Kada je kao 4-godišnjakinja, od ostataka robe počela šivati svoje 'krpice', bili su to prvi koraci u svijet mode za danas 33-godišnju Puljanku Stašu Doblanović Randall, vlasnicu istoimenog brenda "Staša Design". Igla i konac bili su joj tada i poveznica s majkom, kostimografkinjom Marinom Sršen, uz čije je skute rasla i u kreativnom smislu.
Na njenom putu u svijet šivanja i modnog dizajna uputila ju je i Višnja Požar, modna kreatorica nekada jedne od najvećih modnih kuća u bivšoj državi, "Arena" modne trikotaže, kojoj je i danas neizmjerno zahvalna za sve naučeno.
Stare šivaće mašine zamijenile su modernije
- Od krpica koje su ostajale mami ja sam šivala robicu za lutke, Barbike... Mama je uvijek šivala razne kostime za predstave, potom za spektakle u Areni, i uvijek je bila okružena robom i tako je valjda i mene 'zarazila'. Meni je ona i šivala odjeću pa sam oduvijek govorila da ću ili biti učiteljica ili modna kreatorica. Eto, ispalo je ovo drugo, priča nam vedra i nasmijana Staša.
Kako je rasla, tako je i kreativnost poprimala sve konkretnije obrise, a šivanje vodila sve čvršćom i sigurnijom rukom.
- Pamtim da sam si, kao malo starija, uvijek šivala platnene torbe i ruksake, i prekrajala stare hlače, umetala im vezice ili bih si kratila hlače i umetala razne detalje. I na to sam bila jako ponosna! Nisam toliko šivala robu, koliko sam zapravo prepravljala ono što sam imala. Ali to je već bio period srednje Umjetničke škole kada sam polako stvarala neki svoj stil. Potom sam upisala Tekstilno-tehnološki fakultet, odnosno preddiplomski sam upisala tekstilni smjer, a diplomski masters završila modni dizajn. Crtanje mi je oduvijek išlo, to mi nije bio problem, ali sam željela saznati više o materijalima, kako se dolazi od vlakna do materijala i druge stvari, tako da sam tri godine bila na tekstilu i bilo mi je jako zanimljivo. I danas smatram da je to bio pravi put taman da uzmem svo to znanje o tekstilu i prenesem u modni dizajn gdje onda stvaram. Imala sam i taj plus što si ja sve sama i šijem, priča nam Staša.
Već tijekom masters perioda, na drugoj godini, uputila se na razmjenu u Francusku gdje je fokus bio na programima koji izrađuju krojeve.
Osim što dizajnira, Staša sama i šije robu
- To smo imali i na TTF, ali je u Francuskoj više fokus bio baš na programima, jer se ne stvara otpad koji se dobiva kada se radi s prototipovima. Kako to funkcionira? Program, u kojeg se ubaci kroj kojeg sami nacrtamo, prikazuje kako bi taj komad odjeće izgledao na 3D modelu i automatski se vidi kako se ponaša materijal, jer se ubacuje koji se materijal koristi, koji mu je sastav i drugo pa program napravi i simulaciju kako će materijal padati ili, ako je negdje uzak, pojavi se crveno ili narančasto 'upozorenje' da se u tom dijelu mora malo popustiti. To danas koriste samo velike firme, jer je taj program izrazito skup. Ja krojeve radim ručno, isprobam ih najprije u papirnatom obliku na lutki i odmah idem raditi u materijalu, odnosno ne radim prototipove. Većinom to bude dobar posao isprve, ali ako nešto ne valja, tada prepravljam. Kroj je jako bitan i mislim da sam baš tu najviše naučila od 'tete Višnje', jer se na fakultetu nismo time previše bavili, priča nam Staša.
Crna haljinica od bambus pločica
Za preddiplomski rad odabrala je temu "Paco Rabanne i mala crna haljina", a to je zapravo nastavak završnog rada iz srednje škole gdje je izrađivala malu crnu haljinu od bambus pločica i priču povezala s Cocco Chanel koja je pak poznata po maloj crnoj haljinici. Na diplomsko, radu fokusirala se samo na Paco Rabannea i 3D bambusove pločice. Zanimljivo je da je njen topić s pločicama bio i dio snimanja sa Stella McCartney komadima za talijanski Vogue!
- Paco Rabanne je haljinicu radio s metalima i poznat je po svojoj srebrnoj haljini od aluminijskih pločica, dok je Cocco Chanel, dakle, poznata po maloj crnoj haljini. S tim sam se pločicama, ali od bambusa, bavila i ja, jer su tata, i prije njega sada pokojni dida, radili s drvom i ja sam samo unijela to u modu, priča nadalje Staša.
Poslije diplomskog, željela je negdje odrađivati praksu, a kako je još od ranije imala prijatelja u Engleskoj - danas muža - upoznala je London i zavoljela ga.
- Zato sam na kraju pete godine slala molbe malim studijima u Londonu i dobila jedan poziv da dođem. Spakirala sam si sve stvari i rekla roditeljima da, ukoliko odlučim ostati, neka mi sve to pošalju. I bilo mi je predivno i nakon mjesec dana sam rekla roditeljima neka šalju sve, od mašine za šivanje, lutke i ostalo I tako sam ostala u Londonu. Iz jednog malog brenda gdje sam radila ženske košulje i haljine, nakon nešto više od mjesec dana prešla sam kod jednog slovenskog para koji mi je kasnije jako puno pomogao. Imala sam već tada brend 'Staša' i prodavao se u Puli pa sam se uvjerila da su ljudi zainteresirani, ali je bio privremeno stao zbog mojih obaveza, ali sam ga onda, uz njih, ponovno aktivirala. Oni su radili sportsku odjeću, a ta cura koja je vodila brend, predavala je na Royal College of Fashionu, a danas radi na Saint Martinsu, najpoznatijoj školi za modu. S njom sam jako puno naučila i to mi je stvarno jako dobro došlo, jer gore nisam imala svoju tetu Višnju, priča nadalje Staša.
Sa slovenskim parom provela je pola godine i nakon toga dobila intership na Rolland Mouret što i nije očekivala jer je riječ o izuzetno poznatom brendu koji surađuje i s engleskom kraljevskom obitelji. Tu je radila na pripremi kolekcije nekoliko mjeseci, sve do London fashion weeka.
Kvaliteta materijala i njihova održivost vrlo su važni Staši
- Problem je bio što je intership bio neplaćen, pa sam se ja tada već morala fokusirati na zaradu, na posao. Tako sam krenula raditi za druge, ali istovremeno sam razvijala i svoj brend. A s godinama je brend ojačao. I onda je došlo vrijeme da se vratim kući. U London sam otišla 2015., a u Pulu vratila 2021. Sudjelovala sam na dva London fashion weeka, našla svoj krug ljudi, bila i na velikom sajmu mode gdje sam upoznala puno ljudi. Prodala i svoju kolekciju, i to jednu u južni London, a drugi na sjeveru Engleske, našla i povezala se s prodavačima materijala... Dakle, jedno iskustvo zlata vrijedno. Korona je bila svojevrsna prekretnica, kaže nadalje Staša.
Pala je tako odluka da se ona i muž dođu živjeti u Pulu.
- Kada je Engleska izašla iz Europske unije, a ja sam dosta surađivala s Hrvatskom, počeli su problemi s uvozom, puno je tu bilo papirologije i sve se odjednom zakompliciralo. Zato sam nakon godinu dana 'mučenja' s tim, odlučila doći kući. Meni su materijali jako bitni, jer biram eko, održive materijale. Trenutno ih nabavljam od jedne nizozemske tvrtke jer smatram da je sve transparentno, od toga kako je napravljen materijal, od kuda je došao, s čim je napravljen, koja bojila se koriste... Ti materijali dolaze s posebnim certifikatima. Na to dosta pazim i to mi je jako bitno od samih početaka. I tržište to danas sve više i više traži, jer, doista, ono što stavljamo na kožu mora biti zdravo.
Mali modni kutak u Puli
Danas "Staša design" prepoznaju mnogi. A jednom kada se isproba Stašin komad odjeće, svi joj se rado vraćaju. Zato mahom svoje kreacije i plasira poznatim dugogodišnjim kupcima, najviše iz Hrvatske i zemalja okruženja. Iako vlastite dućane nema, njena se odjeća može pronaći na webu, ali i u Poreču u butiku "Sole Luna Designe Store", u Rijeci u "Buri", "Krugu" u Splitu, a uskoro slijedi i otvorenje u Zagrebu u malom butiku na Trešnjevci. O budućnosti i ne razmišlja previše, kroji, šije, prekraja i dani prolaze...
- Prije sam uvijek osmišljavala kolekcije iznova, a za crtanje modela mi treba tri, četiri mjeseca, odnosno od crteža do modela koji ću izrađivati. Međutim, sada brend ima neku prepoznatljivu crtu i zato radim na starim modelima, malo mijenjam, prekrajam, prepravljam. To je proces. Dakle, radim ono s čim sam i počela i slijedim tu svoju prepoznatljivost, koristim iste materijale, ali druge boje i ubacim uvijek nešto moje, jer ne pratim baš modne trendove u svijetu. Općenito jako malo pratim modnu industriju, jer što manje gledam to bolje onda sam potpuno svoja, nema mogućnosti da me 'povuče' nešto tuđe, govori Staša.
I dok je prije radila kolekcije uvijek iznova, sada se bazira na svojim već prepoznatljivim komadima koje osvježava novim detaljima
A kada ipak zaviri u taj svijet, kaže nam, uvijek će u tom 'kutku' biti Alexander McQueen koji joj je svojevrsni idol, iako njegove kreacije odudaraju od njenog inače minimalističkog stila, ali je fascinira, kaže, ta njegova umjetnost utkana u sve; potom Paco Rabanne jer je uvijek eksperimentirao te Coco Chanel i Karl Lagerfeld - ikone mode! U posljednje vrijeme prati i trendove koje nameće Stella McCartney u smislu održivosti i kako ju implementirati u svijet mode.
Ljubav prema modi prenosi na najmlađe na radionici "Modnica"
Staša u svoje slobodno vrijeme surađuje sa Sanjom Simeunović Bajec, poznatom pulskom slikaricom i likovnom pedagoginjom.
- Bila mi je profesorica u srednjoj školi i kada sam se vratila u Pulu pozvala me da joj se pridružim na likovnim radionicama 'Artići' koje vodi za djecu. Onda je predložila da ponovno pokrenem 'Modnicu' u Rojcu, što i jesam, odnosno nakon likovnog, počela sam s djecom raditi i na modnom izričaju. Sada već djelujemo treću godinu i mogu sa zadovoljstvom reći da imam čak dvije grupe u dobi od 7 do 13 godina. Djeca rade sve, znaju napraviti kolekciju, nacrtati tehnički crtež. Ja ih vodim korak po korak kako stvoriti svoju kolekciju, kako izraditi svoj odjevni predmet, radimo tkanja, vez, pletemo, svašta. I djevojčice stvarno uživaju u tome i žele naučiti! Kad vidim njihova lica kad naprave neku torbu, to je neprocjenjivo. One su toliko sretne. Ali i ja volim s njima provoditi vrijeme, baš me inspiriraju u mnogim stvarima, priča nam Staša i najavljuje za lipanj zajedničku izložbu s "Artićima".
S obzirom da 'postolari uvijek imaju najgore cipele', tako nam i Staša kroz smijeh priznaje da se sama ne oblači 'po modi', već nosi stvari u kojima se osjeća ugodno. Međutim, u poslu nema kompromisa. I s ponosom priznaje da joj najbolje idu haljine pa ih je počela šivati i za sebe, ali je taj utjecaj prenijela i na kolekciju gdje je sve više i više - pogađate - upravo haljina!
