U sada već trodnevnoj anketi Istre24 na Facebooku, 163 naših čitatelja izjasnilo se protiv zatvaranja prometa na šetalištu Lungomare, dok je njih 148 glasalo za opciju da se šetalištem, kakav mu je i naziv, ne vozi.
Naša anketa nije, dakako, znanstveno utemeljena, ne udovoljava već ni kriteriju slučajnog uzorka.
Ona ni nije imala znanstvenih ambicija, no svakako pokazuje izvjesno trenutno raspoloženje dijela naših građana, i to neposredno nakon što su investitori prezentirali projekt hotela na Valkanama, kojom prilikom se glavni projektant, ne bez poslovnog senzibiliteta za mir budućih gostiju planiranog hotela, ekološki zauzeo za zatvaranje prometa na Lungomareu. Sve je to, iako lukavo, legitimno.
Anketni rezultati pokazuju prilično ravnomjernu zastupljenost Puljana koji su ‘Za’ i ‘Protiv’ prometa. I to treba uvažavati, kao i pojedine komentare uz anketu koje ukazuju da mladi doslovno nemaju gdje izlaziti, što je poraz svih nas starijih.
Treba poštivati pritom i utjecaj užarene teme planirane gradnje hotela na Valkanama, slučaja koji je ‘glave’ koštao donedavnu pulsku vladajuću koaliciju.
Teme koja će (s jedne strane obranom postojećeg Lungomarea te, s druge, turističko-industrijskog zadiranja u jedan njegov dio) sigurno utjecati na rezultate idućih redovnih izbora u Puli za tri godine, ili, što je vjerojatnije, skorih izvanrednih izbora u Puli.
Ta se opcija skorih izbora nameće posebno kad se analizira prošlotjedna sjednica Gradskog vijeća i ostavljanje na čistini vijećnika s gradonačelnikove liste prilikom razrješenja ‘njegovih’ članova Kazališnog vijeća, a još više u odbacivanju prijedloga njegovog vijećnika Kristijana Biterija o smanjivanju sredstava za financiranje stranaka.
Ako izostane referendum za Lungomare (a i tu su mnogi, više ideološki i emotivno nego racionalno, uvjereni da unaprijed znaju konačni rezultat volje građana), jedino će prebrojavanje listića iza 19 sati jednog dana izreći biračku volju. Koju će trebati svi ispoštovati.
To, dakako, ne znači da bi gradonačelnikova lista bila izborni gubitnik. Tko zna, možda bude ojačana drugim licima, kao uostalom i sve druge opcije. Budu li mudre.
Jer, ako je nešto pokazala prva krajnje turbulentna, personalno gotovo mrziteljska, svakako prekonfliktna godina dana mandata, ambicioznost članova svih pozicijskih i opozicijskih opcija prilično je obrnuto proporcionalna njihovoj - dokazanoj stručnosti.
Kad bi se izostavila iskusna višegodišnja pročelnica za financije Vesna Sajić, stječe se dojam da u cijelom gradskom parlamentu nema niti jednog ekonomiste, kamoli iskusnog poduzetnika.
To sigurno govori o još jednoj štetnoj, donekle razumljivoj pojavi, da hrabri, sposobni (pritom i pošteni, jer sposobnih lopina i tajkunskih mešetara ne manjka) oportuno izbjegavaju ulazak u ovakvu političku arenu.
Svi tako postajemo dobrovoljni zatočenici i promatrači neosnovano ambicioznih osoba koje ćemo ostatak mandata cinički pljuckati i ismijavati.
Pakleni krug je tako zatvoren, osim za koruptivne, itekako vješte grupacije kojima ‘ambiciozni’ mogu postati laka meta.
Vražičak, doduše, napada misli još pokojim ‘heretičkim’, ne i suvišnim pitanjima: Ima li ovaj grad uopće te sjajne, stručne, poštene, hrabre ljude? Jesu li već otišli, ili im režim, ta gusto tkana mreža još iz Jugoslavije, priječi pristup čelnim pravosudno-policijskim-medijskim-menadžerskim-partijskim pozicijama?
Je li se prošlog izbornog svibnja dogodila suštinska promjena? Ako jest, jesmo li onda preisključivi, prenestrpljivi ili preumorni, nemoćni pred režimom koji bitno nadilazi poimanje mandatski limitirane vlasti?
I konačno, je li vlast, upravo takva kakva jest, ogledalo nas samih?