Jedna je djevojčica nedavno bila sva oduševljena kada je vidjela kako dostavljanje pomoći funkcionira, ali istovremeno se jako rastužila jer upoznala bakicu kojoj je nosila hranu, a koja živi sama u nešto težim uvjetima. Ali, to je baš to što moraju vidjeti. Ta slika će možda od nje jednog dana izgraditi osobu u tom obliku da shvaća okolinu i da nije sve ružičasto, objašnjava inicijator projekta "Junaci iz kvarta", voditelj udruge "Naš san, njihov osmijeh" Igor Loparić
Jedna je djevojčica nedavno bila sva oduševljena kada je vidjela kako dostavljanje pomoći funkcionira, ali istovremeno se jako rastužila jer upoznala bakicu kojoj je nosila hranu, a koja živi sama u nešto težim uvjetima. Ali, to je baš to što moraju vidjeti. Ta slika će možda od nje jednog dana izgraditi osobu u tom obliku da shvaća okolinu i da nije sve ružičasto, objašnjava inicijator projekta "Junaci iz kvarta", voditelj udruge "Naš san, njihov osmijeh" Igor Loparić
Imaju u pravilu između deset i 14 godina. Neki koju godinu više, sve češće i par godina manje, idu u osnovnu školu i dva sata u tjednu odvajaju da pomognu i nauče kako pomaganje izgleda.
Oni su „Junaci iz kvarta" - najmlađi volonteri Pule; djevojčice i dječaci koji srijedom dolaze u sjedište humanitarne udruge „Naš san, njihov osmijeh“ i upoznaju se s procesom pružanja pomoći onima kojima je najpotrebnija.
- Nekad ih moramo odbiti jer nema toliko potrebe kolika je njihova želja, kaže nam Igor Loparić, voditelj humanitarne udruge koji je akciju „Junaci iz kvarta“ i pokrenuo kako bi se najmlađi građani Pule susreli s volontiranjem.
Dovode ih najčešće roditelji koji čuju za akciju i prepoznaju da u njihovo dijete u sebi ima ono što je potrebno za to, ali sve češće i oni sami šire vijest.
- Uglavnom ih bude po dvoje i jednako toliko naših stalnih volontera koji provedu cijelo vrijeme s njima i vode ih kroz proces. Nastojimo ih pridobiti da jednom i sami budu volonteri. Posljednji put imali smo dva najbolja prijatelja koji zajedno igraju nogomet, sljedeće srijede nam stižu dva brata. I tako, riječ se širi i stalno nam se javljaju nova djeca, kaže nam Loparić.
Fizički posao, objašnjava, nije težak jer se ne radi o nošenju teških kutija. Dva sata koja mladi volonteru provedu sa starijim kolegama za cilj imaju da ih provedu kroz sve korake procesa, kako bi znali i kako volonterstvo izgleda, ali i kako se odražava na društvo.
A proces započinje unošenjem novih zaliha hrane i higijenskih potrepština iz kombija u skladišni prostor udruge u Koparskoj ulici, nakon čega se postupno pojedinačni artikli unose u bazu podataka, a zatim slažu na police skladišta.
Prošle srijede, kroz proces smo pratili dva nova mlada volontera. Junaci iz kvarta postali su, naime, braća Jona i Noa Trento, a pratnja su im bile iskusne volonterke Mia Martinović i Ana Gomezel.
Stigli su na mamin prijedlog i, iako o radu Udruge znaju ponešto zahvaljujući sudjelovanju u humanitarnim akcijama, o volonterstvu nisu imali puno informacija.
- Posla ima puno, ali nije nam teško. Voljeli bismo i češće dolaziti, kažu uglas.
Nakon rada u skladištu, na red stiže uredski dio posla – rad za računalom. Iz ručno ispisanih tablica, naime, svi se artikli unose i u digitalne baze, nakon čega je vrijeme za pakiranje.
- S obzirom na to da je teta kojoj nosimo paket sama, prilagođavamo paket njenim potrebama. Također prilagođavamo pakete starosti korisnika. A ako je u pitanju obitelj s djecom, dodatno ćemo prilagoditi i uključiti nešto grickalica i slatkiša…, objašnjavaju volonterke Noi i Joni posljednji dio procesa koji se odvija u skladištu. Nakon toga, na redu je odnošenje paketa do korisnika.
- „Naš san njihov osmijeh“ već godinama pomoć dostavlja obiteljima i samcima koji žive u svojim domovima, a sada koristimo priliku da i najmlađe upoznamo s njima i procesom. Jako je važno da osjete povjerenje prema procesu. Daleko od toga, naravno, da oni sumnjaju, ali važno da se uvjere da donacije stižu na odredište, ali i da oni shvate to su učinili i u čemu su sudjelovali.. Nije isto doći kod nas, ostaviti nešto i vratiti se kući i ostati s nama dva sata i upoznati se sa cijelim procesom. Zbog toga im u pravilu savjetujemo da donesu jedan artikl. Recimo paket pašte i da prate njegov put do odredišta, objašnjava nam Loparić.
Dojmovi su uvijek pozitivni, ali ne reagira svako dijete jednako na cijeli proces. Ovaj dio, otkrivaju nam i volonterke Mia i Ana, ovisi i o situaciji.
- Sve zavisi kod koga nosimo. Pojedini korisnici žive u nešto težim uvjetima pa se djeca nakon odlaska malo zamisle i shvate da ne žive svi u uvjetima na kakve su oni navikli, vele.
Igor LoparićJedna je djevojčica nedavno bila sva oduševljena kada je vidjela kako dostavljanje pomoći funkcionira, ali istovremeno se jako rastužila jer upoznala bakicu kojoj je nosila hranu, a koja živi sama u nešto težim uvjetima. Ali, to je baš to što moraju vidjeti. Ta slika će možda od nje jednog dana izgraditi osobu u tom obliku da shvaća okolinu i da nije sve ružičasto.
- Dolaze nam i najmlađi, vrtićka djeca. I budu jako predani i ozbiljni. Na kraju im dobiju i majicu i diplomu i to im je jako važno. Budu jako ponosni. Jer djeca po prirodi vole pomagati, kaže nam Mia.
- Da, jako su ponosni i te diplome pokazuju u školi ponosno i ispričaju kako su korisniku nosili paket. Odnošenje pomoći korisniku je u pravilu svima najupečatljiviji trenutak, dodaje Ana.
A kada se pohvale, onda i druga djeca požele doći, dodaju, pa sve sada sve češće, umjesto da roditelji dovode djecu, djeca sama traže od roditelja da ih dovedu.
Nedavno sam primio poruku s nepoznatog broja i muška osoba me pitala može li doći volontirati. Ja mu se odmah, naravno, obratim s „Vi“ i kažem da može slobodno doći sutradan na Valleungu, gdje smo imali akciju čišćenja pred proslavu, pa ćemo se upoznati i popričati. Kad ono, ujutro dolazi dječak od 14,5 godina. Želim da nam takvi mladi ostanu pa se trudim uvijek da im ponudimo nešto u čemu će se pronaći kako bi nam se vratili jer je takve teško naći. Da je samo jedan, želimo ga zadržati. Nije, inače, rijetkost ni da su takva djeca koja sama nude pomoć na neki način i izopćena iz društva, veli Loparić.
Noa i Jona zasad ne poznaju nikoga od školskih kolega koji su volontirali, ali se raduju da im prenesu iskustva. Nadaju se da će privući još nekoga jer su svjesni da postoji puno ljudi kojima treba pomoć.
Njihov dan završit će se u domu starije gospođe kojoj će odnijeti paket s neophodnim potrepštinama.
- Jednoj teti ćemo uljepšati večer. Tako to ide. Jedan proizvod, jedan paket, jedna uljepšana večer, kažu im volonterke Mia i Ana pred kraj zajedničkog rada.
„Naš san, njihov osmijeh“ dio je Humanitarne mreže Pule i u pravilu okuplja 5-6 volontera. Uz Junake iz kvarta u pravilu je dvoje odraslih volontera i djeca s njima rade sama. Roditelji zainteresirani da dovedu djecu, mogu se za dogovor javiti izravno Igoru Lopariću na broj telefona 099/308-3750. Skladište Udruge nalazi se u Koparskoj 52 u Šijani, a termin za najmlađe volontere je srijedom od 17 do 19 sati.
Goran Gavranović: Mislim da nije riječ o rehabilitaciji NDH. Većinski dio hrvatskog korpusa je uvijek bila van ekstrema, u nekakvoj sredini, u lijevom ili desnom centru * Vuk Perišić: "Partizanski pokret najsvjetliji je trenutak u povijesti ovih naroda i ovih prostora * Šimun Cimerman: Neukost je najveći neprijatelj * Boris Rašeta: "Pavelić je daleko najveći krivac za tragediju Bleiburga
Njihov aktualni album Escape donosi zvučnu priču koja povezuje orijentalne skale, hipnotičke ritmove, snažne improvizacijske izlete i široke sintetičke pejzaže
Maestralna predstava velike hrvatske tatami borkinje
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
