Danas je Bella mezimica zaposlenika Muzeja, ali i studenata koji često svoje radne obaveze odrađuju upravo u njezinom društvu, što posao odmah čini slađim
Danas je Bella mezimica zaposlenika Muzeja, ali i studenata koji često svoje radne obaveze odrađuju upravo u njezinom društvu, što posao odmah čini slađim
Te se hladne zime 2017. godine pred vratima koja čuvaju Povijesno-pomorski muzej Istre na Kaštelu, našla jedna, tada jako mlada i znatno manja maca nego što je sad, koju su zaposlenici i studenti iz Muzeja počeli hraniti.
Isprva nije bilo znatnih kontakta između njih i mace, sve dok nisu primijetili da je ozlijeđena.
Naime, zbog hematoma koji je imala na lijevom uhu, morala je na operaciju, a u dogovoru s pulskom udrugom Ruka šapi, uspješno je operirana. I tako je ova maca dobila tretman oporavka u prostorijama muzejskog magazina.
Tamo se dugo oporavljala od operacije, a zaposlenici Muzeja nekoliko puta pokušali su joj pronaći dostojanstven i topao dom, ali bezuspješno.
Mostom preko Kaštela rijetko da će proći - on joj služi isključivo za izležavanje za vrijeme sunčanih dana. Možda je do straha da se vrata ne zatvore, kao što joj se to već jednom dogodilo pa je morala tražiti drugi dom.
Srećom ga je našla.
Na koncu je dobila svoju kućicu na Kaštelu, gdje je i danas njegov prepoznatljiv znak, koji za oko zapne svakom posjetitelju.
Danas je mezimica zaposlenika Muzeja, ali i studenata koji često svoje radne obaveze odrađuju upravo u njezinom društvu - što posao odmah čini slađim.
Premda samozatajna i suzdržana, posjetitelje voli, ali prilazi isključivo onima koje poznaje. Najdraži su joj, ipak, studenti koji rade u muzeju i kod kojih se najviše mazi.
A njezino ime? Ono joj se nametnulo samo. Zove se Bella. Samozatajna čuvarica pulskog Kaštela.
Svjedoci smo da i dalje živimo u nesigurnim vremenima te su upravo naši učenici generacija koja će i dalje prenositi znanje te stvarati društvo i svijet boljim i mirnijim mjestom. Kako ovo drvo raste, tako će rasti i sjećanje i ostavština onih koji su stradali, rekla je profesorica Nataša Ilić Agatić
Prije točno godinu dana, na sastanku s mještanima u prostorijama Mjesnog odbor Stoja, na pitanje gnjevne građanke Jelene Kekić koja živi u blizini cementare: "Možemo li vas nazvati da dođete kad nam smrdi sumpor?", direktor cementare Mihajlo Mirković je odgovorio za anale: "Ja ne živim u Puli, ja sam iz Rapca!"
Police s artiklima koji se inače redovito ubrzano prazne, stoje pune. Čini se da će ovaj dan bojkota u konačnici biti i dan velikog otpisa robe koja ne može biti prodavana narednog dana, poput kruha, pizza, bureka i nekih slastica* Prva zanimljivost koju smo doznali od par umirovljenika ispred jednog trgovačkog centra je da su došli u trgovački centar, ne kako bi kupovali, već kako bi provjerili ima li kupaca
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
