Obitelj Rogulj iz Banjola: "A što ako tisuće nas blokiraju Kaštijun? Pa neka nas stave u zatvor"

Obitelj Rogulj živi nasuprot škole u Banjolama, kuća im je udaljena kilometar zračne linije od spornog istarskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun, čiji smrad i zagađenja trpe godinama, kao i tisuće ljudi okolnih mjesta, a nerijetko i čitavih dijelova uže Pule.

Prvoborca svih dosadašnjih građanskih inicijativa, pionira borbe protiv Kaštijiuna i prije izglasavanja lokacije Kaštijuna prije skoro 20 godina, sada umirovljenika Ivicu Rogulja poznaju mnoge generacije pulske tehničke srednje škole kojima je bio profesor tjelesnog odgoja. Bio je i trener rukometaša "Arene" koje je uveo u prvu ligu 1999. godine, rukometašice do kvalifikacija za prvu saveznu ligu, a ovaj učitelj skijanja bio je i tajnik Saveza sportske rekreacije u Puli, dobivši državno priznanje za promociju 'Sporta za sve'.

Na stolu sva arhiva

Njegova supruga, također umirovljenica Gracijela Rogulj, po struci fizioterapeutkinja, cijeli je radni vijek provela u radu s djecom s teškoćama u razvoju, ponajviše u Dnevnom centru Veruda, gdje je 15 godina obnašala funkciju ravnateljice. Posjetili smo ih u njihovom domu, iz kojeg su svojedobno odselili kćerka, zet i dva unuka.

Kako izgleda jedan vaš prosječan dan kad se jako osjeti smrad s Kaštijuna?

Gracijela: Nekad kad se dignete, a nekad već u krevetu, ako je slučajno otvoren prozor, osjetite stravičan smrad. Vi, zapravo, ne znate u kojem će periodu i kada će početi smrad. Nekad počinje navečer, u 20, 21, 22 sata; nekad u 2 ili 3 ujutro, u 5 ujutro. Recimo izađete ljeti vani s namjerom kuhanja pomidora, ne možete živjeti vani. Ne možete disati.

Iznajmljujete li vi turistima?

Gracijela: Ne, mi se ne bavimo turizmom. Ali vi ne možete ići ni u šetnju. Što kaže jedna susjeda: “Ja imam PTSP od smrada, razmišljam kojim putem ići”. Jer, primjerice, idete prema Premanturi gdje trenutno nema smrada i onda uđete u jedan prostor gdje stravično smrdi. Strava. I, zapravo, smrdi konstantno i smrdi sve više i više, odnosno sve češće i češće. Ono što je nekad smrdjelo pa smo osjećali da kao malo smrdi danas, malo smrdi sutra, sada je to redovita pojava.

To kad kažete ‘sad’, znači li to nekoliko godina?

Gracijela: U prošloj i u ovoj godini. To je baš konstantno. Na samim počecima rada Kaštijiuna manje je smrdjelo, a sada sve više iz godine u godinu.

Ivica: Kad smo se ovdje doselili, mi smo Banjole izabrali s razlogom, zato jer je mjesto na moru, ribarsko mjesto, lijepe plaže itd. Osjetili smo miris borove šume, sol u zraku.

Dosta je!

Koliko dugo živite ovdje?

Gracijela: Ovdje smo 36 godina, a kuću smo počeli graditi 1986. godine.

Ivica: I iz godine u godinu mi smo taj osjećaj izgubili, prevladali su ovi smradovi koji su jednostavno anulirali svaku prednost ove lokacije.

Gracijela: Zapravo imate dojam da se ništa ne poduzima u svrhu sprječavanja takvih odvratnih miomirisa. Stalno nešto obećaju da će smanjiti količine smeća, međutim, mi ne osjećamo nikakve promjene.

Je li to neka vrsta egoizma vlasti, ali ravnodušnosti građana koji to ne osjećaju u svom dijelu grada, a posebno građani istarskih gradova iz kojih je, mimo Pule, stiglo samo u prvih devet mjeseci ove godine na Kaštijun čak 41 tisuća tona? Pula je imala svojih 16.000 tona.

Gracijela: Ja mogu shvatiti da negdje smeće treba odlagati, ali da baš cijela Istra odlaže u našem dvorištu, i to na takav način, nije u redu.

Kaštijun im je blizu

Na kakav način?

Gracijela: Na način da se to se samo iskrca u Kaštijun. Rekli su da će to biti gospodarenje otpadom, sušenje, selekcija i u konačnosti prodavanje smeća za gorivo. Kome, kad je nekvalitetno? Kome ćeš ti prodavati smeće koje je trulo? Treba imati manju količinu ili ono što stalno govorimo, dva-tri dislocirana Kaštijuna po Istri. I tada bi bilo vremena da se osušeni otpad može koristiti kao gorivo. Mada se i tada otvara pitanje što bi tada otišlo u dim.

Grozna je pozicija: Kaštijun je izgrađen i djeluje, istarski gradovi neće ništa napraviti jer je problem ovdje u Puli, niti će ikad pristati na nekakvu alternativnu novu lokaciju, a zbog nužnog prijema otpada malo je realno zatvaranje Kašitjuna. Što mislite o njegovom zatvaranju? Lako ga je zagovarati, ali teško provesti budući da nitko u Istri neće pristati na novu lokaciju u svojoj blizini.

Gracijela: Ali mi ih moramo dovesti u situaciju da moraju razmišljati, tako da otvore sebi drugo odlagalište. Jer nećemo prestati s aktivnostima. A šta ako se dogodi da mi blokiramo? Da nas tisuće dođe ispred Kaštijuna, pa pokušajte voziti kamione. Pa neka nas tisuće zatvore u zatvore. Zašto bi moj život bio ugrožen zbog nekog ne znam otkuda? Krasno je to što dižu svoju destinaciju, cijele gradove na pet zvjezdica, od Umaga, Poreča do Rovinja i Novigrada. Neka ih dižu. Ali i mi bismo isto tako. Hoćemo i mi imati destinaciju s pet zvjezdica. Ne, nama će uništiti turizam. Oprosti, ti meni s tvojim smećem uništavaš život. Drži si svoje.

Jeste li imali zdravstvene tegobe? Govori se najviše o tom (relativiziranom) pojmu smrada , a preskače se konkretno zagađenje zraka i negativan utjecaj na zdravlje.

Ivica: Zato smo i tražili da bi bilo pametno da netko tko se bavi znanstvenim radom napravi jednu studiju o utjecaju Kaštijuna na zdravlje stanovništva u njegovoj neposrednoj blizini.

Prst u smjeru Kaštijuna

Čini se da se bez tih konkretnih znanstvenih dokaza neće ništa dogoditi.

Gracijela: Da, radi se na tome da se ispituje voda, radi se na tome da se ispituje zrak, međutim s jednom mjernom stanicom na Kaštijunu se ne može ništa napraviti. Jer, ta jedna mjerna stanica mjeri jedan smjer vjetra, a kad bi bilo postavljene mjerne stanice oko Kaštijuna, onda bi se dobila prava slika.

Ivica: Evo vam jedan primjer ekološkog zagađenja s lebdećim česticama i smrada koji je ovdje. Naša susjeda dovela je svoju djecu tu u vrtić u Banjolama, da se igraju. Nakon 10 minuta djeca su se vratila i rekla: “Mama, vani jako smudi, ne možemo biti vani”. Treba li to dalje komentirati? Da se takvo nešto događa u unutrašnjosti Istre mi bismo kao svjesni ljudi shvaćali da ti ljudi imaju problem. A ovo što ste maloprije spomenuli -  čini mi se da jedan dobar dio Pule i Istre u cjelini jednostavno ne shvaća ozbiljno naš problem. Oni misle da mi protestiramo bez činjenica i dokaza.

Kad govorite o lebdećim česticama, odnosno konkretnom zagađenju zraka, kažete da je i mjerna stanica znala dosad pokazivati višestruke povećane vrijednosti u odnosu na dopuštene?

Gracijela: Da, i sad nedavno, prije desetak dana, i to ne danas pa sutra ništa, nego kroz više dana. Kad je jednom stravično smrdjelo, ja sam zvala županijski Zavod za javno zdravstvo, i došao je dečko da mjeri kvalitetu zraka. Međutim, došao je drugi dan u 11 sati, kada nije smrdjelo. I ja ga pitam: “Pa dobro, zašto vi ne dođete kad vas mi zovemo? Onda trebate doći mjeriti”.

Puno, puno ljudi zove 112, ali bez reakcije? Ali i dalje iz načela prijavljuju kao pritisak na posve ravnodušne institucije.

Gracijela: Pišemo redovito pritužbe Državnom inspektoratu, to im stalno šaljemo. Mislili smo da će taj državni inspektorat, ako im dođe tisuću mailova redovito, nekako reagirati. Oni jesu reagirali na način da su rekli da Kaštijun radi u okvirima prihvatljivog. Što znači da se nemaš kome žaliti. Naši političari koji su nam ‘zakuhali’ Kaštijun drže se pametnijim od stručnjaka. Oni sve znaju. Oni znaju medicinu, oni znaju ekonomiju, oni znaju pravo, oni znaju ekologiju, oni sve znaju.

Jeste li imali i zdravstvene tegobe zbog Kaštijuna?

Ivica: Imam problema s grlom koje ranije nisam imao. Treba reći i to da za vrijeme kiša procjedne vode (koje nastaju u odloženom otpadu i koje sadrže otopljene tvari iz otpada) ulaze u podzemne tokove koje zagađuju bio svijet u moru, nestaju neke vrste riba. To nije samo pitanje nas koji ovdje živimo već i ekološke zaštite podmorja.

Ivica: Ovaj smrad koji dolazi do Banjola, Vinkurana, Pomera, Valbonaše, Valdebeka, on se ne zadržava samo ovdje, on ide dalje, vjetar ga nosi. Mi se često kupamo kod Fraškera i Fraškerića, kod Fratarskog otoka. Osjetili smo taj smrad i na moru, a da ne govorimo o tome i da medulinski zaljev ima isti problem. Turisti pokazuju prstom prema ogromnom brdu otpada i pitaju što je to.

Koga smatrate najodgovornijim za Kaštijun?

Gracijela: Jakovčića i Miletića.

Ivica: I tadašnjeg pročelnika Zidarića... A uvjeravao nas je i Demetlika, iako ni sam nije u to vjerovao.

Kako je 2008. župan Jakovčić omalovažavao...

Gracijela: Zapravo je vodstvo općine Medulin već te 2007., 2008. i 2009. učinilo značajne aktivnosti da bi spriječili gradnju Kaštijuna, ukazujući na to što se može dogoditi, angažirajući i plaćajući stručnjake da naprave studiju. Ali političari to nisu poslušali. Oni misle da su jednostavno nedodirljivi, da oni mogu raditi ono što si zamisle, bez imalo želje da bar poslušaju savjet. Na kraju krajeva, oni rade za nas, mi ih plaćamo. Mi smo ih izabrali, nažalost, greškom. Nažalost greškom. Jer nisu pokazali da misle dobro ovom narodu. Zato je iduća naša poruka: “Smrt Kaštijunu, sloboda narodu!

Ivica: “Mi smo 2008. imali potpisivanje peticije protiv Kaštijuna koju je, pazite, potpisalo 6470 građana Pule. I s tom peticijom mi smo išli u Pazin na sjednicu Skupštine Istarske županije, kada se odlučivalo o mjestu deponija. Meni su dali mogućnost da se obratim kao član građanske inicijative “Ne Kaštijun” kada sam naglasio da je Medulin turističko mjesto s 80 kilometara obale.

I kako je prošlo glasanje?

Ivica: 'Za' Kaštijun je glasalo 24 vijećnika IDS-a, SDP-a i HSU, a ostalih 15 opozicijskih vijećnika demonstrativno je izašlo van.

Vi ste se tada i sastali s Jakovčićem. Kakav je to bio sastanak?

Ivica: Nikakav. On je, forme radi, htio pokazati dobru volju da želi razgovarati s nama. Mi smo i njega doveli na Kaštijun nakon svega toga. Već kad govorimo o tome, nema tada vodećih političara u Hrvatskoj s kojima mi nismo razgovarali, počevši od Sanadera, Stipe Mesića, ministrice zaštite okoliša Marine Matulović Dropulić, predsjednika Sabora, Jarnjaka. I svi su nam kimali glavom i govorili: “Vi ste u pravu, ali ne možemo mijenjati zakon”.

Ivica Rogulj: Imamo veliki ekološki problem

Mislite li da Jakovčić i Miletić osjećaju ikakvu grižnju savjesti zbog Kaštjiuna?

Gracijela i Ivica: Ne!

Gracijela: Mislim da ti ljudi, pogotovo Jakovčić, nemaju grižnje savjesti. On misli isključivo za sebe.

Ivica: A znate kako su se ponašali tih 24 vijećnika koji su digli ruke 2008. za Kaštijun? Bio sam sa strane i promatrao njihovu reakciju: prvo ozbiljnost kod dizanja ruke, a kada je usvojena odluka, osmijeh na licu, pokazivali su palac jedan drugome, došaptavali se, jedan ispred mene je trljao ruke i rekao: "E, mi smo riješili svoj veliki civilizacijski problem". Jer su tada vlasti imali mantru da u Istri ima 300 odlagališta smeća. Treba reći da Istra sada ima veliki ekološki problem koji se mora riješiti, inače sva priča o razvoju turizmu pada u vodu jer će i turisti osjetiti smrad i neće se više vratiti.

U svom domu u Banjolama

Gracijela: Iako se mi osobno ne bavimo turizmom, želimo da Medulin ostane perjanica turizma i destinacija 4 ili 5 zvjezdica, s čistim zrakom i čistim morem. Jednostavno, ne želimo tuđe i takvo smeće u takvoj količini u našem dvorištu. Nemamo ništa protiv da Kaštijun bude centar za područje bivše općine Pula.

Ivica: Svojedobno je tu bio sanitarni deponij.

Gracijela: I tada nije smrdio.

Kad su ga županijski vijećnici IDS-a, SDP-a i HSU-a izglasali 2008. godine