Na današnji dan, 1844. godine u Labinu je rođena istarska revolucionarka Giuseppina Martinuzzi.
Dolazila je iz ugledne labinske obitelji talijanskog porijekla, a još kao mlada djevojka odlučila je biti učiteljica. Službovala je u školi u Galižani, koja danas, kao i ona u Puli, nosi njezino ime.
Književnost kao oružje političke borbe
Giuseppina je bila aktivan član društvene zajednice, a osim što je radila kao učiteljica, bavila se i pisanjem te je tako, uz brojna lirska djela, napisala i nekoliko školskih udžbenika iz pedagogije. Također je sastavljala i ispitne listiće za djecu, koji su nerijetko nailazili na neodobravanje od strane austrijskih vlasti jer u sebi nisu sadržavali dovoljno povijesnih podataka koji bi veličali austrijsku vlast. Često je kroz svoja djela pružala otpor Austro-Ugarskoj pod čijom je vlasti bio i njezin rodni Labin.
Otkrila sam puno širi horizont, različit način gledanja, promatranja, shvaćanja različitih manifestacija društvenog života. Ljubav prema domovini podređena je u mom srcu ljubavi prema potlačenima i patnicima svih domovina
No, Martinuzzi je bila vatrena borkinja protiv društvene nepravde pa je tako pisala za brojne istarske časopise poput porečke Istrie i rovinjskog Le Alpi Giulie, a isto tako i za tršćanski Inipedente, bolonjsku La Donnu, rimski L'Ateneo Italiano, a i utemeljila je časopis Pro Patria.
Obavijena svojim idejama o revolucionarnom pokretu, 1900. godine Martinuzzi je ušla u politiku, no, paralelno se nastavila baviti spisateljskim radom. U tom je periodu, naime, objavila i svoja najutjecajnija djela, ali i učvrstila ulogu žene u politici.
U najintenzivnijem periodu svog političkog angažmana, napisala je najpoznatije djelo Nepravda, posvećenog narodu s područja Labinštine koji je živio u teškim uvjetima, radeći u rudnicima, na polju i u tvornicama.
Zastupala je ideju "humanog socijalizma" i bez obzira na to što je dolazila iz ugledne građanske obitelji, najviše pažnje posvećivala je siromašnima, radnicima i seljacima, zalagala se za njihovo obrazovanje, izjednačavanje prava siromašnih s pravima bogatih, a isto se tako borila za pravo glasa žena.
Godine 1921. priključila se Komunističkoj partiji Italije te je nedugo zatim postala i politička sekretarka Ženske komunističke grupe iz Trsta. Iste je godine pružila podršku labinskim rudarima koji su se pobunili protiv nehumanih radnih uvjeta i fašističkog tretiranja, nakon čega su osnovali samoupravnu Labinsku republiku.
Giuseppina Martinuzzi preminula je u Labinu, 25. studenog 1925. godine.
Iza sebe je ostavila značajan trag na istarskoj političkoj i društvenoj sceni. Njezin svjetonazor i zalaganje za žene i za najugroženije društvene skupine poput siromašnih radnika, i danas su nerijetko spominjani među povjesničarima, ali i brojim Istrijanima koji joj odaju počast.
Tako su danas na Labinskom groblju, Giuseppini Martinuzzi odale počast zamjenica gradonačelnika Federika Mohorović Čekada i predsjednica Zajednice Talijana Daniela Mohorović uz pratnju nekolicine članova Mješovitog pjevačkog zbora koji djeluje pri Zajednici Talijana, a koji također nosi ime ove velike Labinjanke.
„Na današnji dan, kada ujedno slavimo i ljubav, rodila se jedna od najvećih Labinjanki: pjesnikinja, publicistkinja, revolucionarka, odgajateljica, ali prvenstveno – Maestra! Zadužila nas je svojom borbom za siromašne“, naglasila je Daniela Mohorović, a zamjenica Federika Mohorović Čekada zaključila: „Ova je vatrena patriotkinja cijeli svoj vijek provela s malim ljudima, skromnim ljudima, boreći se za sve njih! I hvala joj na tome, naučila nas je, između ostalog, kako moramo biti glas onih koji su tihi, obespravljeni!“
FOTO: Grad Labin
