Borbeni Istrin desni bek Rene Hrvatin: "Kad sam ugledao Pulu i more kao da sam stigao kući"

Igrao je već u tri prvoligaška kluba i dvije nacionalne lige, a tek mu je 20 godina. Čak ni toliko; dvadeset će napuniti tek u prosincu.

Mladi nogometaš Rene Hrvatin prošle je godine u Istru 1961 stigao iz Domžala i brzo izborio svoju poziciju u novoj, nikad mlađoj Istri koja, sada je već jasno, na krilima te mladosti odlično plovi nacionalnim prvenstvom.

U Puli mu je, kaže, kao kod kuće. Kako i ne bi bilo!? Iako se službeno vodi kao strani igrač u redovima „Zeleno-žutih“, ovaj slovenski reprezentativac U-21 selekcije U-21 sa sjeverozapada je Poluotoka, točnije iz Kopra. Da je stigao tamo gdje se odlično osjeća vidi se na prvu loptu, ali da će ga Pula i tribine Drosine dočekati s oduševljenjem koje se vidi i čuje iz utakmice u utakmicu, to nije mogao ni sanjati.

Već ga zovu jednim od najborbenijih u Istrinom dresu, iako on sam još uvijek ne može razlučiti je li to odraz njegovog karaktera ili je i sam njegov karakter već odavno oblikovala borbenost nogometaša. Zna tek da se na poziciji desnog bočnog, koja mu je dopala u Istri, osjeća odlično, iako ga nekad povuče i napad, ali tamo je, kaže u šali, već vlada Emil Frederiksen.

„Tko, Hrvatin? Uh, pa on je odličan od početka sezone!“, čuje se i među najskeptičnijim starim znalcima Istrine povijesti a, ako je velik užitak gledati njegovu igru, onda je razgovor s njim barem dvostruko veći; rijetki su sugovornici vedri kao Rene.

Kada si počeo igrati nogomet?

Mislim da sam imao jedno sedam godina. U Kopru. Ispred škole, ispred kuće…uvijek se igrao nogomet.

Tko ti je bio nogometni uzor dok si odrastao?

Vjerojatno Messi.

Standardno si bočni igrač, nekada i krilo. Jesi li zamišljao da ćeš igrati na toj poziciji ili si priželjkivao neku drugu?

Da, igrao sam i nešto krila. Mislim da mi pozicija koju igram u Istri savršeno odgovara! Sviđa mi se što mi je u Istri otvoren i prolaz naprijed.

S 19 godina si već stigao u Istru i to iz Domžala. Ispričaj nam malo svoj nogometni put.

Počeo sam igrati kod kuće, u Kopru i rano sam odlučio da neću prebrzo ići nigdje dalje, nego prvo pokušati osigurati što veću minutažu u prvoj ekipi Kopra. Onda su se javile Domžale koje su isto nudile puno minuta igre mladim igračima i odlučio sam prijeći sa 17. godina. Bio sam jako zadovoljan tamo, dobio sam sve čemu sam se nadao. Onda su me pozvali u Istru…

Kako bi sada usporedio atmosferu na tribinama, ali i u klubu i prvenstvu, između one na koju si navikao u Domžalama s ovom u Istri?

Ovdje je puno drukčije! Sve je veće, stadion je veći, više je navijača. U Sloveniji svega par ekipa ima tako puno navijača i tako veliku podršku kakvu imamo ovdje. Jako je lijep osjećaj kad si na terenu i kad vidiš toliko navijača i svi skandiraju u jedan glas!

Jesi li to očekivao kad si dolazio?

Ne, u tolikoj mjeri nisam. Znao sam da će sve biti veće i bolje, ali nisam očekivao ovo. Naročito nisam očekivao da će mene tako dočekati! Ostao sam u šoku kada su mi počeli skandirati već na prvoj utakmici! Predivan osjećaj!

Hrvatski govoriš iznimno dobro. Je li to znanje od ranije?

Trudim se, iako ponekad još prije nego što nešto kažem moram malo razmisliti. Ranije sam govorio malo jer sam u svlačionicama u Kopru i Domžalama imao kolege iz hrvatske, BiH… Ali ipak sam najviše naučio otkako sam došao u Pulu.

Znaš cijeli tekst "Noći istarske"?

Da, da, odmah sam naučio! Pjevamo je nakon svake utakmice!!!

Jaka podrška iz Kopra

Je li bio netko presudan za to da opstaneš u nogometu do profesionalizma? Neki trener?

Čak i ne, ali podrška obitelji jeste bila važna.

Tko je najbučniji navijač?

Tata (smijeh). Tata je odličan navijač. Dolazi na puno utakmica. I u Splitu je bio kad smo igrali protiv Hajduka.

Jesu li se roditelji plašili puta ka profesionalnom nogometu?

Mama možda malo zbog škole, ali uspio sam sve završiti. Kad sam preselio u Domžale bilo je teže, ali sve sam uspio.

Jesi li kao dijete zamišljao da ćeš stići ovdje gdje si sada? Jesi li bio svjestan svog talenta?

Sanjao sam to, ali to su ipak bili snovi. Danas sam stvarno zadovoljan i sretan što to mogu ovo raditi i igrati. Ja znam da tu ima talenta, ali iskreno, mogu za sebe reći da sam jako puno radio. Stvarno sam puno radio. Zato danas ipak mislim da na kraju rad odlučuje.

Misliš li da si zbog toga bio uskraćen za neke stvari u djetinjstvu i mladosti?

Ma, ne. Barem mislim da ne. Puno je bilo toga od čega sam morao odustati, to jeste, ali mislim da mogu biti sam dobio priliku biti sada ovdje.

„Kao da sam došao kući“

Kakvi su ti dojmovi nakon nekoliko mjeseci u Istri 1961?

Svi smo jako povezani, smijemo se, dobro se slažemo, šalimo se stalno. Baš smo dobra ekipa i mislim da se onda na kraju to i na terenu vidi.

A što ti se u Puli najviše dopalo?

More! (smijeh). Nedostajalo mi je kad sam otišao od kuće. Lijepo je da sam opet na moru, kad sam ga ugledao u Puli, podsjetilo me na Kopar.

Ideš na plažu često?

Kad god imam vremena!

Jesi li našao neku omiljenu?

Da, Havajska mi se najviše sviđa!

Ti si zapravo pravi Istrijan koji se sada vratio kući, samo malo južnije. ..

Da, da (smijeh!)! Stvarno sam se naviknuo na Pulu. Sve mi je ovdje super!

Što bi izdvojio kao najvažnije ili najvrijednije u suradnji s trenerom Javierom Cabellom?

Osjećam se puno bolje na terenu otkako radiom s njim, to mogu reći. Bolji sam i u obrani, dosta puta mi zna točno reći kako nešto poboljšati. Ali, sretan sam što sam radio i na odlasku u napad, što me pušta da prođem i u napad. Imam slobodu što se toga tiče, iako sam primarno obrana i sve snage usmjeravam upravo na to.

Svi pričaju o tvojoj borbenosti? Djeluješ kao vedra i opuštena osoba, misliš li da je to samo tvoj igrački stil ili si i inače takav?

I inače sam takav, pa možda i jeste odraz karaktera, ali danas više ionako ne znam je li me nogomet takvim napravio (smijeh).

Danas igrači često kažu da se od njih očekuje da jednako dobro igraju i na lijevoj i na desnoj strani terena. Misliš li da se od tebe to očekuje i kako ti procjenjuješ svoju mogućnost da pokriješ igru na obje strane?

Iskreno, ne mislim da mogu jednako dobro igrati i lijevo i desno. Na mojoj je poziciji to baš teško. Meni desna strana mi više odgovara zbog noge.

Družiš li se privatno s kolegama iz tima?

Da. Sa Šepićem vjerojatno najviše. Ipak smo bekovi (smijeh). Ali svi smo super ekipa.

Uglavnom te hvale, ali svaki nogometaš mora se naviknuti i na povremene kritike. Kako se ti nosiš s njima?

Ne gledam iskreno toliko na to. Mislim da se jednostavno moraš isključiti. Svatko ima svoje mišljenje, ali kada se desi neka slabija utakmica moraš podići glavu, ići naprijed, raditi i trenirati još jače i još bolje, da i sljedeća utakmica bude bolja.

Koji ti je igrač do sada u HNL-u zadao najviše muka?

Hoxha iz Dinama, on je uvijek opasan.

Koja ti je utakmica najviše ostala u sjećanju?

Ona na Poljudu protiv Hajduka, to sigurno! Ne znam je li zbog atmosfere koja je tamo nevjerojatna, ali iako je bila jako teška, mislim da mi je to dosad najljepša utakmica.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

Nisam neki tip za izlaske, iskreno. Volim se smiriti u stanu, gledati serije, nogomet…

Za koga navijaš?

Za Chelsea! Još od malih nogu!

Kada bi mogao birati ligu velike "Petice" u kojoj ćeš jednom nastaviti zrelu karijeru, koja bi to bila? Gdje misliš da bi tvoj igrački stil najbolje prošao?

Volio bih otići u Italiju i Španjolsku. Mislim i Engleska bi bila super…

U neki konkretan klub?

Glupo mi je reći da ne ispadne da pretjerujem, ali kada bih zamislio da jednom igram u nekom velikom klubu, volio bih da to budu Milan, Inter ili, recimo, Juventus!

Čini mi se da si zapravo najviše fokusiran na talijansku ligu.

Da, iz Kopra sam, to je susjedstvo, oduvijek se pratila talijanska liga. Ali ne bih imao ništa protiv ni da jednom zaigram, recimo, u Mallorci!

To mora biti zbog plaža više nego nogometa?

Da, da (smijeh).

Jesi li ikada zamišljao čime bi se bavio da nisi nogometaš?

Iskreno ne. Nisam imao drugih snova.

Kako vidiš put s Istrom? Čemu se nadaš?

Razmišljam da jednostavno moramo ići utakmicu po utakmicu i, bez previše gledanja unaprijed, fokusirati se na ono što je pred nama. Ali, na kraju, bilo bi dobro proći u Europu. Ja sam siguran da to možemo!

Pitanje koga biraš, Messija ili Ronalda, već nam se nekako ustalilo u intervjuima, ali ti si na njega već, više-manje, odgovorio. S obzirom na to da su njih obojica na izlaznim vatima iz nogometa, pitat ću te za kraj, koga bi izdvojio od mladih igrača u svijetu trenutno?

Yamala. To što radi sa 19 godina, to je čudo, stvarno.

Spremni za Hajduk

Trenutno imaš pozivnicu za U-21 reprezentaciju. Nadaš li se uskoro seniorskoj?

Da, dosad sam imao jedan nastup u kvalifikacijama i jedan na prijateljskoj utakmici. A seniorskoj se nadam. To je svačiji san.

Utakmica na Poljudu protiv Hajduka bila ti je najimpresivnija u Istrinom dresu, a u ponedjeljak u uzvratu dočekujete upravo ovaj klub na Drosini. Kako se pripremaš za velike utakmice?

Mentalno i fizički se za svaku utakmicu spremam uglavnom jednako, a trema je pred velike je možda više pozitivna.

Što očekuješ?

Znamo da će biti teška utakmica protiv kvalitetnog protivnika koji ovih dana igra u Europi, ali nema lake utakmice u HNL-u. Bit će teška, ali pripremit ćemo se.

Dakle, pobjeda?

Nadam se! Spremni smo za pobjedu!