Želeći joj pomoći, a nikako odmoći, kontaktirali smo više stručnjaka te doznali da, iako lisice mogu živjeti u urbanim sredinama, to donosi i neke probleme * Bitno je naglasiti da lisice nisu bijesne, da one ne napadaju pse, mačke i ljude * Lisice su dugo u krugu bolnice, nemamo apsolutno ništa protiv njih te rado promatramo naše nove sustanare i želimo da se napravi što god je najbolje u njihovom interesu, a to će nadamo se znati stručne službe, veli Vedrana Špada, voditeljica Centra za istraživanje METRIS
Želeći joj pomoći, a nikako odmoći, kontaktirali smo više stručnjaka te doznali da, iako lisice mogu živjeti u urbanim sredinama, to donosi i neke probleme * Bitno je naglasiti da lisice nisu bijesne, da one ne napadaju pse, mačke i ljude * Lisice su dugo u krugu bolnice, nemamo apsolutno ništa protiv njih te rado promatramo naše nove sustanare i želimo da se napravi što god je najbolje u njihovom interesu, a to će nadamo se znati stručne službe, veli Vedrana Špada, voditeljica Centra za istraživanje METRIS
Već se nekoliko mjeseci gradske lisice pojavljuje kao vijest na društvenim mrežama i portalima.
Ima ih nekoliko: jedna živi u krugu puske bolnice - točnije kod Metrisa (radi njezine zaštite nećemo odati točnu lokaciju), jedna u napuštenim halama Uljanika, jedna se kreće oko Elektroistre - neki tvrde da je to ona ista iz Metrisa, neki da se radi o dvije različite životinje, a moguće je i da se radi o liscu, životnom partneru lisice iz Metrisa budući da su viđeni svi zajedno.
Upravo je ova lisica, iz kruga bolnice, posebna po tome što je prije par mjeseci okotila dva mala lisičića, ali i tome što je prije tri mjeseca izgubila jednu nogu.
Kako? Nitko ne zna.
Stoga se počelo postavljati pitanje treba li ovoj (ne)običnog gradskoj obitelji pomoć? Može li se lisica brinuti za mlade, treba li je i na koji način liječiti?
Želeći joj pomoći, a nikako odmoći, kontaktirali smo više stručnjaka te doznali da, iako lisice mogu živjeti i u urbanim sredinama, to donosi i neke probleme.
No, krenimo redom.
Od voditeljice Centra za istraživanje METRIS Vedrane Špada doznajemo da lisica ovdje obitava gotovo dvije godine. Živjela je u bunkeru koji se nalazi u krugu bolnice, a nedavno se preselila u jednu od njihovih napuštenih zgrada, u suteren.
- Lisica nam je draga, znamo je svi djelatnici, studenti koji ovdje dolaze. Nikome ne smeta. Naravno, kontaktirali smo veterinarsku ambulantu da pitamo postoji li neka opasnost i umirilo nas je kada su nam rekli da bjesnoće u Istri već dugo nema i da možemo biti mirni, veli nam Špada.
Dodaje da je prije tri mjeseca lisica ostala bez noge, no ne znaju kako. Prije nekog vremena stalno je ležala pored zgrada, pa su misliti da je bolesna.
- Kada smo vidjeli da nam je lisica "lošije" jer je odjednom bila ispred vrata našeg laboratorija i nije se micala čitav dan, a fali joj jedna noga i na ranu su dolazile muhe, nazvali smo službu 112 da saznamo koga treba kontaktirati da se lisici pomogne i da se ona liječi. Služba 112 je rekla da će nas kontaktirati Sklonište za životinje. Taj dan kontaktirali su nas i došli sa zamkom kako bi je probali uhvatiti i liječiti.
Osobno sam bila prisutna i razgovarala s gospođom koja je došla, na moju molbu. Zvala sam više puta, jer sam se bojala da će lisica uginuti. Međutim, nije se uhvatila preko vikenda. To je ispalo na sreću, jer je samo koji dan nakon toga viđena sa dva mala lisičića i vjerojatno se zbog toga nije ni micala od zgrade, niti bojala tih dana, prepričava nam Špada.
Na kraju su, dodaje, odahnuli jer su shvatili da ona leži pored zgrade jer unutra ima mlade.
- Ima dva mladunca, koji su nedavno počeli s njom izlaziti i o njima se, koliko vidimo, dobro brine. Jedini problem je što ovdje donosi lešine životinja kako bi ih nahranila, no s druge strane očito je da nas i brani od štetnika poput štakora, veli naša sugovornica.
- Ona je još uvijek dobro, a male je dobila u zgradi. Pretprošli tjedan su nam se u laboratoriju pojavile buhe te smo kontaktirali ponovno sklonište za životinje i rečeno da možda buhe i nisu od lisica, jer divlje životinje uglavnom nemaju buhe. Ne isključuju mogućnost da su buhe donešene na miševima i štakorima i drugim čime se lisice hrane.
Lisice su dugo u krugu bolnice, nikada nismo tražili da se izmjeste, nemamo apsolutno ništa protiv lisica te rado promatramo naše nove sustanare i želimo da se napravi što god je najbolje u njihovom interesu, a to će nadamo se znati stručne službe. Po mogućnosti i da se mi riješimo buha u tom postupku, ako može, bilo bi super. Naravno, želimo i da budu lisice na sigurnom, kao i svi studenti i naši djelatnici, zaključuje Špada, voditeljica Centra za istraživanje METRIS.
Stjepan Kočar iz Veterinarske ambulante Pula kazao nam je kako nije osobno upoznat sa slučajem.
- Što se tiče zbrinjavanja i eventualnog premještanja životinja u primjerenije stanište Veterinarska ambulanta Pula više nema koncesiju na Pulu. Prije nekoliko godina imali smo sličan slučaj u Puli (lisica u dućanu Tedi na Stoji) no tada smo imali Ugovor s gradom o zbrinjavanju te smo je putem naše službe zbrinuli. Bila je tjedan dana u skloništu, a potom smo je pustili u prirodu, kazao nam je Kočar.
Ingeborg Bata, voditeljica Udruge za zaštitu divljih životinja AWAP-a veli nam da su za slučaj, nažalost, nadležni lovci.
- Može ih se poloviti i premjestiti. Međutim, to je u praksi teško izvedivo jer kad prvog ulovite, drugog i trećeg ćete jako teško ili nikako. Mama bi ih trebala ubrzo odvesti dalje da ih nauči loviti. Premjestiti ih se može bilo gdje u šumu izvan grada, veli nam Bata.
Iz Grada Pule vele kako su upoznati s informacijom da u centru grada obitava lisica te su, odmah po primitku te informacije, kontaktirali ovlaštene osobe za provođenje Programa zaštite divljači Grada Pule koji su promptno izašli na teren.
- Budući da prostor u kojem se lisica okotila, nije pristupačan, objekt je zazidan i nema vrata ni prozore, nisu uspjeli doći do lisice koja je u prostor ušla kroz usku cijev. Ovlaštene osobe za provođenje Programa zaštite divljači Grada Pule ponovno će pokušati spasiti lisicu i mladunčad te će ih predati nadležnom veterinaru radi pregleda i pružanja pomoći, navode nam.
Iz udruge Prijatelji životinja naglašavaju da lisice nisu opasne po ljude, te da je pojava lisica blizu naselja uobičajena pojava.
- Dolaze blizu zbog uništavanja njihova prirodnog staništa i zato što su znatiželjne ili gladne. Lisice također ne napadaju pse, mačke i ljude, i nisu opasne, nego traže ostatke hrane u dvorištima tako da ne moraju trošiti previše energije na lov a i vrlo rijetko će se približiti čovjeku. Također, ukoliko imate sumnje da netko pokušava ubiti lisice, to svakako prijavite policiji. Zakonom nije dozvoljeno ubijati gradske lisice, napominje Dominica Firšt, iz ove udruge.
Da se lisice sve češće mogu vidjeti u urbanim sredinama potvrdio nam je i Branimir Reindl, doktor veterinarske medicine iz Zagreba, koji nosi titulu hrvatskog dr. Dolittlea, a kojeg je javnost upoznala kroz nedavnu priču o odbjegloj servalici, ženki divlje mačke pronađenoj u goranskom Zelinu Mrzlovodičkom.
Inače se godinama brinuo o slonici na Brijunima.
On nam je stručno obrazložio zašto je ovu lisicu i njene mlada najbolje dislocirati i kako je idealno vrijeme za to upravo - sada.
- Na osnovu onog što ste mi ispričali, ali i drugih koji su mi se obratili u vezi slučaja - da se radi o tronogoj lisici s mladima, moje je osobno, profesionalno mišljenje da je lisicu najbolje uloviti i premjestiti u šumu.
Prvi je razlog što je ona potencijalni izvor zaraze upravo zato što je manje mobilna i što će loviti lakši plijen poput štakora, golubova ili bolesnih životinja koje je lakše uloviti. U svoj brlog donosit će lešine, a u kombinaciju s izmetom moguće je da bukne neka zaraza, veli nam Reindl.
Dodaje da je drugi razlog što bi je trebalo premjestiti sada to što je ljeto idealno vrijeme kada bi ona mogla loviti lakši plijen poput glodavaca, guštera i ne bi bila gladna u šumi.
- Ova je godina jako bogata glodavcima, i to joj ide na ruku. Na kraju, premjestiti bi ih se trebalo sada dok se maleni još nisu naučili na buku i ljude, veli ovaj veterinar pojašnjavajući da bi se lisica trebala snaći u šumi, iako ima samo tri noge.
- Prema podacima koje ste mi dali ona je bez noge ostala dok je bila visoko gravidna. Ukoliko se takva uspjela snaći i dalje lovi možemo zaključiti da je opasnost od inficiranja rane prošla, kaže nam.
Na pitanje kako je uloviti veli da su one jako lukave i da bi ih stoga trebalo uloviti sve zajedno. Jer, ukoliko jedna vidi da je druga lisica ulovljena teško da će ikada više doći do zamke.
- Najbolje bi bilo koristiti velike zamke u koje bi ušla cijela obitelj. Zamke treba jedno vrijeme pustiti da se životinje na njih priviknu i da bez straha uđu u nju. Ukoliko ulovimo samo mamu ili jednog mladunca, biti će teško posao uspješno završiti, navodi nam. Pojašnjava da oni u Zagrebu - u sklopu programa zaštite divljači - koriste velike lovke s kamerama koje se ne zatvaraju automatski, već daljinskim prema potrebi, odnosno kada vide da je cijela obitelj lisica ili jazavaca ušla u njih.
Postoje, dodaje, i ogromne lovke u koje uđe cijelo krdo divljih svinja i onda ih na taj način izmještaju iz grada.
Dodaje da opcija nije uspavljivanje puškom jer sedacija počne djelovati za desetak minuta, što je dovoljno da lisica pobjegne, negdje se zavuče i ne može se više doći do nje.
- Ukoliko netko zna njezine koridore i kuda se kreće jedna od opcija jest to i iskoristiti. Postaviti im zamku s jedne strane i kada se ulove pustiti ih u šumu, kako bi odrastali u prirodnijem i za njih zdravijem okruženju, zaključuje naš sugovornik.
Budućnost malene obitelji nije pretjerano svjetla uz ljudsku prisutnost. Iako se na divlje životinje u urbanim sredinama moramo naviknuti nije dobro da divlje životinje gube strah od ljudi jer uvijek postoje potencijalne opasnosti, upozorava ovaj stručnjak, dodajući da ne trebamo smetnuti s uma da su to ipak - divlje životinje.
Na pitanje stoji li konstatacija da životinje ulaze u gradove jer smo im mi ljudi "preuzeli životni prostor", veli da je to samo djelomice točno.
- Istina je da se se na rubnim prostorima gradova širi urbanizacija i da tu potiskujemo životinje. No, s druge strane, sve je više napuštenih zgrada, obraslih dvorište usred gradova, neobrađenog zemljišta koji su idealne lokacije za životinje koje u gradovima lako dolaze do hrane zbog smeća koje im mi serviramo. Dakle, mi smo ti koji im otvaramo idealna staništa u gradovima, zaključuje Reindl.
Na kraju, što zaključiti?
Cijelom slučaju treba pristupiti iznimno oprezno, i voditi se idejom da im, ukoliko im već ne možemo pomoći, ne naštetimo.
Bilo bi idealno uloviti cijelu obitelj i preseliti ih zajedno u neku od šumica u blizini grada. No hoće li to biti moguće i tko će to odraditi? Stručnjaci, vidimo, postoje. Postoje i sredstva koja su prikladna za takav (u)lov.
Postoji li i dobra volja pomoći ovoj lisičjoj obitelji?
Prikazivanjem odabranih dokumentarnih filmova, Cinema Politica u Rojcu otvara dijalog te stvara prostor za raspravu o važnim i aktualnim društvenim i političkim temama kroz snagu filmske umjetnosti
Primajući u članstvo nove članice Predsjednica Ogranka Istra Gordana Restović naglasila je važnost međusobnog povezivanja i međusobne podrške žena poduzetnica
Ako nam je softver fantastičan očito imamo problema s hardverom. Pula ima oko pet tisuća obrta i tvrtki koji zapošljavaju preko 15 tisuća ljudi. Moja uprava ih želi čuti, poručila je Boljunčić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
