U pulskom brodogradilištu Uljanik 1856 stvari su došle do faze da su nastupili stečajni uvjeti. Računi brodogradilišta već su sedamdeset dana u neprekidnoj blokadi što znači da bi uprava ovog društva, u ovom konkretnom slučaju direktor Samir Hadžić, trebao podnijeti zahtjev za otvaranje stečaja zbog nesposobnosti za plaćanje, piše Orjana Antešić za Novi list.
Istina, više prema Zakonu o trgovačkim društvima nego prema Stečajnom zakonu čije odredbe propisuju da su stečajni uvjeti ispunjeni ukoliko su računi dužnika u blokadi duljoj od 60 dana, ali pritom podnošenje prijedloga za otvaranje stečaja od strane samog dužnika ostavljaju kao opciju, ne i obvezu.
Ono što ostaje kao posljednji rok jest ukoliko se blokada protegne na 120 dana, kad je zakonska obveza Fine da kod nadležnog trgovačkog suda zatraži otvaranje stečaja. A to u slučaju pulskog brodogradilišta, ako se ništa u međuvremenu ne promijeni, znači za nešto više od mjesec i pol dana.
Rizična utrka
Prodaja većinskog udjela u novom Uljaniku ušla je tako u ozbiljnu i rizičnu utrku s vremenom. No, moguće je i dobro da se došlo u “cajtnot” biti ili ne biti jer, podsjetimo, prodaja većinskog poslovnog udjela od 54,77 posto u novom Uljaniku, koji se prodaje u stečajnom postotku bivšeg Uljanik brodogradilišta, oteže se već punih godinu i pol dana za vrijeme koje se nije uspjelo konkretizirati ništa, a Uljanik 1856 samo je tonuo u sve dublje poslovne i financijske probleme.
Podsjetimo, odluku o prodaji Skupština vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju donijela je još sredinom srpnja 2021. godine.
Apetiti i ambicije bile su, pokazalo se, nerealno visoke jer se za taj većinski udio najprije tražilo 27,6 milijuna eura. Nakon propalog i jalovog tendera potom se odlučilo da će se taj paket vlasništva prodavati na javnoj dražbi, cijena se prepolovila, a potom još dodatno smanjila na 9,67 milijuna eura, no uzalud.
Ponuditelja nije bilo, a cijena se od ljeta prošle godine nije smanjivala, dapače, odgađali su se datumi dražbe i priječilo daljnje smanjenje cijene uz argumente da su se pojavili zainteresirani kupci za nezavršeni ruzinavi brod za prijevoz žive stoke što je, kao, trebalo bitno popraviti financijsku sliku brodogradilišta koje je još s krajem 2022. godine u bilanci upisivalo 20 milijuna eura kratkoročnih obveza, dakle, onih koje su se morale podmiriti do kraja minule godine.
Najave o mogućoj prodaji ovog broda i inkasiranju više milijuna eura nisu urodile ničim konkretnim, a i posljednja, prošlotjedna dražba bio je još jedan pucanj u prazno.
Uzdanje u Vladu
Trgovački sud u Pazinu, na prijedlog stečajnog upravitelja Uljanik brodogradilišta u stečaju Lorisa Raka, za idući utorak, 30. siječnja, zakazao je novu Skupštinu vjerovnika na kojoj bi država, kao ključni i većinski vjerovnik, trebala napraviti radikalniji i angažiraniji zaokret ako se ne misli dozvoliti da i novi Uljanik klizne u stečaj, k tome još u izbornoj godini.
Još prije nekoliko mjeseci potpredsjednik Vlade Oleg Butković otvoreno je kazao da je Vlada iscrpila sve mogućnosti za intervencije prema pulskom brodogradilištu, ali problem se, evidentno, niti može niti hoće riješiti sam od sebe.
Nije samo pitanje utvrđivanja realne cijene po kojoj se može doći do ozbiljnog kupca, pitanje je na što zainteresirani ulagač može računati da će mu se na tom koncesijskom prostoru brodogradilišta dozvoliti razvijati, a svakako tu je i pitanje financijske injekcije od desetak milijuna eura, a moguće i više, koju Uljanik 1856 hitno i nasušno treba da bi se stabilizirao financijski krvotok.
Drugim riječima, onaj tko kupi Uljanik 1856 morat će odmah u startu uložiti dodatna sredstva da bi se pokrile nagomilane obveze.
Pritom mora imati konkretne odgovore što država planira sa svojim (su)vlasničkim udjelom. Jer, podsjetimo, Republika Hrvatska putem Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) kontrolira i ima u svom vlasništvu 43 posto udjela u Uljaniku 1856.
Ima li doista zainteresiranih?
Stečajni upravitelj Uljanik brodogradilišta u stečaju Loris Rak ponovio je našem listu da postoje zainteresirani za kupnju Uljanika 1856, ali da je očito pitanje cijene i uvjeta prodaje.
U prilog tome naveo je da je nekoliko njih u proteklom razdoblju, otkako se javno oglasila prodaja većinskog udjela, obavilo dubinsku analizu, a sada je to, prema njegovim riječima, zatražio još jedan subjekt, no nije želio otkriti o kome je riječ.
U kuloarima se također spominje da od nekoliko strana postoji interes za kupnju direktnom pogodbom, no teško je u ovom trenutku procijeniti koliko su ti iskazi interesa ozbiljni i realni.
“Clean start” tvrtka nagomilala gubitkak od 9,3 milijuna eura
U jednadžbu oko mogućih rješenja za Uljanik 1856 valja uključiti i činjenicu da je nekoliko tisuća bivših radnika Uljanik brodogradilišta u stečaju očekivalo da će od prodaje većinskog poslovnog udjela namiriti svoja potraživanja na račun neisplaćenih plaća i ostalih davanja.
Kad se kroz dokapitalizaciju prenosila imovina, koja nije bila opterećena razlučnim pravima, na novu tvrtku Uljanik 1856, bivši uljanikovci vjerovali su da će prodajom većinskog vlasničkog udjela uspjeti uspjeti barem jednim dijelom naplatiti svoju muku kad su mjesecima bili bez plaća.
Nova tvrtka, “clean start”, prvi kredit za pokretanje proizvodnje i prvi ugovoreni poslovi prije četiri godine zvučali su obećavajuće.
Otriježnjenje je, nažalost, bilo brzo s obzirom na to da je u tri godine poslovanja, do kraja 2022. godine, Uljanik 1856 već je natukao gubitke od 9,3 milijuna eura, a da država – ni kao suvlasnik, ni kao vjerovnik – ni u jednom trenutku nije potegnula pitanje odgovornosti uprave za loše poslovne rezultate, zaključuje Novi list.
