Stalno pristajemo na različita dopuštenja bez da čitamo što zapravo dopuštamo pa tako tech firme vladaju sve više našim životima, a da toga nismo ni svjesni * Zamislite da postoji kafić u vašem gradu u kojem je kava besplatna. Svi odlaze tamo na kavu i svi ostali kafići u gradu propadnu. Više nema izbora osim odlaska na jedno mjesto na kavu. No na stolovima u tom kafiću su mikrofoni, a na zidovima kamere koje snimaju baš sve što pričate i radite. U kafiću je i puno prodavača koji vas prekidaju u ispijanju kave kako bi vam prodali nešto potpuno personalizirano za vas: to se događa u online svijetu
Stalno pristajemo na različita dopuštenja bez da čitamo što zapravo dopuštamo pa tako tech firme vladaju sve više našim životima, a da toga nismo ni svjesni * Zamislite da postoji kafić u vašem gradu u kojem je kava besplatna. Svi odlaze tamo na kavu i svi ostali kafići u gradu propadnu. Više nema izbora osim odlaska na jedno mjesto na kavu. No na stolovima u tom kafiću su mikrofoni, a na zidovima kamere koje snimaju baš sve što pričate i radite. U kafiću je i puno prodavača koji vas prekidaju u ispijanju kave kako bi vam prodali nešto potpuno personalizirano za vas: to se događa u online svijetu
Kad ste zadnji put pročitali Pravila korištenja na nekoj web stranici? Čekajte, preformulirat ću pitanje: Jeste li ikad u životu pročitali Pravila korištenja ili Politiku privatnosti na nekoj web stranici, aplikaciji ili online platformi prije nego li ste kliknuli na gumb „Pristajem“?
Velika je šansa da niste nikad. Jer su ta pravila i pisana tako da ih ne pročitate. Namjerno su predugačka i formulirana na izuzetno dosadan način da vas otjeraju od namjere da sve pročitate, čak i ako vas zanima što tamo piše.
Vlasnici online platformi znaju da nemate vremena - ili točnije živaca - čitati pod 15 ili 25 stranica pravila prije nego li pristupite sadržaju kojeg oni nude. Pročitali biste možda dva-tri retka, ali sve više od toga je za korisnika čisto gubljenje vremena.
Stoga stalno pristajemo na različita dopuštenja bez da čitamo što zapravo dopuštamo pa tako tech firme vladaju sve više našim životima, a da toga nismo ni svjesni. Donald Trump dobio je američke izbore uz malu pomoć tech industrije - konkretnije Cambridge Analytice i Facebooka – tako što su oblikovali način razmišljanja onog dijela populacije koji je bio između dvije političke opcije.
Bihevioralni znanstvenik Gerd Gigerenzer proučavao je tijekom svog profesionalnog života kako ljudi donose odluke, a za Wall Street Journal je nedavno iznio zanimljive teze o tome kako umjetna inteligencija uz naš pristanak upravlja našim životima. I zašto je to opasno.
Postoji realna opasnost da ljudi nesvjesno ulaze u svijet potpunog nadzora gdje nemaju puno izbora jer trenutno prihvaćaju sve što im je olakšava život.
Objasnimo to na primjeru.
Zamislite da postoji kafić u vašem gradu u kojem je kava besplatna. Svi odlaze tamo na kavu i svi ostali kafići u gradu propadnu. Više nema izbora osim odlaska na jedno mjesto na kavu. No na stolovima u tom kafiću su mikrofoni, a na zidovima kamere koje snimaju baš sve što pričate i radite. U kafiću je i puno prodavača koji vas prekidaju u ispijanju kave kako bi vam prodali nešto potpuno personalizirano za vas.
To se događa u online svijetu.
Svi su na Googleu. Istina, postoji mnogo tražilica, ali rijetko ih tko koristi. Ako nisu na Googleu, vjerojatno su na Facebooku ili TikToku, kupuju na Amazonu ili rezerviraju smještaj preko Bookinga. Sve to rade jer su kliknuli na uvjete korištenja bez gledanja.
U vrijeme kad se naveliko priča o umjetnoj inteligenciji zbog pojave ChatGPT-a i dalje mnogi zaboravljaju da je AI već jako dugo u uporabi i da se algoritmi svih mreža koje koristimo temelje upravo na algoritmima. A upravo ti algoritmi odlučuju koji će nam sadržaj poslužiti na određenoj mreži.
Iako naizgled imamo izbor što ćemo čitati, činjenica jest da svakim našim lajkom ili otvaranjem nekog sadržaja učimo algoritam što želimo i u budućnosti konzumirati pa ga oblikujemo da nam kao nudi samo onaj sadržaj koji nam odgovara. Time postajemo zatvoreni prema drugim vrstama sadržaja i živimo u info-balonu.
U svojoj posljednjoj knjizi “How to Stay Smart in a Smart World,” , dr. Gerd Gigerenzer, dekan Sveučilišta u Postdamu i bivši ravnatelj Instituta Max Planck u Njemačkoj, objašnjava kako algoritmi oblikuju našu budućnost i zašto je važno imati na umu da oni nisu ljudi.
„Imate situaciju koja je stabilna i definirana pa kompleksni algoritmi mogu obaviti puno bolji posao od čovjeka. Primjer toga je igranje šaha. No ako imate situaciju koja nije stabilna – primjerice, želite predvidjeti kako će se ponašati virus poput koronavirusa – tada moramo isključiti kompleksne algoritme. U situacijama gdje nisu poznate sve stavke, kompleksni algoritmi ne funkcioniraju dobro.
Umjetna inteligencija je dubinska mreža s mnogo mnogo razina, no i dalje su oni zapravo samo kalkulatori. Oni mogu danas pisati i slikati, no to ne znači da razumiju tekst u onom smislu u kojem ga razumije čovjek.
Transparentnost je jako važna i mislim da treba biti ljudsko pravo. Čovjek treba moći promijeniti algoritam i početi misliti ponovo samostalno, a ne se oslanjati na algoritme koji u pravilu nisu ništa bolji od loše plaćenih radnika koji obavljaju repetitivan posao,“ objasnio je Gigerenzer.
Like nas je učinio ovisnima. Stalno se vraćamo po još. Moramo moći znati kako preuzeti kontrolu natrag jer inače dozvoljavamo tech kompanijama i vladama da kontroliraju što čitamo i gledamo te nas na taj način oblikuju prema onom što oni žele da mi radimo.
Na offline nadzor smo gotovo navikli u potpunosti. Skoro pa da i ne primjećujemo kamere po gradu. „Sve je to za našu sigurnost,“ uvjeravaju nas. Nekad se nešto dogodi i onda se to iskoristi za postavljanje još kamera.
Kina je otišla najdalje. Mjesto Chongqing smatra se gradom u kojem je najveći nadzor građana na cijelom svijetu. S preko 2,6 milijuna nadzornih kamera na 15,35 milijuna stanovnika, dolazimo do brojke od jedne kamere na manje od 6 stanovnika! To je 30 puta više nego u glavnom gradu SAD-a Washington, D.C., gdje živi predsjednik!
Ako vas to šokira, razmislite o online nadzoru kojeg je malo tko od nas svjestan. Shvatimo da nas platforme slušaju kad nam se pojavi oglas za nešto o čemu smo pričali s nekim (ne pretraživali, već pričali dok je telefon bio pored nas), ali za minutu opet pristanemo na neka nova predugačka pravila jer nam je tako u tom trenutno zgodno…
Malo po malo, cijeli nas život se prati i kontrolira, a mi se sve lakše navikavamo na to. Možda jednog dana više uopće nećemo imati slobodu odlučivanja.
piše: Barbara Slade Jagodić
Jordansko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da je cilj sastanka istražiti načine za potporu zemlji tijekom prijelazne faze nakon pada dugogodišnjeg vođe Bašara al-Asada
Otkad je sirijski predsjednik Bašar al-Asad svrgnut s vlasti, izraelske zračne snage često izvode zračne napade velikih razmjera na vojne objekte u Siriji
Predmet je kaznene istrage zbog navodne pobune zbog proglašenja izvanrednog stanja te mu je zabranjeno napustiti zemlju
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
