskale su se i knjige, školski udžbenici i više od 120 eksternih listova, uglavnom glasila radnih kolektiva, neki od njih i u nakladi od čak 30.000.
Sveukupno je te 1988. bilo tiskano više od 243 milijuna novinskih izdanja NIŠPRO Vjesnik, od kojih je bilo prodano više od 195 milijuna, utrošeno je više od 34.000 tona papira, a Vjesnikova je prodajna mreža imala na području tadašnje Jugoslavije oko 1150 vlastitih kioska i lokala. Nakon ambicioznih planova iz 1988. uslijedila je povijesna 1989. i početak raspada Jugoslavije, ali i "pad kuće Vjesnik" - rastakanje nekad jedinstvene novinsko-izdavačke kuće u privatizaciji i pretvorbi.
Prvo je kompleks u sjeni Vjesnikova nebodera 2003. napustio EPH (sada Hanza Media – izdavač Jutarnjeg lista i brojnih drugih tiskovina), potom Tisak, a odlaskom Večernjeg lista prije petnaestak godina i gašenjem Vjesnika 2012. iz nekadašnjeg "hrama novinarstva" otišla je i posljednja ozbiljna novinska redakcija.
Tada je još ostala samo tiskara Vjesnik d.d. kao jedini veći korisnik prostora unutar Vjesnikova kompleksa – nebodera, press-centra, tiskare i pratećih objekata na više od 30.000 četvornih metara, koji su svojevremeno su bili procijenjeni na više od 80 milijuna eura. No, i tiskara Vjesnik d.d. završila je u likvidaciji 2022., a kao jedini korisnik prostora u Vjesnikovu neboderu povezan s medijima bila je redakcija radija Laganini FM, koja je zbog požara morala prekinuti emitiranje programa.
Osim u požaru neboder stradao i u katastrofalnoj poplavi
Zanimljivo je podsjetiti da je, osim požara, neboder Vjesnika u svojoj povijesti stradao i u katastrofalnoj zagrebačkoj poplavi 26. listopada 1964. godine, kada su bile potpuno uništene redakcije Večernjeg lista i Sportskih novosti, dio rotacije, telefonska centrala, dio administracije, kotlovnice i skladišta papira. Voda je tog kobnog dana u Vjesnik počela prodirati oko tri sata ujutro, a već tada je u pogonima bilo oko 200 radnika, novinara i službenika koji su se nadljudskim snagama borili da spriječe prodor vode u zgradu.
Od poplave do katastrofalnog požara – neboder Vjesnik bio je simbol moćnog hrvatskog novinskog izdavaštva, a o njegovu značaju još je 2000. svojevrsni epitaf napisao Đorđe Zelmanović, legendarni Vjesnikov novinar i dopisnik.
"O Vjesniku netko može misliti što hoće, ali kuća Vjesnik je, uz Springerov koncern, bila jedna od najvećih novinskih kuća u Europi. Neki su možda bili bogatiji, imali veće naknade, ali što se tiče razgranatosti izdavačke djelatnosti, broja naslova, kapaciteta tiskare itd. teško bi, osim Springera, mogao nabrojati nekog tko bi se mogao mjeriti s Vjesnikom", rekao je Zelmanović.
Većinski suvlasnik nebodera je država, u njega nakon potresa smjestila - ured za obnovu ali, paradoksalno, nije pokrenula obnovu zgrade simbola hrvatskom novinarstva, već je, naprotiv, bezidejno dozvolila njeno propadanje te, kako piše Jutarnji list, pretvaranje "u nekretninsku ruinu, a nije iskoristila ni jedan detalj iz njegove prošlosti da očuva uspomenu na nekadašnja vremena".
Podsjetio je kako postoji osnovana sumnja da je Jean Michela Nicoliera likvidirao Spasoje Petković, nadimkom Štuka, koji se nalazi u Srbiji. "Međutim, Srbija ga je odbila predati Hrvatskoj, stoga smo morali prekinuti istragu'', rekao je Turudić u izjavi za N1 iz Kolone sjećanja u Vukovaru
Pokolj u Škabrnji bio je ratni zločin koji su velikosrpski agresori i JNA 18. studenoga 1991. godine, kada su uspjeli osvojiti Škabrnju. Zločinačkim napadom na Škabrnju je osobno zapovijedao razni zločinac Ratko Mladić
Komemorativnom programu „Vukovar, mjesto posebnog domovinskog pijeteta“ u dvorištu bolnice nazočan je velik broj stanovnika Vukovara i domoljuba pristiglih iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, među kojima su premijer Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandrokovi
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
