Hrvatska je i u 2024., treću godinu zaredom, ostvarila najveći godišnji porast prosječnih cijena usluga smještaja te pripremanja i posluživanja hrane i pića. Nemilosrdnu analizu kolumnistice Maruške Vizek objavljuje danas T-Portal
"Rast je u prošloj godini tako iznosio 5,5 posto i zahvaljujući njemu, cijene temeljnih hrvatskih turističkih usluga su dosegle 95 posto prosjeka Unije. Od 2021. do danas, naše cijene su u odnos na prosjek Unije porasle za skoro pa nevjerojatnih 21 posto, zbog čega smo u tri godine postali skuplji i od Grčke, i do Malte i od Cipra i od Španjolske. Portugal je od Hrvatske jeftiniji još od 2018., a Turska vjerojatno otkad turizam postoji na Mediteranu.
Tako intenzivan rast se može definirati jedino kao samoubilački, jer nijedna druga riječ ne može dočarati iznimnu štetnost ovako intenzivnog rasta turističkih cijena. Naime, nema tog našeg turista koji neće primijetiti ili intenzivan rast cijena u Hrvatskoj (ako našu zemlju posjećuje redovito) ili koji neće uočiti da njegov ili njezin novac negdje drugdje vrijedi više (ako često mijenja odredišta ljetnog odmora).
Nije naodmet napomenuti da, nastave li cijene kod nas rasti ovim tempom, a u Italiji i Francuskoj se smanjivati kao što su se smanjivale dosadašnjim tempom, već sljedeće ljeto hrvatski će turizam imati etiketu s talijanskom cijenom, a godinu dana kasnije i s francuskom.
Daljnji nastavak rasta cijena hotelskih i restoranskih usluga neće samo izjednačiti cijene u Hrvatskoj s onima u Italiji i Francuskoj, on će dodatno povećati trenutnu cjenovnu nekonkurentnost hrvatskog turizma u odnosu na naše preostale mediteranske konkurente. Od Grčke smo već sada u prosjeku skuplji 9 posto, od Španjolske 12, od Malte i Cipra 7, a od Portugala čak 21 posto. Preostale mediteranske zemlje poput Turske, Crne Gore i Albanije su u odnosu na nas toliko jeftinije, da ih nema ni smisla stavljati na isti linijski grafikon sa zemljama članicama Europske unije.
Visoke cijene turističkih usluga u Hrvatskoj ne bi predstavljale problem kada bi ih pratila i odgovarajuća razina kvalitete. No Eurostatovi podaci barem u načelu pokušavaju uspoređivati smještaj i ugostiteljske usluge slične razine kvalitete, što bi značilo da je ugostiteljska usluga ista kvalitete primjerice u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu niža nego u Hrvatskoj. Iako ti podaci ne mogu u potpunosti obuhvatiti razlike u stvarnoj kvaliteti, oni upućuju na zabrinjavajući trend jer Hrvatska sve teže može opravdati cijenu svojih turističkih usluga.
U konačnici, ovako snažan i ubrzan rast turističkih cijena, koji ne prate ni kvaliteta ni ulazni troškovi u istoj mjeri, ozbiljno narušava međunarodnu konkurentnost hrvatskog turizma.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.