"Po profesiji sam metalac, radio sam u Uljaniku jedno vrijeme. Ali ovaj posao volim, radim ga skoro 30 godina * Ima raznih ključeva, neki se mogu kopirati, neki ne mogu, neki su ključevi zaštićeni - morate imati karticu da bi se njih moglo izraditi, a postoje i posebni strojevi za njihovu izradu. To je na jedan način pomalo i tajna", govori nam Ivan Gortan
"Po profesiji sam metalac, radio sam u Uljaniku jedno vrijeme. Ali ovaj posao volim, radim ga skoro 30 godina * Ima raznih ključeva, neki se mogu kopirati, neki ne mogu, neki su ključevi zaštićeni - morate imati karticu da bi se njih moglo izraditi, a postoje i posebni strojevi za njihovu izradu. To je na jedan način pomalo i tajna", govori nam Ivan Gortan
Piše Tatjana Gromača Vadanjel
Već duže vrijeme je očigledno - postali smo nacija rentijera.
Kada bi za ponudu "smionijih" stambenih prostora bilo zainteresiranih, iznajmljivali bi se i svinjci i kokošinjci.
U golubarnik teško da je moguće nagurati čovjeka, ali sasvim pristojno spavao bi u štalici s magarcima i kozama. Biblijska vremena možda su bliža negoli smo svjesni. U svakom slučaju, i štalice, garaže, a naročito apartmani, sobe, kuće i vile za iznajmljivanje potrebuju ključ.
Ključevi su na diskretan, od očiju pomalo zakriven način, ušli u esencijalni prostor naših ovdašnjih - mediteranskih i inih života, jer onaj koji posjeduje fizički ključ, posjeduje i onaj egzistencijalni - ključ opstanka.
Posjedovati, iznajmiti, naplatiti, pa će se nekako preživjeti.
Jednostavno i jednolično, ali, činjenica je - invencija i mašta trenutno nipošto nisu u modi.
No zato svatko danas – svatko tko iole drži do sebe i svoga opstanka – treba svako malo obići tu liliputansku izbu u kojoj neki čovjek s očalama prignute glave izrađuje ključeve.
Tegobna povijest suvremenog rada i radništva na našim prostorima, koja nerijetko podrazumijeva i puno zlorabljenja raznih vrsta, obilježena je posjedovanjem ključa - za iznajmljene stanove u kojima radnici, doseljeni iz raznih krajeva, noće.
Ključ treba izraditi i za turiste, koji u nas dolaze na trenutak zaboraviti činjenicu da su i sami predmet nekog zlorabljenja, zbog čega, opuštajući se prekomjerno, često zaborave gdje su stavili ključeve od iznajmljenog apartmana.
Koliko je ključeva na ovim sunčanim i stjenovitim podnebljima iz tog razloga izgubljeno!
I opet je netko trebao otići napraviti nove ključeve. Jedan običan ključ, koji u mraku traži svoju bravu, ali traži i onog prignutog barbu kod kojega se novi ključ dođe napraviti…
- Inače sam po profesiji metalac, radio sam u Uljaniku jedno vrijeme, ali probao sam sve pomalo, razne poslove… Ali ovaj posao volim, radim ga skoro 30 godina. Ma, zapravo sam u penziji, pomažem sinu koji vodi ovaj posao, govori nam Ivan Gortan, vlasnik male radnje za izradu ključeva na Verudi, jedne od tri ili možda četiri, koliko ih je trenutno u Puli.
"Da, istina je da ima dosta ljudi koji dolaze, traže da im se naprave ključevi, tako da, posla nam ne fali. Surađujemo s tom fabrikom Silca iz Italije, blizu Venecije se nalazi, u mjestu Vittorio Veneto, tamo se izrađuju ti ključevi. Otprilike oko 28.000 različitih ključeva oni izrađuju, i distribuiraju ih na sve dijelove svijeta", nastavlja on.
Ova je radnja možda pomalo specifičnija od ostalih, pa je i majstor u njoj razgovorljiviji od drugih, moguće iz razloga jer se ispred nje nalaze drvena klupica i stol, a odmah do nje maleni kafić, pošta... Tako da se razgovor s majstorom, odušak od dnevnih obaveza, vrst spontane socijalizacije, ovdje skoro pa podrazumijeva.
- Mi ovdje imamo sreću da se baš kod nas u Puli nalazi jedan veliki magazin, u kojega se ti ključevi dopremaju, i zatim se po čitavoj široj regiji odavde distribuiraju, po zemljama ex Jugoslavije. To se sve poštom distribuira dalje, a ovdje se u Puli sve naručuje, dodaje.
- Ima raznih ključeva, neki se mogu kopirati, neki ne mogu, neki su ključevi zaštićeni - morate imati karticu da bi se njih moglo izraditi, a postoje i posebni strojevi za njihovu izradu. To je na jedan način pomalo i tajna. Takvi ključevi imaju svoj specijalan broj, specijalnu karticu, i vi, da bi njih mogli napraviti, morate prijaviti taj broj i tu karticu u tvornicu. Oni to imaju u kompjuteru, i naprave ključ bez da su vidjeli bravu. To je često sa tim protuprovalnim vratima, vidite, evo, jedan ovakav ključ, i ta kartica specijalna, kao kreditna…
Gospodin Ivan Gortan pokazuje nam ključeve koji se nalaze u njegovoj radionici, ima ih oko tri i pol tisuće, uglavnom vise ovješeni o drvenu ploču na zidu.
- To su sve različiti ključevi, i vi morate znati pogoditi te kanale, to su nijanse. Čim fabrika radi toliko puno različitih vrsta ključeva, onda možete misliti kako je to kompleksan posao! Jedan mali kanalić pogriješite u izradi, to su vam ti cilindrići, i vi poslije ne možete otvoriti bravu, nikako.
Potražnja za izradom ključeva je porasla, dosta ljudi stigne, dovedeno tim interesom, ne samo iz Pule, nego i izvana, naročito ljeti. I još dodatno turisti često izgube ključeve, pa stanodavci, gazde, dolaze opet napraviti nove…
- Sve to počne već sada, četvrti, peti mjesec, i traje do jeseni, ta potražnja za ključevima. To je posao od kojega se nećete obogatiti. Možda se je nekad netko i obogatio izrađujući ključeve, ja ne znam, ali možete od tog posla pristojno živjeti, a to danas puno znači, zaključit će naš sugovornik.
Drugi vlasnici ovakvih radnji u Puli bili su samozatajniji, možda baš iz tog razloga koji je spomenuo gospodin Ivan Gortan – izrada ključeva je posao s kojim se nećete obogatiti, ali od njega možete pristojno živjeti, a to je škakljiva tema, na čiji spomen ovdje i danas, upravo svima, iz nekog razloga, kao Pavlovljevim refleksom, smjesta narastu zazubice.
Pa da ne raspirujemo zavist i zlobu bez nekog zbiljskog razloga, kraj toliko onih koji plivaju u izobilju, ne misleći, niti u malome primozgu, na one bez sigurnog opstanka i korice kruha, odnosno, bez "ključa".
Goran Pribetić je i 2024. godine u Labincima kršio zakon. Tada su radnici koji su radili u njegovoj 'tvornici čokolade' živjeli u neljudskim uvjetima, u rasklimanoj staroj kamp kućici naguranoj u prljavom i derutnom skladištu
Lijepa vijest dana nosi naslov “Love is in the air”, a riječ je o ljubavi između pulskih vrlo uspješnih paraatletičara Manuele i Massima. Njoj je 19 godina, njemu 22, par su već deset mjeseci a misle da će cijeli život ostati zajedno. To im želimo od srca * Sutra je praznik rada, a mi smo pripremili smo nekoliko tema kojima se baš i ne slavi uspješno odrađen posao. Objavit ćemo članak o propaloj milijunskoj nabavi u Kaštiijunu, o čokoladi koja se proizvodila u prljavoj hali u Pazinu te o greškama na gradilištu kupališta Stoja u Puli
La compagnia veneta Piccolo Borgo Antico si esibirà in una commedia brillante in tre atti recitata in lingua veneta
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
