ORIANA PERKOVIĆ, kozmetički salon u Robnoj kući Pula otvorila je 1981. godine. "Danas uljepšavam TRI GENERACIJE ŽENA; nekadašnje djevojke, ali i njihove kćeri i unuke"

Nakon što je 1979. godine, kao prva generacija pulske Strukovne škole, završila za kozmetičarku Puljanka Oriana Perković dvije je godine radila kao voditeljica praktične nastave u školskom kozmetičkom salonu u hotelu Pula. Oduvijek je, priča nam, znala čime se želi baviti i kozmetika je njena velika ljubav.

Zato se u ovom poslu i održala tolike godine. Svoj je kozmetički salon u nekadašnjoj Robnoj kući Pula pod nazivom "Beautiful" otvorila davne 1981. godine što znači da njezin salon uspješno radi čak 42 godine, a ona je u ovom poslu gotovo pola stoljeća!

Nasmijana i svježa kao prvoga dana.

U svom salonu 1981. godine

- Kada razmislim, nekako mi je kozmetika bila predodređena, moja je majka radila u tadašnjem Istra Veletrgovačkom u parfumeriji i nisam uopće dvojila čime se u životu želim baviti. Danas mnoge generacije  ne znaju koju bi školu upisali i teško odlučuju koje bi zanimanje odabrali. Kada, kao ja, znate što želite i nađete se u tome što radite onda vam ništa nije teško. Rad vam je zadovoljstvo koje vas vodi kroz život, priča nam Oriana u svom salonu koji se danas nalazi u Kosovoj ulici.

Salon u Robnoj kući Pula

- Nakon školovanja dvije sam godine, kao jako mlada vodila školski praktikum, a onda me profesorica praktične nastave Mira Kragujević stalno poticala i govorila mi "Ti to Oriana sigurno možeš". I tako sam se ohrabrila - otvorila obrt i unajmila prostor u tadašnjoj robnoj kući koja je bila otvorena tek tri godine ranije. U ovo se "čudo" od trgovačkog centra, prvog takve vrste u Puli, tada slijevala cijela Istra i imati ovdje obrt značilo je biti u "žiži" zbivanja.

Tih godina obrta u Puli zapravo nije bilo puno, a posebno su rijetki bili kozmetički saloni, prisjeća se naša sugovornica dodajući da je tadašnji salon bio dio frizerskog salona i počela je raditi sa tri ležaja. Sjeća se kako joj reklama nije trebala jer se vrlo brzo pročulo za mjesto gdje se uljepšava.

Godina provedenih u robnoj kući prisjeća se s nostalgijom - odjela s kozmetikom, s pločama, konfekcije za žene, ali i restorana u koji su dolazili iz cijeloga grada. Robna kuće bila je tada, kako veli, ponos Pule.

Oriana ipak priznaje da raditi u njenom fahu '80-tih prošlog stoljeća nije bilo lako.

Martina, Suzanina kćer

- Bilo je jako teško doći do materijala i robe. Morala sam se sama snalaziti  pa sam odlazila u Italiju i nabavljala aparaturu i materijale za rad. Unatoč poteškoćama bili smo jako moderan salon koji je još u to vrijeme imao solarij, ali i epilaciju strojem koji je stigao čak iz Amerike. Nismo imali sve na dlanu kao danas i kako bih saznala novitete u svijetu kozmetike morala sam se potruditi i putovati u druge europske gradove, obilaziti sajmove i kongrese. Učila sam i stalno se usavršavala putujući od Milana i Bologne, preko Londona, Pariza do Munchena, priča nam.

Našminkala 'pola Pule'

Ništa joj, dodaje, nije bilo teško. Pratila je pomno najnovije metode i dostignuća jer joj je glavni cilj bio da naše žene imaju iste mogućnosti kao i one vani, da budu lijepe i zadovoljne, priča nam ova kozmetičarka s dugogodišnjim iskustvom.

Uz sve usluge koje je ovdje pružala jako je, veli, voljela šminkanje.

- Koliko sam mladenki našminkala za pir, koliko sam maturantica uljepšala za zabave.... Najljepše mi je bilo kada bi mi djevojke koje sam šminkala za maturalnu dolazile da ih našminkam i za vjenčanje. Jednom je jedna od njih došla u vjenčanici, svi su je u robnoj kući gledali, sišla je sva u bijelom pokretnim stepenicama, sva predivna i otišla ravno iz salona na vjenčanje, prisjeća se Oriana s oduševljenjem. Pritom ne možete ne primjetiti da ova žena svoj posao radi s tolikim guštom i žarom da bi joj mnogi mogli pozavidjeti. 

I dana danas žene je, veli, prepoznaju, priđu i vele "Joj, pa vi ste me šminkali"...

Ona se, naravno, ne može sjetiti baš svih, no mnoga su joj lica, napominje, tijekom godina ostala u memoriji, a s mnogima se druži tolike godine da ih je pratila kroz razne faze života; i one dobre, i one manje dobre. Kroz vrata joj danas ulaze nekadašnje djevojke koje su odavno 'poženile' djecu i dođu pokazati svoje unuke.

Iva u salonu radi radi 22 godine

Iako se uvijek radilo naporno i kako veli "cijeli je život dala kozmetičkom salonu" motivirali su je, naglašava, ženski osmjesi kada bi se klijentice pogledale u ogledalo, kada je vidjela da žene iz salona sretne odlaze kućama.

Najteže je zadržati klijenticu

- Znate nije toliko teško dobiti klijenticu, teško ju je zadržati, a ja se mogu pohvaliti da imam žena koje kod nas dolaze otkako je salon otvoren. I ne samo to, dolaze njihove kćeri, a sada i njihove unuke. One su dio mog života i ja njihovog i to je jako veliko bogatstvo, navodi nam Oriana napominjući da sve ovo ne bi bilo moguće bez njezinih vrijednih djelatnica.

Danas su u salonu rade Eni, Iva, Martina i Suzana, a često su na praksi i učenice Strukovne škole.

- Posebno bih istaknula moju kolegicu Suzanu Špoljarić koja je sa mnom od samoga starta, još od robne kuće, dakle pune 43 godine. U salon je došla na praksu i ostala do dana današnjeg. Ona nije samo moja kolegica već i veliki prijatelj, pomoć u svemu. I to nije sve, njezina kćer Martina isto radi u salonu, već šest godina.

Suzana u salonu radi od samih početaka

Tu je i Iva Stenta koja je primljena odmah nakon završetka srednje škole i koja je u salonu već 22 godine. One su moje dvije desne ruke, uvijek smo sve radile skupa, nadopunjavale se, međusobno pomagale, priča Oriana.

U robnoj kući salon je, doznajemo, egzistirao do 2001., a onda je preselila u Kosovu ulicu.

S njom su u novi prostor prešle i njezine kolegice, ali i sve klijentice. Tada je salon promijenio ime u "Beauty Centar Oriana" pod kojim posluje i dana danas.

U razgovoru oko toga koliko se u tri, četiri desetljeća promijenila kozmetička industrija, naša sugovornica napominje da su jako tehnički napredovali aparati s kojima se radi i koji danas uvelike olakšavaju rad kozmetičara. U njen je salon primjerice nedavno stigao posljednji krik tehnike - CrioArt koji "zamrzava" i uništava masnoću.

Zadnji krik tehnike koji topi masne naslage

- I preparati su kvalitetniji, kvalitetnija je šminka no i dalje veliku ulogu u svemu imaju naše ruke, naš ručni rad. Mi ne proizvodimo neki proizvod, ali našim radom, koji je blizak, osoban, itekako morate biti zadovoljni da bi se vratili. A nama se klijentice vraćaju sve ove godine i to je znak da radimo dobar posao, ponosno napominje Oriana.

Naglašava da su sve njezine djelatnice stručne i kvalificirane, a kako bi ostale u toku s kozmetičkom industrijom, koja se ubrzano mijenja, stalno se dodatno obrazuju i usavršavaju. Još je jedna stvar, napominje, jako bitna, a to je iskrenost između kozmetičara i klijenta. Povjerenje da će  se svakoj ženi osobno ponuditi baš ono što njoj treba.

Njega lica i šminkanje Orianina su ljubav

- Najteže je zadržati klijenta, no ja jednostavno volim ženu, volim da se osjećaju voljeno, zadovoljno, volim biti posvećena tome što radim i mislim da one to i osjećaju. Odlazak u salon za mnoge nije samo ritual uljepšavanja već predah od užurbane svakodnevice, mala oaza mira, sat vremena koje svako toliko posvete sebi kako bi bile zadovoljne.

Važno je, ističe Oriana, ponekad ugoditi i sebi, kako bi mogli nastaviti davati drugima.

Napominjući da su kozmetičari ti koji njeguju zdravu kožu i zdravo tijelo te uljepšavaju, zaključuje da je vrhunac svega za nju oduvijek ipak bila njega lica i make up kada žena naprosto zablista u svoj svojoj punini.