Komunalac koji je oduševio na Supertalentu: "U najtežim sam trenucima imao glazbu. Ona je lijek za sve"

Obilazeći grad u vrijeme marende, slučajno smo naletjeli na Daniela Miletića, Puležana koji je nedavno oduševio publiku i žiri na Supertalentu i o čijem smo nastupu već pisali. Umjesto u obleci s Divljeg zapada, kaubojskim šeširom na glavi i mikrofonom u ruci, zatekli smo ga s metlom i u radnom kombinezonu - zelenoj odori komunalnog poduzeća Pula Herculanea. Kako je već istaknuo pred nastup, Daniel je „sreću našao u smeću“, a mi smo objeručke prihvatili priliku da ga ponešto pitamo o poslu, dojmovima nakon nastupa, ali i da nam šapne koju će nam zapjevati u idućem krugu. 

– U Herculanei sam već 24 godine i radim to sa zadovoljstvom. Danas već mogu savjetovati ove mlađe, pokazati im kako se voze kamioni kada dobijemo kakav novi model. Iako, meni je najbolje na trokolici s kantom za otpad. To bude štosno i ljudima, turisti me znaju slikati. Radiš svoj posao i brineš se da ti grad bude čist, a istovremeno si atrakcija! – kaže nam.

Otklonjene "sumlje"

Ipak, prava je atrakcija Daniel postao odmah nakon emitirane emisije, gdje je izveo country pjesmu „Your Man“. Već smo pisali da su članice žirija prije njegova nastupa izrazile sumnju – odnosno, riječima Maje Šuput, „sumlju“ – da će Daniel biti dobar. Brzo su se ugrizle za jezik: do kraja pjesme je publiku imao na nogama, a Šuput i Martina Tomčić natjecale su se u dodjeli komplimenata. Kako se nosi s novostečenom slavom?

– Imam zahtjeve za prijateljstvo na društvenim mrežama, jedna žena iz Novog Sada me želi upoznati(smijeh). Sada se malo smirilo, ali tu prvu večer bila je ludnica. Dobio sam trideset ili četrdeset poruka i pohvala, a onda mi je jedan prijatelj, budući da ja ne stignem sve to pogledati, javio da imam preko 1300 lajkova na mreži. Ja sam jako zadovoljan kako je sve prošlo, ovo je nešto što sam oduvijek htio. Životna želja mi je bila negdje nastupiti – kaže nam, a mi ga pitamo je li Maji i Martini zamjerio komentare.

– To sam kasnije vidio, ali tada nisam čuo jer sam bio koncentriran na pjesmu. Ništa im ne zamjeram, malo sam se zezao sa žirijem i super je to ispalo. Općenito je organizacija zaista bila na vrhunskoj razini. Meni je bilo predivno.

Na tanko i na debelo

Za svoj je nastup Miletić dobio najveće pohvale zbog odabira žanra, countryja. Martina Tomčić kazala mu je da je i ranije bilo pokušaja pjevanja te vrste glazbe, ali da nijedan nije bio na njegovoj razini, pa smo ga pitali možemo li i u idućem krugu očekivati nešto slično.

– Lijepo je bilo to čuti od Martine, a i Maja Šuput mi je rekla da je to moja branša. Ali ja bih rekao da sam svestran. Bit će promjena za sljedeći krug, ali ne velikih. Ostat ću tu negdje između countryja, bluesa, rocka i rockabillyja. Sve bi to stalo u jedan veliki zajednički koš, tako da se može reći da neću bježati iz žanra – kaže nam Miletić, koji se glazbom bavi odmalena.

Još su djed i baka pjevali kante „na tanko i na debelo“, a glazba mu je i u krvi: baka mu je, naime, sestrična Radojke Šverko. Završio je i osnovnu glazbenu školu, a pjeva oduvijek. Ipak, najveći mu je uspjeh donio planetarno popularni „Despacito“, pjesma s kojom je osvojio prvu nagradu na tri karaoke natjecanja, dvaput u Puli i jednom u Rijeci.

– Ta je pjesma specifična, ima i dur i mol. Dosta je zahtjevna, mijenjaju se melodija i harmonija i treba sve to pohvatati. Trebalo mi je punih 18 mjeseci da je naučim i usavršim. Najveće je oduševljenje pjesma izazvala u Rijeci, tamo me jedna grupa žena nije puštala da odem prije nego im još jednom otpjevam a cappella.

"Glazba je lijek za sve!"

Na pitanje zašto se nije ranije okušao u pjevanju, Daniel vidno mijenja izraz lica, koje začas prekrije tuga. Iza njega je, vidljivo je, teško razdoblje.

– Imao sam visokokonfliktni razvod i problema s bivšom ženom, a i dvije ozbiljne ozljede. Jednu sam zadobio na poslu, a nedavno sam ozlijedio rame dok sam podizao kauč, ta me bol dan danas muči. Srećom pa sam u tim trenucima imao glazbu, koja me ispunjavala u najtežim trenucima. Glazba je lijek za sve!

Na pitanje ima li šanse pobijediti, Daniel skromno odgovara da još ne razmišlja o tome i da je već ispunjen time što je prošao u idući krug. A tko ga je od ostalih natjecatelja impresionirao?

– Onaj biciklist, Jonathan Rossi. Uf, opak je, nije bezveze dobio zlatni gumb. Tipu stvarno svaka čast. A i njegova žena Viviana, akrobatkinja, zaista je odlična. Ostale još moram pogledati – otkriva nam.

„Kad bi svatko počeo od sebe, grad bi bio puno čišći"

Govoreći o mogućnosti da se ozbiljnije posveti glazbi, Daniel ostaje oprezan.

– Pa u jednu bih ruku volio. Ali kao što sam rekao Martini u emisiji, mi smo bikovi. Uvijek gledamo široko polje. Ne idemo negdje srljati, nego tražimo neku sigurnu budućnost. Ako vidimo da ne ide, držimo se neke sredine. Ali volio bih da se netko zauzme za mene. U glazbi moraš imati dobar krug ljudi, a to nije lako – kaže nam Daniel te dodaje da se u pisanju pjesama nije okušao jer, tvrdi, to nije njegov đir.

– Ja sam više za šalu. Volim imitirati zvukove raznih životinja ili stvari, od formule do marmitte. Na poslu bih, dok smo se vozili kamionom, uvijek zabavljao ljude na taj način, a volim i ispričati pokoji vic. To uvijek!

Za kraj se ipak vraćamo Danielovu poslu i pitamo ga kako bi on ublažio problem s otpadom u Puli, pogotovo vječitu naviku pojedinaca da smeće iskrcaju gdje god im se prohtije.

– Malo nam fali kulture, to da. Imamo reciklažno dvorište, imamo mogućnost da se odnese krupni otpad, imamo tri kubika godišnje. Čak postoji mogućnost dogovora s firmom, koja će vam izaći u susret ako želite nešto odnijeti. Sve se može kad se želi. Da citiram jednog gospodina koji je to rekao na Radio Puli: „Kad bi svatko počeo od sebe, grad bi bio puno čišći“ – kaže nam dok, s metlom u ruci i vukući kantu, odlazi dalje pjevušeći svoj omiljeni „Despacito“.