Hoće li se država usuglasiti da se pitanje 18,5 milijuna eura, koliko bankrotirano matično društvo nekadašnje Uljanik grupe potražuje od riječkog »3. maja«, riješi predloženom sudskom nagodbom? Odgovor će se znati danas, nakon što se na Trgovačkom sudu u Pazinu održi Skupština vjerovnika Uljanika u stečaju. To je zadnja instanca koju prijedlog ove nagodbe mora zadobiti da bi ga onda, na Trgovačkom sudu u Rijeci, mogli i formalno parafirati direktor »3. maja« Edi Kučan i stečajna upraviteljica Uljanika Marija Ružić. Nagodbu kojom se riječko brodogradilište obvezuje da će to dugovanje podmiriti nakon isporuke novogradnje 527, odnosno najkasnije za dvije godine, podsjetimo, prije desetak dana prihvatio je Nadzorni odbor »3. maja«, piše Orjana Antešić za Novi list.
Poseban režim
Sve drugo osim »zelenog svjetla« danas u Pazinu predstavljalo bi iznenađenje. Iz više razloga. Prvi je da vjerovnici Uljanika u stečaju ovom nagodbom ništa ne gube, dapače, anuliraju se nemali troškovi parničenja koji u ovom trenutku opterećuju stečajnu masu. Sudske parnice koje se po ovom pitanju vode na Trgovačkom sudu u Rijeci još su daleko od pravomoćnog epiloga, a da se kojim slučajem i danas okončaju u korist Uljanika u stečaju, ovršna naplata tih potraživanja samo bi gurnula »3. maj« u dugotrajnu blokadu i, posljedično, stečaj. Tek u stečaju riječkih navoza ne bi postojala nikakva šansa za naplatu potraživanja, s obzirom na to da riječko brodogradilište nema nikakve značajnije imovine iz koje bi se mogli namiriti prioritetni vjerovnici iz viših isplatnih redova, a kamoli svi ostali. Sve nekretnine nalaze se unutar žice i predstavljaju pomorsko dobro, dok je na samački hotel na Kantridi, popularni riječki »toblerone«, već davno zasjela banka s obzirom da su ovaj kompleks bivši menadžeri Uljanika, danas optuženici, založili kao kolateral za kredit, jedan od mnogih koji nisu vraćeni.
Prijedlogom nagodbe za taj »stari« dug, koji datira iz vremena prije otvaranja stečaja nad Uljanikom, regulirano je namirenje glavnice i ovršnog troška, bez kamata.
Otkad su prije tri i pol godine ušli u poseban režim poslovanja, u »3. maju« mogu samo sanjati da imaju toliki novac na raspolaganju. Neće ga ni imati, osim ako se ne provede zamišljeni plan restrukturiranja gdje bi se onom što još vrijedi u brodogradilištu pružilo šansu da preživi kroz tvrtku kćer »3. maj Rijeka 1905«. Samo na taj način mogu se stvoriti pretpostavke da riječko brodogradilište zatvori svoje financijske dubioze.
Iskušani recept
Uostalom, taj je recept već iskušan u Puli, s tamošnjim brodogradilištem. Uljanik brodogradilište u stečaju bio je glavni generator nelikvidnosti u Uljanik grupi, a upravo i samo zahvaljujući tome što se pulskim navozima pružila šansa da nastave poslovati kroz novu tvrtku, prioritetni vjerovnici višeg isplatnog reda – a to su bivši radnici ovog propalog brodogradilišta, danas mogu računati da će dobiti novac na račun svojih potraživanja, i to od prodaje većinskog poslovnog udjela u Uljaniku 1856.
U dopisu direktora »3. maja« Edija Kučana prema stečajnoj upraviteljici Uljanika Mariji Ružić početkom veljače ove godine apostrofira se kako je reguliranje međusobnih odnosa po pitanju ovih 18,5 milijuna eura preduvjet za uspješnu realizaciju plana restrukturiranja riječkog brodogradilišta, ali i nesmetani završetak novogradnje 527, samoiskrcavajućeg broda za prijevoz rasutih tereta koji bi se u ljeto iduće godine trebao isporučiti kanadskoj Algomi. Vlada je za završetak gradnje tog broda dala jamstva za kredit u iznosu od 31,5 milijuna kanadskih dolara i 23,5 milijuna eura, dok se »3. maj« preostalu razliku između ugovorene cijene i troškova gradnje, u iznosu od 2,57 milijuna eura, obvezao namiriti iz vlastitih sredstava, od poslova za takozvana »treća lica«.
Upravo u cilju nesmetanog završetka novogradnje 527, a time i vraćanja državnih jamstava i kredita, iz »3. maja« apelirali su na zastoj postupaka koji se vode na riječkom sudu i sklapanje sudske nagodbe, kaže Novi list.
