Uz obilje jesenskog sunca, najveći mjesečni sajam u Istri, Pazinski samanj, čija tradicija održavanja doseže u daleku 1574. godinu, održava se danas od 7 do 18 sati na Šetalištu Pazinske gimnazije, a dobrom, gotovo blagdanskom ugođaju pridonio je sada već tradicionalan besplatan Gljivarski kotlić na tržnici.
Usprkos dolasku velikih trgovačkih centara, pazinski samanj nije izgubio svoj šarm, pa tako ni jučer nije nedostajalo vedrog šušura, a dojam je da je više mjesto susreta i druženja nego trgovine.
No, nije da se ne kupuje, posebno domaći med, sir, suhomesnati proizvodi i pekarski proizvodi lokalnih OPG-ova, a tu su razne kućanske potrepštine, dječje igračke, odjeća, obuća...
Nije izostao ni Danijel Erman iz Žminja. Danilo, kako ga zovu prijatelji, autor je duhovitog slogana "Ja i svinja oboje iz Žminja" kojim reklamira svoju domaću proizvodnju.
Tradicija održavanja pazinskog sajma seže u daleku 1574. godinu, kada je Pazin dobio dozvolu za održavanje sajma poljoprivrednih i stočarskih proizvoda stanovnika iz svoje okolice.
Iako su tradicionalni proizvodi sela već odavno ustupili mjesto nekoj novoj i komercijalnijoj robi, ipak se na pazinskom sajmu još uvijek - više tijekom turističke sezone - mogu ponekad naći kosiri i rankuni iz lokalnih kovačija.
Naš svojedobni sugovornik, Željko Marinčić, vraćajući se u svoje dječačke dane, oživio je stare dane stočnog sajma.
"Tu kod škole, tu je bilo po par sto volova, krava... puno svinja. Bilo je betonskih stupova za koje se vezivalo volove. Kako vidite Benkovac danas, tako je bilo, samo ča je bilo malo umanjeno. I tu je uni put bi promet", kazao je Marinčić, dodajući da se glavnom cestom tada još odvijao promet. Pitamo ga je li bilo slastica. Prodavale su se konfete i 'štolveri', no tada, veli, i nije bilo baš mogućnosti za njihovu kupnju.
Drugi sugovornik nam je pak kazao: "A znaš kako si pozna ki je mesar, pikar bimo mi rekli? Samo oni su imali kožne jakete! Čuj, to je koštalo. To je bilo gospodstvo".
.
.
.
.
.
.
.
.
