„Hrvatska nema AI strategiju, a veliki broj europskih zemalja ima. Naši političari previše su zaokupljeni sami sobom, s izborima… Izgleda da oni to očito ne percipiraju kao temu koja će im donijeti glasove, a što govori i o svijesti populacije o toj temi. Jer da je njih populacija „stisnula“ i rekla: „Gledajte, ovo je nama važno jer će nam se životi promijeniti za pet godina“, onda bi oni možda na to i reagirali“, govori nam u velikom intervjuu predsjednik Globalnog instituta za etiku umjetne inteligencije, psiholog Aco Momčilović
„Hrvatska nema AI strategiju, a veliki broj europskih zemalja ima. Naši političari previše su zaokupljeni sami sobom, s izborima… Izgleda da oni to očito ne percipiraju kao temu koja će im donijeti glasove, a što govori i o svijesti populacije o toj temi. Jer da je njih populacija „stisnula“ i rekla: „Gledajte, ovo je nama važno jer će nam se životi promijeniti za pet godina“, onda bi oni možda na to i reagirali“, govori nam u velikom intervjuu predsjednik Globalnog instituta za etiku umjetne inteligencije, psiholog Aco Momčilović
Prije nekoliko dana, u pulskom Coworkingu, predavanje u sklopu prvog događaja ICT Istria TechTalks, koji je poslužio kao uvod u nadolazeće treće izdanje ICT konferencije, održao je psiholog i bivši direktor ljudskih resursa Rimac Automobila Aco Momčilović.
Momčilović je renomirani istraživač umjetne inteligencije i predsjednik Globalnog instituta za etiku umjetne inteligencije, kao i tvorac koncepta National AI Capital. Član je Upravnog odbora udruge Croatian AI i globalni voditelj posebne interesne grupe za AI pri Međunarodnoj udruzi za upravljanje projektima.
2018. godine pokrenuo je vlastitu tvrtku FutureHR, gdje je poslovni stručnjak i savjetnik za različite klijente. Izvan profesionalne sfere, predsjednik je Udruge MBA Croatia koja okuplja MBA diplomante u Hrvatskoj. Također je predsjednik poslovno-humanitarne organizacije POZA koja se bavi promicanjem korporativne odgovornosti i društvene dobrobiti, a kao suosnivač Globalnog instituta za etiku umjetne inteligencije (Global AI Ethics Institute), igra ključnu ulogu u oblikovanju etičkog okvira umjetne inteligencije na globalnoj razini.
S dubokim razumijevanjem potencijalnih koristi i rizika povezanih s AI, posvećuje se promicanju odgovornih i etičkih praksi u razvoju i primjeni AI tehnologija.
Tijekom svog kratkog boravka u Puli, Momčilović je izdvojio vremena i za intervju za naš portal.
Gospodine Momčiloviću, što je ono što bi danas svaki naš čitatelj trebao znati o samim osnovama umjetne inteligencije?
Dobro pitanje na koje ću vam odgovoriti na način da ga usmjerim prema menadžmentu. U svojim predavanjima koja držim po školama, i koja znaju trajati i po osam sati, prelazim čitav niz tema. U Puli sam govorio o vrstama umjetne inteligencije, jer stalno svi spominju umjetnu inteligenciju, pa i mediji, i pod taj se termin svašta „trpa“, i ono što ona je i ono što ona nije, različite tehnologije i vrste umjetne inteligencije. Tako da se često priča o različitim problemima, a sve pod istim imenom.
Također, smatram da je vrlo važno da opća populacija razumije utjecaj umjetne inteligencije na ekonomiju i društvo. Taj utjecaj ima svoju snagu i svoju brzinu. Želim zainteresirati ljude za ovu temu, potaknuti ih da uče, da shvate koliko je važno da što prije počnu upotrebljavati ovu tehnologiju. Brojni projekti koje sam pokrenuo upravo tome i služe.
Prije pola godine, iz tog razloga, napravio sam prvu izložbu generiranih slika, a prije nekoliko dana završio sam i prvi AI Business Hackathon u kojem je sudjelovalo gotovo 50 timova, sastavljenih od stručnjaka i AI entuzijasta. Od toga, 13 se timova kvalificiralo za finalno predstavljanje svojih ideja, pri čemu su neki već imali i gotove proizvode.
Spomenuli ste veliku snagu i brzinu razvoja ove tehnologije. Gdje smo danas? Kako okarakterizirati aktualno stanje?
Veliki skok, barem u očima javnosti, dogodio se prije gotovo dvije godine kada su došli large language modeli i generativna umjetna inteligencija. E sad, kako da vam najbolje ocrtam koliko se to sve brzo razvija? Recimo, ako pogledamo na internetu jedan poznati film od prije godinu dana u kojem Will Smith jede špagete – taj film izgleda relativno bez veze, ima mnogo grešaka (smijeh).
I onda pogledamo današnje filmove koje je, recimo, izbacila Sora koja je postala dosta poznata u zadnjih nekoliko tjedana - to je nebo i zemlja. To je fantastično. To izgleda toliko realno i uvjerljivo, da čak i oni koji su radili na tome nisu mogli vjerovati da su uspjeli u roku od godinu dana stvoriti toliki pomak.
Djelomičan odgovor na to pitanje moguće je dobiti u predavanju koje sam pratio prije tjedan dana. Radi se o izlaganju direktora Nvidie Jensena Huanga. Njegova je tvrtka izbacila novi čip koji je, ne znam ni sam koliko puta, brži od starih čipova.
Dakle, rekao bih da se na globalnoj razini odvija jedan „rat“ – ako je to prava riječ – na području umjetne inteligencije. U smislu tko će napraviti više, brže, bolje… čak i pod cijenu toga da se napuštaju dosadašnji mehanizmi zaštite. Jer naprosto sve te firme ulažu tolike količine novaca na razvoj, nekada čak i bacaju taj novac, odnosno „gađaju napamet“.
Govorimo o milijardama dolara?
O desecima milijardi dolara, da. Primjerice, Sam Altman, izvršni direktor OpenAI-ja je rekao da skuplja 7.000 milijardi dolara kako bi se uključio u igru razvoja čipova! To je iznos koji nitko do sada u povijesti nije tražio.
Imajući to sve u vidu, gdje vidite razvoj ove tehnologije za, recimo, deset godina?
Ja vam svoja predviđanja ograničavam na vremenski period od tri do pet godina, jer sve što prelazi tih pet godina, meni je nažalost potpuno nelogično. Toliko je riskantno raditi te predikcije. Predviđanja top stručnjaka u ovome području u zadnjih deset godina su jako puno promašila. U svakom slučaju, u iduće tri godine vidjet ćemo značajan utjecaj na društvo, na poslove i njihovo obavljanje. Vidjet ćemo i hoće li se dogoditi društveno raslojavanje na one koji znaju i one koji ne znaju, ili nemaju mogućnosti, koristiti umjetnu inteligenciju.
Časopis MIT je nedavno imao naslov „Prijeti li nam nova vrsta kolonijalizma?“, jer više nećemo osvajati na način da će neka zemlja poslati svoju vojsku u tuđi teritorij, nego ćemo imati centralizirane sustave koji će privlačiti podatke iz ostalih zemalja svijeta čije će kompanije i ljudi morati biti u nekom podređenom položaju.
Možemo li se samo kratko vratiti na pojašnjenje koje sve vrste umjetne inteligencije danas imamo?
Da, pa ima više podjela. Ona koja je najjednostavnija i najkorisnija dijeli AI na umjetnu neurološku inteligenciju koja je usko specificirana, i to je ono što imamo danas. Zatim, postoji umjetna generalna inteligencija. To je ona koja je na razini čovjeka. Može raditi sve što radi čovjek i još uvijek je hipotetska. Mi trenutno imamo različite predikcije o tome kako, kad i koliko brzo idemo prema njoj. Treća vrsta je ujedno i najzanimljivija i najriskantnija, ako do nje dođemo. To je umjetna superinteligencija. Dakle, pitanje je što se događa kad umjetna inteligencija nadiđe razinu čovjekove inteligencije i njegovih mogućnosti.
Prije nekoliko dana predsjednik Milanović je, pomalo sarkastično, izjavio kako mu se čini da je program HDZ-a pisala umjetna inteligencija, i to loša. Je li tako nešto izvjesno za očekivati u budućnosti, ili nam se to već na nekoj razini i događa, da predizborne programe piše AI?
Ja bih rekao da može. I čak bih rekao da, ako im je loš program, da im ga nije pisala umjetna inteligencija (smijeh). Ali ovdje je očito bila „ograda“ od predsjednika da je to bila loša umjetna inteligencija. To je moguće, a ja imam primjere hrvatskih kompanija kojima je AI radila prilično važne strategije, i pri tom odradila odličan posao.
Ona je sad već jako blizu da se koristi u takvoj razini projekata, i upravo je to ono što sam i predviđao u nekim intervjuima i u svojim komentarima na temu politike, AI i izbora. To je ono što nas čeka sljedećih godina. Umjetna inteligencija vjerojatno će stvarati strategije političkih stranaka, a s obzirom na parametre koji budu zadani. Dakako, to će ovisiti o tome koliko su neke stranke sofisticirano tehnološki napredne.
Što je, recimo, s našim novinarskim poslom? Hoće li umjetna inteligencija moći pisati jednostavnije i manje zahtjevne članke, ali ne i intervjue, ili će nas u potpunosti moći zamijeniti?
Ja se nadam da će jedan dio posla, barem u smislu kreiranja ideja, dolaziti od ljudi odnosno novinara. Ali operativne poslove AI će moći obavljati. Evo, ja znam da već barem pola godine ljudi iz industrije medija koriste AI za pripremu pitanja i intervjua. Zanimljivo će biti vidjeti hoćemo li uskoro imati avatara novinara koji će videom moći predstavljati sebe ili voditi neke intervjue.
Rekao bih da ni novinarstvo, kao i cijeli niz drugih struka koje iziskuju visoku stručnu spremu, više nije baš toliko zaštićeno zanimanje koliko smo prije samo tri godine mislili da jeste. Definitivno spada u onu skupinu poslova kojima će se barem način obavljanja značajno izmijeniti.
Što je s umjetnosti i kreativnosti, gdje ipak treba postojati nekakva prethodna inspiracija?
To je jako zanimljivo pitanje na koje nemam odgovor, ali sam zato pokrenuo projekt AI Art Singularity upravo zato da pokrenemo to pitanje u društvu. Da vidimo što je umjetnost, kako je definirati, koliki je doprinos umjetne inteligencije u tome svemu. Ona koristi nekakve podatke kojima je „nahranjena“, da bi izbacila neki konačni output. Mi nudimo tu sinergiju, i ja bih rekao da su ljudi u prosjeku puno kreativniji s umjetnom inteligencijom, mada mislim da ona još uvijek nije na razini da zamijeni vrhunac ljudske kreativnosti i inovativnosti.
Što će biti u budućnosti ne znam, ali u svakom slučaju će se i tu dogoditi jako puno promjena samom činjenicom da mi danas možemo na vrlo jednostavan način kreirati ogromnu količinu nečega što podsjeća na umjetnička dijela. S jedne strane, to je komoditizirano, a s druge demokratizirano. Dakle, svatko se može izraziti. Do sad možda jeste imao ideje, ali nije imao tehniku.
Što ćemo onda s autorskim pravima? Kako ćemo pravno regulirati taj dio?
E o tome sam baš nedavno držao jedno predavanje. Vrlo je važno to pitanje intelektualnog vlasništva, a na nama je kao društvu da odgovorimo gdje ćemo povući crtu. Kako kaže jedan kolega etablirani odvjetnik, naš cijeli pravni sustav je iz 19. stoljeća, a tehnologija nam je iz 21. stoljeća. Tu će biti potreban značajan napredak, u smislu društvenog dogovora, da vidimo kako ćemo to sve definirati. Trenutno, na snazi je zakon koji kaže da AI nema copyright na to što napravi. Hoće li se to mijenjati, kako i na koji način, ostaje za vidjeti.
Moramo malo i o medicini. Hoće li nas roboti uskoro liječiti? I kakva su predviđanja u, primjerice, psihoterapiji ili pak neurokirurgiji – za koje mi je to nekako teško pojmiti…
Znate, to se već događa. Mada u manjem obliku. Područje medicine i zdravstva je jedno od nekoliko područja koje su mi jako važni. Mi sad imamo primjere izvanrednih mogućnosti dijagnostike raznih oblika raka, tretiranja genetskih bolesti i tako dalje. Tu očekujemo eksploziju, i mislim da ima jako puno nade da će nam u tom segmentu medicine AI učiniti život puno boljim.
Što se pak tiče psihoterapije, to je jako zanimljivo pitanje kojim sam se bavio prije sedam, osam mjeseci. Pitao sam kolege psihologe što oni o tome misle, i poslao nekoliko primjera stvarnih upita ljudi koji su tražili psihološku pomoć, i onda sam poslao generirane odgovore ChatGPT-a, pa pitao kolege kako im se to čini. Rekli su da je to bilo prilično dobro, a to smo radili na staroj verziji 3.5.
Zadnja verzija je 4.0?
Je. Tako da ja mislim da smo mi već tamo u smislu kreiranja sadržaja. Naravno, psihoterapeutski odnos je kompleksniji, ima više dimenzija. Među ostalim, zasniva se na stvaranju odnosa, dubljoj interakciji i povjerenju. Pa je u ovome trenutku pitanje može li se nečime u potpunosti zamijeniti, ali uvijek se mogu napraviti avatari (smijeh).
Čega se Hrvati najviše boje kad je umjetna inteligencija u pitanju? Koje su najčešće bojazni ili etičke dvojbe?
Ja znam za dva istraživanja. Jedno je radilo učilište Effectus odnosno Robert Kopal, a drugo je ono koje je radila HGK-a, a pri čemu je ključan bio Vedran Antoljak. Ne znam napamet sve rezultate, ali mislim da su strahovi u principu jednaki kao i svugdje u svijetu. Hoće li nas umjetna inteligencija zamijeniti, oteti se kontroli, može li postati oružje masovnog uništenja, hoće li nas diskriminirati i slično…
Vratimo se na geopolitičke posljedice razvoja umjetne inteligencije na globalnoj razini. Što će nam donijeti te „igre moći“?
Posljedice će biti ogromne. Sad već jesu, samo što mi to ne vidimo direktno, ne percipiramo ih još posve. Dovoljno govori činjenica da mi danas imamo desetak top zemalja koje tu vrlo aktivno sudjeluju i rade, pa zatim imamo zemlje koje prate, i one koje će možda nešto napraviti jednoga dana.
Koje su zemlje, uz dakako SAD, najaktivnije u toj priči?
SAD, pa onda Kina, Engleska, Francuska, Njemačka i Izrael.
Gdje smo tu mi Hrvati? Znam da ste prije godinu dana na temu umjetne inteligencije organizirali okrugli stol u Hrvatskom saboru, a na kojem se nije pojavio nijedan saborski zastupnik.
Da. Nije nama bilo teško što tamo nisu došli zastupnici, jer to su mediji prenijeli. Ali, ono što smo mi tamo istaknuli je nešto što se do danas nije promijenilo, a to je da Hrvatska nema AI strategiju, a veliki broj europskih zemalja ima.
Kako tumačite takav nemar? Ne znam kako da se drugačije izrazim.
Da, ne znam kako da ga tumačim osim na način da su naši političari jednostavno previše zaokupljeni sami sobom, s izborima… A ovo je nešto što zahtijeva određeno vrijeme, energiju i dugoročno planiranje. Izgleda da oni to očito ne percipiraju kao temu koja će im donijeti glasove, a što govori i o svijesti populacije o toj temi. Jer da je njih populacija „stisnula“ i rekla: Gledajte, ovo je nama važno jer će nam se životi promijeniti za pet godina - onda bi oni možda na to i reagirali. Mogu oni sad tvrditi da je njima to pod nekim drugim krovnim dokumentom vezanim uz digitalizaciju, ali ja mislim da to nije dovoljno dobro. U krajnjem slučaju, kad mi u Hrvatskoj donesemo strategiju za nešto - to je tek prvi od pedeset koraka, i ne znači da će je netko uopće slijediti.
Bit će tu i raznih teorija zavjere. Evo, baš sam jutros čitala na jednom stranom portalu tekst o tome kako posljednje obraćanje javnosti britanske princeze Kate Middleton nije bilo stvarno, da to uopće nije bila ona, već da je to rad umjetne inteligencije. Dakle, što nam donosi budućnost? Hoćemo li uskoro biti dovedeni u situaciju da nećemo moći vjerovati ni vlastitim osjetilima?
Da. Imamo već veliki problem fake newsa, njegovog stvaranja i detektiranja. Toga će biti sve više, i jedna od posljedica će biti to da će društvo još više izgubiti povjerenje u određene ljude i izvore informacija. Imat će to još svojih specifičnih posljedica. Ma zapravo, one su nam već tu – samo su svakim danom sve kompliciranije.
Bit će i dobrobiti. Nije sve tako crno. AI može pomagati u medicini, u rješavanju negativnih posljedica klimatskih promjena i slično.
Tako je. Samo ćemo gledati jednu utrku. Imat ćemo čitav niz područja u kojima ćemo biti brži, bolji, efikasniji, kreativniji… gdje će se stvarati napredak na dobrobit društva. A onda, naravno, imamo i ovu drugu stranu gdje će se događati razne prevare i manipulacije, pa ćemo vidjeti kako će se to sve uspjeti regulirati i koja strana će prevagnuti.
Dakle, doznat ćemo koliko smo zaista inteligentni.
Da, ali na to se ne bih baš previše oslanjao (smijeh).
Za svakih pet godina prebivališta u Puli dobiva se jedan bod, a ako primanja iznose do 135 eura dodatna tri boda, za primanja do 265 eura, dva boda, a za primanja do 400 eura, jedan bod. Ako je osoba umirovljenik ili se radi o samohranom roditelju dodatna tri boda, te ako se radi o korisniku prava socijalne skrbi, pet bodova
Ugovor za isporuku tri specijalna, dva teretna vozila za održavanje sustava javne odvodnje, samousisne disel crpke i ručne kamere za snimanje okna kanalizacije sklopljen je s tvrtkom Agra trgovina d.o.o. iz Zagreba, dok je ugovor za nabavu i implementaciju geografsko-informacijskog sustava (GIS) i računalne opreme s tvrtkom Protok d.o.o. iz Zagreba
Uskok je, ne navodeći identitete osumnjičenika, izvijestio da se Nikolić i Perčinlić sumnjiče za zlouporabu položaja i ovlasti te poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
