Ližnjanac Vlado Dužman jedan od graditelja ribarskog mola u Uvali Kuje danas se bori za vez: Ne tražim ništa posebno, samo da se prizna što smo napravili

Problemi Vlade Dužmana iz Ližnjana počeo je prije nekoliko godina, kada je kupio brod i nakon renoviranja ga odlučio porinut u more, no nije imao osiguran vez u ližnjanskoj Uvali Kuje. Privremeno se vezao na mjesto koje se u međuvremenu oslobodilo odlaskom jednog ribarskog broda, o čemu je, kako kaže, obavijestio Zorana Peruška iz Županijske lučke uprave Pula. U međuvremenu je s lokalnim ribarima pokušao dogovoriti drugo mjesto, tvrdeći da je takvo rješenje odgovaralo i njima jer bi im olakšalo korištenje vezova i rad s mrežama.

Dužman pritom ističe da je rođen u Ližnjanu te da je jedan od mještana koji su krajem osamdesetih i početkom devedesetih sudjelovali u gradnji ribarskog mola u Uvali Kuje. Smatra da bi se i ta činjenica trebala uzeti u obzir pri dodjeli vezova. Tvrdi, međutim, da mu Županijska lučka uprava Pula ne priznaje dio dokumentacije i svjedočenja kojima pokušava dokazati svoje porijeklo, dugogodišnju povezanost s Ližnjanom te sudjelovanje u gradnji mola.

- Taj smo mol gradili mi, mještani Ližnjana. Sada sam to sve opisao jer nisam ni znao da ću jednog dana morati dokazivati te stvari, kaže Dužman, koji je u međuvremenu pokrenuo i inicijativu da se na molu postavi spomen-ploča s imenima njegovih graditelja.

Prema njegovim riječima, mol je građen u nekoliko faza, počevši krajem osamdesetih i početkom devedesetih, dok je njegov nastavak izgrađen 2001. godine u vrijeme osnivanja Ribarske zadruge Ližnjan. Danas zauzima oko 2.200 četvornih metara, od čega je približno polovica pod betonom tvrdi Dužman. Također navodi da projekt nikada nije u potpunosti dovršen te da dokumentacija o gradnji, uključujući nacrte i projekte, i dalje postoji.

Dužman podsjeća da svi koji su sudjelovali u gradnji u međuvremenu su ostarjeli, neki umrli, a većina njih je još devedesetih prodadala svoje ribarske brodove jer je ulov počeo padati, cijena nafte rasti i više nije bilo isplativo baviti se ribolovom.

- Kada smo počinjali, vladala je svojevrsna euforija. Ovdje kod nas se lovilo jako puno škampa i bilo je zanimljivo. Bili smo puni novaca i nije nam bio problem izgraditi taj mol. Gradilo se ozbiljno. Temelji su išli do metar i pol dubine, koristila se armatura i kvalitetan beton. Pazili smo kakav se beton koristi, kako bi sve trajalo što duže. Sve je bilo napravljeno kvalitetno, čak i pod nadzorom stručnjaka. Na to smo i danas ponosni, veli Dužman.

Zahtjev za spomen-pločom

Dužman je u međuvremenu okupio preostale sudionike gradnje mola te pokrenuo inicijativu da se na njemu postavi spomen-ploča s imenima ljudi koji su sudjelovali u njegovoj izgradnji. Kako navodi, svi okupljeni podržavaju tu ideju, smatrajući da bi na taj način trebalo sačuvati sjećanje na ljude koji su vlastitim radom i sredstvima sudjelovali u izgradnji mola.

Dodatno ga je, kaže, razljutila informacija da je Županijska lučka uprava Pula u vezi s molom navodno uputila dopis Lučkoj kapetaniji u kojemu se govorilo o nepoznatim graditeljima te, kako je on razumio sadržaj dopisa, o mogućnosti da je riječ o nepoznatoj i bespravnoj gradnji. Na takve je navode reagirao ističući da graditelji nisu nepoznati te da postoje imena i prezimena ljudi koji su sudjelovali u gradnji.

Ribarski mol u Uvali Kuje

Prema onome što nam kaže, mol je izgrađen u iznimno teškim okolnostima, krajem osamdesetih i početkom devedesetih, u vrijeme raspada Jugoslavije i početka Domovinskog rata. Tvrdi da se u Ližnjanu znalo za njegovu gradnju te da je izgradnja bila nužna jer lokalni ribari s velikim brodovima nisu imali odgovarajuće mjesto za pristajanje. Zbog toga su, kako opisuje, ribu, mreže i gorivo morali prevoziti manjim čamcima s matičnih brodova, što im je predstavljalo velik problem i dodatno otežavalo svakodnevni rad.

- Mol smo, koliko se sjećam razdoblja, gradili od 1988. do 1992. godine, u tri faze. Kada je bio završen, napokon smo odahnuli jer smo imali gdje pristati. Postojao je dogovor da se mol koristi tranzitno – za iskrcaj i ukrcaj – a da se nakon toga brodovi vraćaju na svoje vezove u Konovici. Ljudi su bili složni i poštovali su dogovore. Sve je tada dobro funkcioniralo, kaže Dužman te dodaje da sad, kada se vratio u Ližnjan, želi da se prizna činjenica da je njih nekoliko gradilo taj mol.

Problem s bodovanjem i vezom

Dužman nadalje ističe da je u međuvremenu imao neke manje brodice u Ližnjanu.

- Moj je otac izgubio vez kada je Lučka uprava Pula preuzela upravljanje 214. godine. Njegove su dvije brodice u trenutku preuzimanja bila u dvorištu, pa je kao zatečeno stanje uzeto ono što je tada bilo na moru, veli te dodaje da oni znaju kada su preuzeli i od kada primjenjuju svoj statut ili pravilnik. Pozivaju se na zatečeno stanje na dan preuzimanja. Ali tada se, koliko vidim, pola ljudi uguralo unutra i zauzelo mjesta koja prije nisu koristili. A sada se od mene traže dokazi koje mi ne uvažavaju. Rođen sam u Ližnjanu i zbog toga smatram da bih trebao imati određeni broj bodova. Izgubio sam praktički 27 godina života jer mi MUP ne priznaje povijest prebivališta koju pokušavam dokazati.

Načelnik MUP-a Belošić poslao mi je dopis u kojem je navedeno da se to može dokazati uz pomoć svjedoka, odnosno starosjedilaca. To sam u prvom navratu i napravio. Svi svjedoci potpisali su izjave. Međutim, budući da to nije bilo uvaženo, drugi put, nakon što sam dobio dopis Lučke uprave, poveo sam svjedoke da potvrde moje navode. Uz moju dopunjenu izjavu oni su potpisali i ovjerili izjave kod javnog bilježnika.

Dakle, više nije riječ o tome da netko nešto govori "rekla-kazala". Ti ljudi stoje iza svojih potpisa i potvrđuju da sam ja ta osoba, da sam rođen ovdje, da sam ovdje išao u vrtić i školu, ističe.

Dužman nadalje podsjeća da je kronologiju gradnje ribarskog mola u Uvali Kuje poslao Općini Ližnjan, iz koje su mu odgovorili da su zaprimili dopis i da će tome raspravljati.

"U načelu ne vidim nikakav razlog da nam, kao svojevrsnu zahvalu ribarima koji su to napravili, ne postave jednu ploču na kojoj bi se navelo tko je sudjelovao u gradnji. Ne želimo se time hvaliti. Bilo nas je osam ili devet. Neki su u međuvremenu umrli, a nas je još nekoliko koji možemo svjedočiti o tom vremenu. Tražimo samo da se zna činjenično stanje i da taj događaj uđe u povijest Ližnjana", kaže te naglašava da se radi o kulturnom i povijesnom nasljeđu koje ima veliki značaj za Ližnjansku lučicu.

Tijekom radova početkom devedesetih godina prošlog stoljeća

Zašto se na meni lome zubi?

Kao jedan od graditelja Dužman traži da mu se prizna postojeće mjesto koje koristi za svoju brodicu.

- Ne tražim ništa posebno. Tražim da se prizna da sam sudjelovao u gradnji tog mola i da se ne primjenjuju dvostruki kriteriji. Kao što se na pulskom Mandraću izašlo ususret ljudima koji su zaslužni za gradnju komunalne lučice Mandrać – a tome skidam kapu – tako bi se, po istim kriterijima, trebalo postupiti i ovdje. Ako već postoje pravila i bodovanje, onda bi se trebalo uzeti u obzir da sam rođen u Ližnjanu, da sam ovdje živio i da sam bio jedan od inicijatora i graditelja tog mol, naglašava Dužman.

Naknada za vez i prijetnja izmještanjem plovila

Dužman ističe da Lučka uprava Pula sada na njemu "oštri zube i trenira strogoću", te mu prijete represivnim mjerama - govore kako navodi, da će o njegovom trošku ukloniti njegovu brodicu.

- U međuvremenu mi žele naplaćivati dnevni, odnosno tranzitni vez. A taj mol nema uvjete kao marina. Nema vode, struje ni odgovarajuće infrastrukture. Osim toga, nije završen i, koliko znam, nikada nije dobio uporabnu dozvolu. Oni nisu doista ništa poduzeli da se postojeći projekt nastavi i da se nešto uloži. Stavili su rampu prošle godine i to je uglavnom to, kaže nam.

Anonimna prijava

Dužman posebno ističe da se čini kako je Za Lučku upravu Pula najvažnije da su reagirali na temelju anonimne prijave.

- Netko je, koliko sam shvatio, prijavio da sam izvadio brod na kopno. Jedan je brod otišao u more, a ja sam iskoristio njegova postolja kako bih nekoliko dana obojio svoj brod i pripremio ga za more. Dizalica je ionako dolazila zbog tog drugog broda, a moj brod su odmah spustili u more, te fotografirali i prijavili.

Platio sam naknadu po dužnom metru, pet eura po dužnom metru dnevno. To je bilo oko četrdesetak eura dnevno, ukupno za tri dana 120 eura. Odmah sam platio jer se nisam htio sporiti. Nakon toga sam dobio novi dopis kojim me se praktički želi protjerati odavde. Ne znam je li riječ o meni nepoznatim političkim razlozima ili nečemu drugom, kaže.

Sumnje u sustav bodovanja

Dužman sumnja u način bodovanja te naglašava da je njegov brat prošle godine bio sedmi na listi, a ove godine je na 22. mjestu.

- Ne znam što se tu događa. Sve se vodi šifrirano, tako da se ne vidi tko je tko. Pozivaju se na zaštitu osobnih podataka, ali ne vidim zašto lista ne bi bila transparentna. Neka se zna ime i prezime, tko je na redu, kada je na redu i gdje je. Treba postojati mogućnost da se taj red može pratiti. Ja se i dalje držim toga da bi mene, kao jednog od graditelja i inicijatora koji su pokrenuli cijelu priču oko gradnje tog mola, trebalo uzeti u obzir.

Ne priznaju mu da je rođen u Ližnjanu

- Također ne priznaju da sam sudjelovao u gradnji. Ne priznaju puno toga što pokušavam dokazati. A to bi trebalo uzeti u obzir. Koliko sam uspio pročitati iz republičkog propisa, odnosno novog pravilnika koji se primjenjuje na lučke uprave, pravila su se mijenjala. Nisam pravno učen i moguće je da neke stvari pogrešno tumačim.

Ali tamo sam pročitao da se više ne daju iste privilegije pojedinim kategorijama, primjerice ribarima ili prijevozu putnika, kao što se možda davalo ranije. A ovdje se, po mom mišljenju, događaju brojne nepravilnosti, veli.

Foto arhiva Vlade Dužmana o fazama radova

Dužman upozorava i na, kako tvrdi, nepravilnosti u korištenju vezova. Navodi da se u lučici prevoze putnici iznad dopuštenog broja, da se pojedini vezovi koriste za smještaj plovila gostiju, uključujući i strana plovila, te da u Ližnjan dolaze i tunolovci iz Dalmacije. Sumnja i u način dodjele vezova jer, prema njegovim riječima, pojedine obitelji imaju po dva, tri ili čak pet vezova, dok se prema pravilima, kako ih on razumije, dodjeljuje jedan vez po vlasniku ili obitelji.

Istodobno tvrdi da mu Lučka uprava Pula želi retroaktivno naplatiti korištenje veza, iako je njegov prigovor još u postupku. Kao jedan od povoda za postupanje prema njemu navodi anonimnu prijavu koju je, kaže, vidio i koja je potpisana imenom pokojnog Božna Milića iz Ližnjana. Ako je prijava doista potpisana nakon Milićeve smrti, smatra da je riječ o slučaju koji bi trebalo provjeriti. Prema Dužmanovim riječima, iz Lučke uprave poručeno mu je da postupaju po prijavama, no on smatra da se pravila ne smiju primjenjivati selektivno.

Dužman na terasi svoje kuće s pogledom na Uvalu Kuje

Ulaganje i rad ne stvaraju vlasništvo niti pravo prvenstva

Na naš upit o ovom slučaju iz Županijske lučke uprave Pula odgovaraju da ne osporavaju da su Dužman i drugi lokalni ribari krajem 1980-ih i početkom 1990-ih svojim radom i sredstvima sudjelovali u izgradnji i uređenju ribarskog mola u Uvali Kuje. Međutim, ravnatelj ŽLU Pula Dalibor Brnos ističe da se povijesni doprinos izgradnji infrastrukture mora razlikovati od prava na korištenje konkretnog veza.

- Samo ulaganje rada ili sredstava u objekt na pomorskom dobru ne stvara vlasništvo niti automatsko pravo prvenstva ili trajno pravo korištenja određenog veza, navodi Brnos.

Dodaje da se luka Kuje i njezina infrastruktura nalaze na pomorskom dobru kojim upravlja Županijska lučka uprava Pula te da se vez može koristiti isključivo na temelju odgovarajućeg odobrenja i uređenog pravnog odnosa s Lučkom upravom.

U slučaju Dužmana, iz ŽLU Pula ističu da njegovo postupanje nema veze s njegovim javnim istupima, kritikama ili inicijativom za postavljanje spomen-ploče, već isključivo s korištenjem veza bez odobrenja i ugovornog odnosa. Dužman je, navode, podnio zahtjev za dodjelu veza, ali podnošenje zahtjeva samo po sebi ne znači da mu je vez dodijeljen. Nakon prethodnog upozorenja, Lučka uprava zatražila je uklanjanje njegova plovila s neodobrenog veza te, tvrde, poduzima mjere predviđene propisima.

Brnos također odbacuje tvrdnju da je postupanje prema Dužmanu pokrenuto zbog anonimne prijave. Kako navodi, svako saznanje o mogućem neovlaštenom korištenju lučkog područja provjerava se na terenu, neovisno o tome je li prijava imenovana ili anonimna.

Kada je riječ o dodjeli stalnih komunalnih vezova, Brnos ističe da se oni dodjeljuju prema važećim propisima i bodovanju, odnosno prema mjestu na Listi prioriteta. Prebivalište je jedan od kriterija, ali nije jedini, a ukupni broj bodova i raspoloživost odgovarajućeg veza također utječu na konačni poredak.

Na Dužmanove navode da bi njegovo rođenje i dugogodišnja povezanost s Ližnjanom trebali biti dodatno vrednovani, iz Lučke uprave odgovaraju da se prebivalište dokazuje službenim podacima MUP-a. Izjave svjedoka, navodi Brnos, mogu potvrditi nečiju povezanost s lokalnom zajednicom, ali ne mogu zamijeniti službeni dokaz prebivališta koji je propisan za bodovanje.

Brnos se osvrnuo i na pitanje transparentnosti liste prioriteta. Ona se javno objavljuje na mrežnim stranicama Lučke uprave, ali su podnositelji zbog zaštite osobnih podataka navedeni korisničkim oznakama, a ne imenima i prezimenima. Svaki podnositelj može provjeriti svoje bodovanje i poziciju na listi.

- Ključno je da sustav bude transparentan, ali istodobno i jednak za sve. Upravo zato se kriteriji ne mogu prilagođavati pojedinačnim slučajevima, poručuje Brnos.

Što se tiče navoda o korisnicima koji imaju više vezova, Brnos pojašnjavaju da dio takvih slučajeva predstavlja zatečeno stanje iz vremena kada je Lučka uprava 2014. godine preuzela upravljanje lukom Kuje. Istodobno, tvrde, nadzorima se utvrđuju i nova plovila koja se u luci nalaze bez odgovarajućeg odobrenja. Tijekom srpnja 2026. godine, navode iz Lučke uprave, evidentirano je i fakturirano korištenje vezova bez odobrenja u više pojedinačnih slučajeva.

Inicijativu za postavljanje spomen-ploče u ŽLU Pula, kako navode, zasad nisu imali priliku razmatrati jer s njom nisu bili upoznati. Brnos pritom smatra da se pitanje obilježavanja doprinosa ljudi koji su sudjelovali u izgradnji mola može razmatrati odvojeno od pitanja dodjele i korištenja vezova.

- Povijesni doprinos pojedinca lokalnoj zajednici svakako treba poštovati i uvažavati. Međutim, kada govorimo o dodjeli komunalnog veza na pomorskom dobru, postupak mora biti proveden prema važećim propisima i unaprijed utvrđenim kriterijima, ističe Brnos.

Brnos na kraju naglašava da im je cilj urediti i povećati kapacitet luke Kuje te trenutačno pripremaju projekt njezine dogradnje i uređenja, kojim je predviđeno više od 300 novih vezova. Idejno rješenje je izrađeno, u tijeku je izrada idejnog projekta koji bi trebao biti podloga za lokacijsku dozvolu, nakon čega slijede glavni projekt i građevinska dozvola. U Lučkoj upravi očekuju da bi projekt dugoročno trebao povećati kapacitet i kvalitetu lučke infrastrukture te omogućiti uređeniji i transparentniji sustav dodjele vezova.