"...NAJLJEPŠE JE BICIKLISTIČKO DOBA": Kuća biciklizma okupila aktere zlatnih godina BK Loborika

S obzirom na to da već nekoliko godina ima Kuću biciklizma, i mala Loborika se uključila u ovogodišnje obilježavanje Noći muzeja. Učinila je to u skladu s onim najboljim što joj dolazi iz tradicije, a to je biciklizam.

„Malo misto velikih biciklista” zapravo je slogan malog sela koje je dalo dva vanserijska prvaka, Nevija Valčića i Cvitka Bilića, dva velikana koji bi, da su imali priliku natjecati se kao profesionalci (status koji je u tadašnjoj Jugoslaviji, u čije su se doba utrkivali, bio nemoguć), danas zasigurno imali svoje ime među vječnim velikanima međunarodnog biciklizma.

Nakon epohe Valčića koja je trajala pedesetih i šezdesetih godina, te Bilićevih sezona trijumfa između šezdesetih i sedamdesetih, osamdesete su donijele razdoblje – nešto manje blistavo, ali uvijek vrlo dostojanstveno – pobjeda Luciana Valčića, Nevijevog sina, kao i Deana Vitasovića.

Luciano Valčič, sin Nevija Valčića, s mikrofonom u ruci

Upravo će taj dvojac, počevši od 1997. godine, ponovno oživjeti biciklizam u Loborici i upisati ime malog istarskog sela na karti velikog biciklizma. Prvi će to učiniti osnivanjem Biciklističkog kluba Loborika 1997., ćemu su nehotice doprinijeli i biciklisti malog istarskog mjesta Kršana. Tada su Loboričani Luciano Valčić i Dragan Radeka pozvani na sjednicu Skupštine tamošnjeg kluba te su se po povratku zapitali:„zašto i mi ne bismo imali svoj klub?“

Vitasovićeva zasluga je pak ta što je, 2005., preuzimajući vođenje kluba, odredio put koji će 2009. dovesti do profesionalizma. BL Loborika postat će prvi profesionalni biciklistički klub u Hrvatskoj, a malo istarsko mjestašce imat će svoj Continental Team čiji su članovi nastupali na vrlo visokoj takmičarskoj razini, i to na utrkama Continental Circuits Međunarodne Biciklističke Unije – UCI (Union Cycliste International.) Vitasović postupno dovodi u Loboriku ponajbolje hrvatske bicikliste: dolaze Riječani Emanuel Kišerlovski, Tomislav Dančulović, Hrvoje Miholjević (2007.), Zagrepčanin Zvonimir Pokupec, potom Slovenac Dean Podgornik, Varaždinac Radoslav Rogina, pa Kristijan Đurasek i Matija Kvasina iz Nove Gradiške. Ti će dečki osvojiti, pored mnogih drugih državnih titula, i 5 naslova Prvaka Hrvatske na cestovnoj vožnji te ostvariti 19 pobjeda na UCI, međunarodnim i važnijim domaćim utrkama.

No, prije dolaska pojačanja iz drugih hrvatskih mjesta (a među njima je i Šišanac Massimo Demarin) pobjede za biciklistički klub Loborika ostvarili su lokalni dečki koji su se prvi odazvali pozivu Luciana Valčića i Dragana Radeke. Spomenut ćemo da je David Demanuele tri puta bio prvak Hrvatske u ciklokrosu te po jedanput prvak Hrvatske na pisti i u brdskoj vožnji, a prvak Hrvatske u brdskoj vožnji bio je i Aleksandar Sandi Pršo. Pobjede su ostvarivali i Silvano Valčić, Marijan Perković (Trofej Učka, Nagrada Grada Pazina…) te višestruki prvak Deni Baniček. Odlične rezultate imali su i ostali članovi ekipe Robi Peruško, Marino More, Vedran Vitasović i prvak ciklokrosa u kadetima i juniorima Rikardo Jugovac.

Upravo su akteri renesanse biciklizma u Loboriki, u petak na Noći muzeja u Kući biciklizma sudjelovali u razgovoru “Biciklističke priče Loborike”. Publici su se obratili osnivači kluba Dragan Radeka i Luciano Valčić (s time da je potonji bio i trener „novih klinaca iz Loborike“) te bivši mladi biciklisti, danas odrasli ljudi u kasnim tridesetim godinama, Silvano Valčić, David Demanuele, Aleksandar Sandi Pršo te Marijan Perković. Moderator je bio Alen Jovanović Verbanac, bivši biciklist BK Pula te osnivač i urednik Youtube kanala Cyclingside koji je event prenosio uživo.

S lijeva: Alen Jovanović Verbanac, Silvano Valči, Alkesandar Pršo i Marijan Perković

Događaj je organizirala Turistička zajednica Marčana čija je direktorica Maja Bizjak izrazila nadu u novo uskrsnuće biciklizma u Loborici. “Skup je to sport”, rekao je Dragan Radeka, “neće to ići bez ozbiljnog sponzora”.

Za mikrofonom direktorica TZ Marčana Maja Bizjak

Bila je to emotivna i prijateljska večer tijekom koje je više puta istaknuto kako je snaga tih tada mladih biciklista, te slijedom toga i BK Loborika koji je pobjeđivao diljem Balkana, ležala na njihovom prijateljstvu, na njihovom druženju i na dvije noge i ne samo na dva kotača.

Slijeav: David Demanuele, Dragan Radeka i Luciano Valčić

Prepričale su se anegdote o padovima, bušenja guma, kašnjenja na utrkama uslijed banalnih razloga, treniranja uz same branike auta i kombija koji su vozili tik ispred biciklista, prometnih nesreća (srećom, bez nesretnih ishoda), a bilo je vrlo zanimljivo slušati moderatora dok je priznavao da mu je David Demanuele bio inspiracija dok su trenirali cicklokros na Zlatnim Stijenama.

Silvano Valči, Aleksandar Sandi Pršo i Marijan Perković

Sam Demanuele je istaknuo kako je biciklizam težak sport koji traži odricanja i disciplinu. U doba kada je najviše trenirano znao bi biciklom pedalirati i preko 25.000 tisuća kilometra, što je znatno više od onoga što danas prelazi autom. Valjda je i zato Silvano Valčić rekao da se prestao baviti biciklizmom, kako je u (polu) šali rekao, “jer su me boljele noge”. Ipak svu tu ljubav za biciklizam vrlo je efektno oslikao Aleksander Pršo kad je rekao “od kolijevke pa do groba, najljepše je biciklističko doba”.