Anja Hula u Infobipu vodi više od 150 inžinjera: Vodnjan je još uvijek moj cijeli svijet

Tridesetdvogodišnja Puljanka Anja Hula već gotovo deset godina gradi uspješnu karijeru u Infobipu gdje je stigla još kao studentica na ljetnu praksu. Trenutno u vodnjanskom divu vodi više od 150 inženjera raspoređenih u 20 timova.

Nakon završenog Pazinskog kolegija – klasične gimnazije upisala je, naime, Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, no s obzirom na to da je oduvijek voljela matematiku, tijekom studija na FER-u Hula upisuje i Prirodoslovno - matematički fakultet.

Ambicioznost i uspjeh prate ju tijekom čitave karijere, no i dalje je, kaže nam, prilično introvertna osoba te ne voli javne ni medijske nastupe. Ipak, uspjeli smo ju nagovoriti na intervju tijekom održavanja pulske konferencije Let's Grow!

Za početak, zamolili smo ju da nam pojasni što točno u praksi podrazumijeva njezina trenutna pozicija unutar Infobipa.

Odgovorna sam za Data odjel u Infobipu što je zapravo strateška uloga. U sklopu nje, planiram strategije rada za tekuću godinu i vodim inženjerske menadžere koji pak vode svoje developerske timove. Ti timovi na koncu razvijaju proizvod za Data odjel.

Tako da najjednostavnije rečeno – vodim menadžere i s njima odgovaram za zadovoljstvo djelatnika. Jako nam je bitno da su zaposlenici zadovoljni i da ne odlaze. Kad su oni sretni produktivnost je veća i posao ide bolje.

Osim toga, odgovorna sam i za strateški dio dogovaranja projekata. Odlučujem koje ćemo aplikacije i servise koristiti u kojem kvartalu. Pratim, naravno, rezultate koje postižemo pomoću revizija nastalih u suradnji s menadžerima timova.

Dogovaramo se međusobno iz tjedna u tjedan, iz kvartala u kvartal, što ćemo i kako raditi. U svemu mi pomaže moje prethodno iskustvo u programiranju pa mislim da, iako sam prešla u ulogu voditeljice, i dalje razumijem što se događa u sustavu i kako se radi u timovima.

Dakle, jako dobro poznajete materiju, ali imate i kvalitetne organizacijske sposobnosti?

Rekla bih da je tako. I to dvoje je zapravo ključno za moju poziciju, pogotovo kad radite s developerima i programerima koji pričaju „svojim jezikom“.

Možemo slobodno reći da danas malo koja žena u Hrvatskoj koordinira radom više od 150 inženjera, pa me zanima čuti kakav je to osjećaj?

Osjećaj je zaista fenomenalan. Uživam gledati kako ti ljudi rastu. Najljepše mi je vidjeti kad osoba koju sam mentorirala ili radila s njom u timu, napreduje u karijeri i radi nešto utjecajno unutar Infobipa pa čak i izvan njega. Kad su kolege s kojima radiš zadovoljni, to te može samo tjerati u pozitivnom smjeru napretka. Tad je puno bolja energija na poslu, a nema ništa važnije od toga. Jako volim tu našu kulturu u cijelom Infobipu, iako sad govorim o Inženjering odjelu. Jako smo proaktivni i stalno si ponavljamo We are just starting!

Još uvijek?

Da! (smijeh) Zvuči nevjerojatno, ali još uvijek to ponavljamo!

Jeste li ikad, kao visokopozicionirana žena koja upravlja i odlučuje u IT biznisu, nailazila na kakve stereotipe?

Drago mi je što mogu reći da nisam nikad. Infobip je bio moj prvi posao i ovdje radim od četvrte godine fakulteta. Od početka mi je jasno da ćeš, neovisno o spolu, biti nagrađen ako dobro radiš. Nikad tu nismo radili razliku. Tko bolje radi svoj posao – taj će napredovati. To je sva mudrost.

Koliko je zahtjevno bilo studirati istovremeno na dva poprilično „teška“ fakulteta, FER-u i PMF-u?

Na FER-u sam studirala Programsko inženjerstvo, a nakon položene prve godine odlučila sam si ispuniti san iz djetinjstva. Naime, uvijek sam guštala u rješavanju matematičkih problema. Kad sam završila gimnaziju nisam baš imala jasnu predodžbu kud ću dalje, ali sam se dvoumila između elektrotehnike i matematike.

FER mi se, na prvu, činio boljim izborom zbog budućih mogućnosti zapošljavanja u Hrvatskoj ali željela sam si ipak ispuniti i neke svoje gušte. I tako sam, eto, od druge godine prvog faksa krenula studirati paralelno na dva fakulteta i sad imam dvije diplome. Na FER-u sam na kraju završila diplomski, a na PMF-u preddiplomski studij.

Sjećate li se svog dolaska u Infobip i početka pripravničkog staža?

Sjećam! (smijeh) Na intervjuu me dočekao Izabel Jelenić, suosnivač Infobipa. Firma je tad bila mala, s manje od stotinu zaposlenih u Engineering odjelu. Danas ih ima oko 850. Bilo je to 2014. godine i sve je bilo drugačije. Nisu postojale procedure kakve danas, recimo, imamo. I timovi su bili drugačije posloženi, ali uvijek je postojala dobra energija.

Studirala sam u Zagrebu, tako da sam preko ljeta radila u Vodnjanu i spajala ugodno s korisnim. Tim u koji sam ušla odlično me primio od prvog dana i od njih sam najviše naučila; od programiranja, pisanja kvalitetnih kodova, arhitekture servisa… do rješavanja problema na prave načine.

Kako je tekao vaš razvojni put od samih početaka do dolaska na trenutnu poziciju?

Prvo sam radila kao software inženjer i developer. Uglavnom sam programirala. Onda sam u jednom trenutku pokazala želju za organizacijom posla. Nije mi se sviđalo kada nešto ne bi bilo dovršeno na vrijeme. Osjećala sam se loše i nije mi bilo drago što smo rekli da će nešto biti gotovo "tad i tad", a onda nije bilo. U biti me tako počela privlačiti organizacija posla u timu i zato sam postala vođa tima. Organizirala sam što će se raditi koji tjedan i kada će proizvod biti isporučen korisnicima.

Dakle, i dalje sam se tehnički usavršavala, a istovremeno uviđala kako je moj utjecaj puno veći u segmentu organiziranja. Oduševljavalo me kad bi cijeli tim isporučio proizvod u zadanom roku i kad bi pritom klijenti bili zadovoljni.

Kasnije sam preuzela vođenje više timova i postala engineering manager i bila odgovorna za više proizvoda. To podrazumijeva stabilnost proizvoda odnosno da nemamo incidenata u produkciji i uvijek je važno da su ljudi u timovima zadovoljni i da žele ostati s nama.

Sada vodim baš takve engineering managere. Postalo mi je blisko strateško razmišljanje i s vremenom sam postala director of engineering pa s te pozicije organiziram razvijanje više velikih produkata.

U ovoj fazi sam posvećena razvijanju menadžera kako bi oni mogli razvijati svoje ljude i kako bi organizacija rasla i rasla, a proizvodi poslani korisnicima bili što kvalitetniji.

S obzirom na to da ste "osoba od ciljeva", imate li kakav konačni cilj u smislu budućeg karijernog napretka?

Nemam! (smijeh) Samo nebo je granica za sve nas. Idem dan za danom. Gledam što posao traži od mene. Tempo diktiraju ljudi, klijenti, potražnja… a mi stvaramo i adaptiramo planove, godinu po godinu. Recimo da se bavimo agilnom adaptacijom tržištu.

Imate li dojam da vaš privatni život pati radi karijere?

Pa ne bih rekla da pati. Jako sam dobro organizirana i u privatnom životu i znam si posložiti obaveze i prioritete. Uvijek se naravno dogodi da moraš ostati dulje na poslu ili obaviti kakav poziv kasno navečer, zbog različitih vremenskih zona. Ali to su rijetke situacije, a ako sve radiš na vrijeme – onda sve ide po planu i malo je takvih izuzetaka.

Anja Hula s našom novinarkom

Da! (smijeh) Nije mi to baš prirodno. Moja pozadina je tehničke prirode, u duši sam inženjer i bez obzira na to što sam na poziciji vođe, ja sam i dalje introvert i uvijek mi je teško davati izjave i sudjelovati u javnim nastupima. Znam da se to možda ne bi reklo, ali tako je.

Ipak, sudjelovala ste u raspravi o prilikama za mlade u ICT-u u Istri na prekjučer održanoj konferenciji Let's Grow!

Da, naravno. Mislim da je konferencija imala veliki značaj i veselilo me to što sam mogla sudjelovati. To je bila odlična prilika da se okupi ljude zainteresirane za tehnologiju i IT svijet te da razmijene ideje i iskustva. Drago mi je vidjeti da se pokreće zajednica u Istri, pogotovo nakon što zbog epidemije takvih događanja baš i nije bilo.

Konferencija "Let's Grow!" održana u petak u Puli

Budući da je Infobip jedan od osnivača ICT Udruge, mislim da ovom konferencijom radimo pozitivni učinak na društvo. Što se tiče prilika za mlade u Istri – njima je prilika upravo dolazak na ovakve konferencije, zatim pripravništvo u Infobipu.

Naime, upravo imamo otvorene prijave za plaćenu ljetnu praksu za studente u Vodnjanu i ostalim gradovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Poljske i Slovačke. Tako je počela i moja karijera i to je moja preporuka svim studentima. Neka dođu u Istru, iskoriste ljeto, educiraju se i otvaraju si vrata za buduću karijeru.

Rasprava o prilikama za mlade u ICT-u u Istri

Mi imamo i Sparks programe za učenike osnovnih i srednjih škola. Mogu doći kod nas na predavanja vezana uz robotiku, matematiku, statistiku, poslovne analize i još mnogo toga. Važna nam je suradnja između fakulteta i industrije.

Sklopili smo stoga brojne ugovore diljem Hrvatske, a u Puli su to naravno oni s Fakultetom informatike, Tehničkim fakultetom i Fakultetom ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“. Želimo pokrenuti zajednicu kako bi razina kvalitete predavanja bila što veća i da mladi, kad s fakulteta dođu raditi u Infobip ili neku drugu tvrtku, budu puno bolje pripremljeni za posao.

Mislim da volje ima sigurno. To je najbitnije. Dok ima volje, bit će svega. Naravno da smo manji grad od Zagreba koji ima više prilika, ali zašto ih mi sami ne bismo stvarali?

Što se vaših karijernih prilika tiče, zasigurno ste imala ponuda koje su uključivale preseljenje u veće gradove. Ipak, i dalje ste u Vodnjanu.

Jesam! Bilo je poziva, točno. Ali, posao mi je ovdje jako zanimljiv, a ljudi su odlični i konstantno se nešto mijenja tako da nisam ni pomišljala otići nekuda. Još uvijek je moj cijeli svijet u Vodnjanu!