NIKO VUKMIR "U Španjolskoj ligi su jaki pivoti gotovo izumrli." O šestercu koji je Hrvatskoj donio europsku broncu: "Nije bilo treme"

Teško da ćete ovih dana naići na tužniji izraz lica od onoga Nike Vukmira, hrvatskog futsalskog reprezentativca i igrača Futsal Istre, dok nakon domaćeg poraza od HMNK Rijeke prima nagradu za najboljeg igrača utakmice. Daleko od toga da nagradu nije zaslužio – neprobojan i pravovremen u obrani, lucidan u pokretanju napada i razigravanju suigrača, strijelac pogotka koji je Dom sportova digao na noge i kojim je zaostatak smanjen na 2:1. Puležani su kasnije i izjednačili preko našeg nedavnog sugovornika Daniela Moravca, ali Rijeka je iz Doma sportova ipak odnijela sva tri boda.

Foto: Futsal Istra / Facebook

Nakon odličnog starta i dvije pobjede za Futsal Istru uslijedila su dva poraza. Razloga za paniku, reći će nam Vukmir, nema: u momčadi je puno mladih i, još važnije, domaćih igrača čije najbolje utakmice tek dolaze. Nekad je i sam bio među najmlađima u klubu, a danas se od njega, premda mu je tek 25 godina, očekuje da dojučerašnjim juniorima prenese svoje iskustvo. Imaju mladi od koga učiti i na koga se ugledati: Vukmir je već s Hrvatskom osvojio povijesnu europsku broncu, dok je prošlu sezonu proveo u španjolskom prvoligašu O Parrulo Ferrolu, u najjačoj futsalskoj ligi svijeta.

Niko, na fotografiji uručenja nagrade izgledaš poprilično pokislo.

Da, sigurno bih bio sretniji da nisam osvojio nagradu, a da smo pobijedili. Ovako je ispalo kako je ispalo. Ne mogu biti sretan kad je ekipa izgubila.

Što bi rekao o utakmici s Rijekom? Vratili ste se, izjednačili, imali i šesterac… Na kraju ipak poraz.

Imali smo problema s njihovim prekidima, iz kojih smo u prvom poluvremenu primili dva gola. Analizirali smo ih, ali očito je bilo malo dekoncentracije i odmah su nas kaznili. Imaju kvalitetu, to se vidi. Iz tri šanse zabili su dva gola, a nama ipak treba nešto više prilika.

Vratili smo se na 2:2 i opet je bila egal utakmica. Imali smo svoje šanse, ali oni zabiju, mi ne. Mislim da je to presudilo. Poslije smo imali i penal. Da smo zabili za 4:3, ostala bi minuta-dvije i možda bismo stvorili još koju šansu. Mislim da smo napadački dobro izgledali, ali na nekim stvarima moramo poraditi, pogotovo na obrani prekida.

Čini mi se da su prekidi bolna točka ove sezone.

Da, i u Makarskoj smo prvi gol primili glavom iz prekida. Ne mogu reći da to ne analiziramo ili ne pogledamo na videu, ali u tom trenutku očito malo padne koncentracija. Jako smo mlada ekipa i normalne su te dječje bolesti. Dečki još nisu toliko iskusni pa se nekad malo i zaborave.

Ali zasad smo svaki put kažnjeni. Čim bismo negdje krivo stali, odmah bi pao gol. Na tome moramo puno raditi i sigurno moramo primati manje golova. Ne možemo primiti pet, a kolo prije sedam protiv Makarske.

Ti na terenu djeluješ dominantno, kompletno. Bi li za sebe, nakon divnog iskustva s reprezentacijom i sezone u Španjolskoj, rekao da si formiran igrač?

Uvijek ima prostora za napredak. Razgovaram s trenerom, puno mi pomaže da neke stvari radim bolje. Ali općenito sam zadovoljan.

Što konkretno od tebe traži?

Mogu dati još više u napadu, zabijati više golova i više se uključivati u završnicu. Ne samo kreirati nego nekad i sam pokušati riješiti situaciju. Ili nakon dodavanja nastaviti trčati do kraja, zatvoriti drugu stativu, recimo. Pričali smo o tome da nekad odigram pas kojim napravimo prednost, a onda se, umjesto da je iskoristim kretnjom, vratim natrag. To su detalji na kojima trebam raditi.

Iz takve ili slične situacije si i zabio gol protiv Rijeke.

Da, išao sam probati jedan na jedan, gurnuo loptu uz liniju i dobro pogodio. Ali imao sam u prvom poluvremenu i situaciju u kojoj sam uzeo loptu, dodao desno i mogao samo produžiti da mi suigrač vrati, a ja sam se vratio natrag. To su te stvari.

Kako gledaš na početak sezone? Dvije pobjede pa dva poraza. Bi li rekao da je došlo do pada ili jednostavno svatko može dobiti svakoga?

Mislim da je to sve realno. Možda ni početak nije davao potpuno realnu sliku. Protiv Futsal Dinama smo se mučili, nije nam to bila najbolja utakmica, ali smo pobijedili. Protiv Crnice smo doma stvarno bili dobri. U Makarskoj smo, zbog načina na koji se utakmica razvijala, puno igrali s golmanom-igračem pa je tako završilo.

I protiv Rijeke smo bili dobri, tu smo negdje. Da smo zabili za 3:2, možda bi to bila potpuno druga utakmica i danas bismo pričali kako smo odlični. Nije sada sve crno, kao što nakon dvije pobjede nije bilo sve bijelo. Mladi smo, moramo puno raditi i napredovati. Sve su ekipe u ovoj ligi dobre i kažnjavaju male pogreške.

Postoji li neka ekipa koja po tebi ipak iskače? Koga vidiš kao favorita za naslov?

U ovom uvodnom dijelu možda Omiš, Rijeka i Osijek. Te su tri ekipe po meni mali korak ispred ostalih.

A Rijeka je baš uvjerljivo dobila Osijek u gostima, iako je gubila 2:0.

Je, je, ali to je futsal. Osijek je vodio, ali je u toj utakmici stvarno puno griješio.

Proveo si godinu dana u Španjolskoj. Što ti je to iskustvo donijelo?

Zadovoljan sam što sam otišao. Mislim da sam puno napredovao i da se to sada vidi. Trebalo mi je novo iskustvo, drukčiji način treniranja i sve što ide uz to. Neke stvari koje sam tamo naučio sada radim i sam, dodatno treniram i to mi pomaže da se bolje osjećam na terenu. Mogu pomoći i mlađim igračima, što je ovdje dosta bitno. Prije odlaska bio sam jedan od mlađih, a sada sam se vratio u ulozi starijeg koji pomaže njima.

Trebalo mi je vremena da se prilagodim ligi koja je puno brža i kvalitetnija. Ali što sam više trenirao, osjećao sam se bolje i sve više igrao. Na kraju sezone bio sam jedan od bitnijih igrača. Drago mi je da sam prvo sam sebi pokazao da mogu i da sam vidio kako se radi na najvišoj razini.

Ipak si se vratio u Pulu, u klub s kojim si oduvijek povezan, za koji si nastavio igrati čak i dok si studirao u Zagrebu. No neki kažu da je za povratak presudila ljubav?

Između ostalog, je. Htio sam se zaista vratiti u klub, prijatelj sam sa svim svojim suigračima i htio sam im pomoći. Sviđa mi se što igraju mladi i što smo svi domaći. A cura mi se nedavno zaposlila u Puli. Prošle je godine pisala diplomski pa me mogla često posjetiti u Španjolskoj. Ove godine bi to bilo puno kompliciranije.

U kontekstu španjolske lige spominješ brzinu i kvalitetu igrača. Što je, po tebi, još drukčije u odnosu na hrvatsku ligu? Često se priča o taktici, o tome da moraš znati dvjesto prekida napamet…

Dobro, nije baš dvjesto (smijeh), ali iz svakog prekida imaš možda tri rješenja, ovisno o tome kako se protivnik brani. Svaki tjedan pripremaš prekide za konkretnu obranu. Razlika je i u suđenju, koje više pogoduje napadačkoj igri. Sudi se više faulova, nema toliko grubosti i napadači su automatski u prednosti.

Kod nas je igra fizički jača, tamo se igra slobodnije i rekao bih da se više trči. Ovdje puno ekipa igra slično, u sustavu 3-1, s jakim pivotom. U Španjolskoj se često igra 4-0, što sada i mi pokušavamo u Puli. Ti jaki pivoti tamo su gotovo izumrli, a oni koji igraju stvarno vrhunski primaju loptu. Sve je brže, a igrači su po karakteristikama bliži bekovima i bolji u obrani.

A kakav status futsal ima tamo? Prepoznaju li te ljudi po gradu?

Da, ljudi bi me znali prepoznati, poželjeti mi sreću na sljedećoj utakmici. Znaju, prate. Ne znam kako je u svim gradovima, ali tamo gdje sam bio futsal je, uz žensku košarku, bio glavni sport.

U tim manjim sredinama, gdje nogomet ili košarka nisu toliko jaki ili nemaju prvoligaša, futsal zna biti sport broj jedan. Vidiš pune kafiće ispred dvorane, navijače u dresovima… Stvarno se živi za to.

A u Puli? Dobiješ li i ovdje koju riječ podrške dok prolaziš gradom?

U Puli su to uglavnom isti ljudi koji prate futsal i uvijek nas bodre. A možda su i u Španjolskoj uvijek bili isti ljudi, samo što ja nikoga od njih nisam poznavao (smijeh).

Ipak, nakon europske bronce ti i David Mataja dobili ste respektabilan doček.

Da, stvarno nas je iznenadilo koliko ih je došlo. Kad su nam se javili iz Grada, nismo znali što bismo rekli. Mislili smo da bi bilo neugodno da se pojavi deset ljudi. Ali na kraju je sve super ispalo. Bilo nam je baš lijepo, osjećali smo se bitnije nego inače (smijeh).

Na Europskom prvenstvu vas dvojica prošli ste svašta: od remija s Gruzijom u grupi do odličnog polufinala sa Španjolskom i drame s Francuskom za broncu. Čini mi se kao jako dobra podloga za buduća prvenstva.

Na tom se Europskom sve nekako poklopilo. Mislim da je baš remi s Gruzijom, 2:2 u utakmici u kojoj smo zaslužili pobjedu, bio prekretnica. Nismo se raspali. Shvatili smo da je njihov golman imao najbolju večer karijere i da moramo dalje. Pobijedili smo Latviju i onda nam se malo otvorio put jer smo u četvrtfinalu išli na Armeniju, a ne na Ukrajinu, koja je puno bolja.

Za Španjolsku smo znali da je realno kvalitetnija. Morali smo ostati u egalu što dulje i mislim da smo im uspjeli zakomplicirati planove. A protiv Francuske za treće mjesto odigrali smo možda i najbolju utakmicu na turniru.

Smjena generacija napravljena je ranije i sada je to došlo na svoje. Kreću kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo i prvi je cilj plasirati se, a onda tamo pokušati napraviti rezultat. Bit će još teže jer uz najbolje europske reprezentacije imaš Brazil, Argentinu, Maroko… Ali ako možemo igrati sa Španjolskom i Francuskom, možemo sa svima.

Protiv Francuske primili ste gol sedam sekundi prije kraja, a onda si u raspucavanju zabio odlučujući šesterac. Je li bilo treme?

Za prvih pet se znalo tko će pucati. Kad su svi zabili, krenulo je pitanje tko će sljedeći. „Neću ja, neću ja”, to sam čuo oko sebe. Iskreno, nisam imao tremu. Znao sam gdje ću pucati i fokusirao se samo na to da to izvedem kako treba.

Koga bi iz Futsal Istre mogao zamisliti u reprezentaciji?

Ima puno igrača. Ovi mlađi mogli bi dobiti poziv ako budu kvalitetno radili, ispravljali pogreške i napredovali. Mislim da svi mogu doći u obzir. Danči, Daniel Moravac, sada igra odlično. U dobroj je formi i mislim da fizički nikad nije bio bolji. Samo što je na poziciji pivota možda i najteže ući u reprezentaciju. Ali on nudi nešto drukčije od ostalih, puno je brži, drugi je tip igrača.

Na zadnjem okupljanju aktiviran je poziv i Manolu Biliću te Elviru Husariću?

Da, iako neće biti s nama za iduće kvalifikacije, popis je isti kao za Europsko. Volio bih da nam se priključe, uvijek je lijepo kad nas je što više iz Pule. Nadam se da hoće, a Rijeka igra dobro, ima dobru ekipu, tako da vjerujem da je samo pitanje vremena.

Je li ti mali nogomet oduvijek bio draži od velikog?

Da, još kao klinci visili smo cijele dane na Ulici i gledali utakmice. To mi je nekako uvijek bilo draže od nogometa, samo tada nije bilo kluba. Ulica mi je bila sve.

Sjećam se tih utakmica, Slovenaca koji su dolazili, pune dvorane… Kad se poslije pojavio klub, sve je preraslo u nešto puno veće nego što smo očekivali. Mislim da je futsal baš moj sport.

Na Ulici si igrao pred punom dvoranom, ali je još nisi osvojio. Je li to ostalo kao neostvarena želja?

Igrali smo jednom finale i više puta polufinale. Doživjeli smo punu dvoranu, a sigurno je velika želja osvojiti Ulicu sa Šijancima. Ipak smo društvo koje je odraslo zajedno i družimo se cijeli život. Sada nam je zbog kluba nemoguće igrati, ali možda kad budemo veterani!

U petak vam u Kupu dolazi Torcida. Prilika za povratak pobjedama?

Da, to nam je glavni cilj nakon dva poraza. Želimo proći dalje. Torcida u ligi zasad nema bodova, ali mislim da je kvalitetnija nego što je pokazala. Imaju dosta mladu ekipu, nešto slično nama, možda i mlađu, s još manje prvoligaškog iskustva. Imaju odličnog trenera koji s nama radi u reprezentaciji kao analitičar i sigurno će se dobro pripremiti. Dolaze rasterećeni, Kup nije natjecanje na bodove i dat će sve da pokažu što mogu. Mislim da će biti dobra utakmica. Već u ovom kolu ispadaju tri prvoligaša, pa se poslije može i otvoriti put. Ali prvo trebamo proći Torcidu.

Nakon toga čeka te reprezentacija i početak kvalifikacija protiv Njemačke u Rijeci. Što očekuješ?

Prošle smo godine igrali s njima u Njemačkoj i pobijedili 2:0. Bila je dosta tvrda utakmica, a sada su ipak kvalifikacije. Nijemci se jako dižu u futsalu. Mogli bi postati nešto poput Francuza: prije desetak godina gotovo ih nije bilo, a sada igraju polufinala svjetskih i europskih prvenstava. Puno ulažu i to se vidi.

Mislim da će nam u Njemačkoj biti još teže, pogotovo jer igraju na drukčijoj, sporijoj podlozi. Ali sada smo doma i nadamo se da ćemo što prije otvoriti utakmicu i dobro krenuti u kvalifikacije. Ne bismo smjeli kiksati. Veselimo se Rijeci. Vidimo kako publika prati klub i nadam se da će tako podržati i reprezentaciju, napuniti dvoranu i nositi nas.