Tjedan mozga, međunarodna manifestacija koja se već 25 godina održava u koordinaciji s krovnom Europskom federacijom za neuroznanost, ove je godine u Puli obilježena predavanjima u Općoj bolnici Pula. Brojnom osoblju , ali i široj publici najprije se prigodno obratio Andrej Angelini, nakon kojeg su zanimljive teme predstavili voditelji Odjela neurologije i psihijatrije, doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac te dr.med. Ivica Šain, prvostupnici sestrinstva s odjela neurologije Ivana Mandić Jedrijević, Kristina Mik i Tomislav Sinković te inozemni gost, dr. sc. Dragan Mačeš, stručnjak za umjetnu inteligenciju i razvoj softvera s berlinskog Fakulteta tehničkih znanosti, koji je okupljenima pokušao približiti složeni svijet IT-a i njegove primjene u medicini.
Pitanje Chat GPT-u – dvije minute LED žarulje
Mačeš je na samom početku svog izlaganja Već na početku razbio je jednu od čestih zabluda. „IT nema puno veze s računalima. IT se bavi računalima kao i astronomija teleskopima – to je samo alat“ istaknuo je, naglasivši kako je u središtu svega zapravo softver.
„Softver je najkompleksnija tvorevina koju je čovjek ikad stvorio, dodao je, objašnjavajući kako njegovo razvijanje i testiranje zahtijeva ogromne resurse. Ilustrirao je to usporedbom: „Kao da izgradite kuću za 100 tisuća eura, a onda trebate još 100 tisuća da provjerite radi li ona kako treba.“
Podsjetio je i na neuspjehe velikih projekata, poput pokušaja modernizacije sustava trgovačkog lanca Lidl ili projekta njemačke policije, u kojem je i sam sudjelovao. „Potrošili su stotine milijuna eura i na kraju sve odbacili. To su gospodarske katastrofe“, upozorio je.
Umjetnu inteligenciju opisao je kao „simulaciju ljudske inteligencije na računalu“, ali i naglasio njezina ograničenja. „Ona nikad nije 100 posto točna, uvijek radi s određenom vjerojatnošću“, rekao je, dodajući kako takvi sustavi zahtijevaju ogromne količine podataka i energije. Kao primjer naveo je podatkovne centre koji troše električnu energiju na razini desetaka tisuća kućanstava, ali i zanimljiv detalj iz svakodnevice: „Jedno pitanje postavljeno ChatGPT-u potroši energije koliko LED žarulja za dvije minute.“
Naveo je medicinske aplikacije na kojima je i sam surađivao, u suradnji s berlinskom bolnicom Charité. Prvi je aplikacija za pacijente sa srčanom insuficijencijom koja omogućuje vođenje dnevnika simptoma i pravovremeno reagiranje liječnika, dok je drugi namijenjen liječnicima i služi za brzo evidentiranje implantata u centralni registar, što je uvedeno nakon velikih zdravstvenih afera u Njemačkoj.
Na kraju predavanja iznio je i viziju budućnosti medicine – globalno povezan sustav u kojem bi se svi medicinski podaci slijevali u jedinstvenu bazu, dostupnu liječnicima diljem svijeta. „Tako bismo mogli brže dolaziti do novih terapija i bolje liječiti pacijente“, zaključio je, dodajući kako su trenutni pomaci tek mali koraci prema tom cilju.
„Umjetna inteligencija nije zamjena za čovjeka“
O primjeni umjetne inteligencije u psihijatriji govorio je dr.med. Ivica Šain, specijalist psihijatrije te uži specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, koji je istaknuo kako je ta grana medicine dugo nosila stigmu nedovoljne „znanstvenosti“ u odnosu na druge specijalizacije.
„Uvijek je postojala primjedba da nismo dovoljno znanstveni, da smo nekako u magli psihoterapije, za razliku od internista ili kirurga“, rekao je, dodajući kako se to posljednjih godina mijenja. Uvođenjem neuroimaginga, naprednih terapija i novih tehnologija, psihijatrija se sve više približava „klasičnoj“ medicini, a važnu ulogu u tome ima i umjetna inteligencija.
Naglasio je pritom da umjetna inteligencija nije zamjena za liječnika. „To je alat – ne može zamijeniti čovjeka“, poručio je, ali i dodao kako može značajno pomoći u dijagnostici, prikupljanju i obradi podataka te određivanju terapije. Jedan od ključnih razloga njezine primjene upravo je kompleksnost ljudskog mozga i ponašanja. „Imamo ogromne količine podataka koje jednostavno više ne možemo obraditi“, upozorio je, navodeći kako se podaci danas prikupljaju iz različitih izvora – od medicinske dokumentacije i psiholoških testova do digitalnih tragova s pametnih telefona i interneta.
U tom kontekstu posebno je istaknuo koncept tzv. digitalne psihijatrije, koja bi omogućila kontinuirano praćenje pacijenata. „Danas pacijent dođe, ode i mi više ne znamo što se s njim događa“, rekao je, dodajući da bi integracija podataka mogla omogućiti pravovremeno prepoznavanje pogoršanja, osobito kod teških stanja poput depresije ili shizofrenije.
Velik potencijal vidi i u analizi govora i teksta. „Umjetna inteligencija može prepoznati pauze u govoru, negativne izraze ili siromašan rječnik i na temelju toga ukazati na moguće poremećaje“, objasnio je. Slično vrijedi i za društvene mreže, koje se zasad najčešće analiziraju tek nakon incidenata, iako bi mogle poslužiti za ranije prepoznavanje rizika.
Govoreći o terapiji, spomenuo je i sve raširenije chatbotove – digitalne sugovornike dostupne u svakom trenutku. „Ako se probudite u tri ujutro, uvijek imate nekoga s kim možete ‘razgovarati’, ali to nije psihoterapija, nego podrška“, naglasio je.
Poseban naglasak stavio je na razvoj personalizirane, odnosno precizne psihijatrije, koja bi na temelju velikih količina podataka – uključujući genetske analize – omogućila prilagodbu terapije svakom pojedinom pacijentu. „Danas imamo više podataka nego ikad, ali ih moramo znati interpretirati“, upozorio je.
Nije zaobišao ni etičke dileme, osobito pitanje privatnosti i sigurnosti podataka. „Podaci su negdje u ‘cloudu’ i uvijek postoji rizik njihove zloupotrebe“, rekao je, dodajući kako umjetna inteligencija može griješiti i biti pristrana, zbog čega je nužan stalni ljudski nadzor.
Zaključno, Šain je poručio kako umjetna inteligencija donosi velik potencijal za unapređenje psihijatrije, osobito u ranoj dijagnostici i prevenciji, ali da ključnu ulogu i dalje ima liječnik. „Tehnologija nam može pomoći, ali mi smo ti koji na kraju donosimo odluke i brinemo o pacijentima“, zaključio je.
Uvijek poželjan vitamin D
O temi „Vitamin D kao neuroprotektivni čimbenik i njegov terapijski potencijal“ govorila je doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac, istaknuvši kako se taj vitamin danas više ne promatra isključivo kroz metabolizam kalcija i zdravlje kostiju. „Otkriveni su receptori za vitamin D u brojnim stanicama organizma, pa tako i u živčanom sustavu“, naglasila je, dodajući da ima važnu ulogu u regulaciji imunološkog odgovora i smanjenju upalnih procesa.
Objasnila je kako se vitamin D u organizmu stvara izlaganjem kože sunčevoj svjetlosti, ali i unosi hranom, ponajprije kroz masnu ribu. Ipak, upozorila je da njegov manjak nije rijetkost, osobito u starijoj populaciji. „S godinama koža gubi sposobnost sinteze vitamina D, pa ga starije osobe proizvode i do tri puta manje nego mlađe“, istaknula je.
Posebno je naglasila njegov mogući neuroprotektivni učinak, uključujući povezanost s bolestima poput multiple skleroze, gdje je uočena niža razina vitamina D kod oboljelih. „Vitamin D djeluje protuupalno i može imati zaštitnu ulogu za živčane stanice“, rekla je, ali i upozorila da pretjerani unos može imati štetne posljedice. Zaključno je istaknula važnost umjerenog izlaganja suncu i uravnotežene prehrane kao ključnih izvora ovog vitamina.
Pozitivnim emocijama do uspješnijeg liječenja
Zadnje predavanje, naziva „Mozak i emocije u bolničkom okruženju“, održali su Ivana Mandić Jedrijević, Kristina Mik i Tomislav Sinković, prvostupnici sestrinstva koji trenutno rade na Odjelu neurologije. U svom su predavanju naglasili da emocije imaju ključnu ulogu u procesu liječenja.
„Emocije nastaju u mozgu i izravno utječu na ponašanje, donošenje odluka i pamćenje“, istaknuli su, pojašnjavajući ulogu struktura poput amigdale, hipokampusa i prefrontalnog korteksa. Negativne emocije, poput straha i anksioznosti, mogu dovesti do kroničnog stresa i povišene razine kortizola, što dugoročno utječe na kognitivne funkcije.
S druge strane, pozitivne emocije potiču lučenje dopamina i serotonina te jačaju neuroplastičnost, odnosno sposobnost mozga da stvara nove neuronske veze. „Hospitalizacija je za većinu pacijenata stresno iskustvo – prisutni su strah, nesigurnost i osjećaj gubitka kontrole“, upozorili su.
Poseban naglasak stavili su na ulogu zdravstvenih djelatnika, osobito medicinskih sestara, u prepoznavanju i regulaciji emocija pacijenata. Empatija i kvalitetna komunikacija, kako su istaknuli, ključni su za izgradnju povjerenja i uspješniji tijek liječenja. Istodobno su upozorili i na problem profesionalnog stresa i „burnouta“ među zdravstvenim radnicima, koji može nastati zbog dugotrajne izloženosti emocionalno zahtjevnim situacijama.
„Emocionalna inteligencija nije urođena, ona se može razvijati“, poručili su, istaknuvši važnost edukacije, timske podrške i strategija upravljanja stresom. Zaključno su naglasili kako razumijevanje emocija – i kod pacijenata i kod zdravstvenih djelatnika – predstavlja važan dio kvalitetne i humane zdravstvene skrbi.
