Glavni problem je, pokazuju nam Šverko, predrastično orezivanje kada se, umjesto da se skraćuje samo ono što je suho ili grane u koliziji, motorkama grubo rezala cijela kruna stabla. Takvi, preveliki rezovi, objašnjava, glavni su krivac da stablo - prije nego izbaci takozvane metlice ili tanke grane vodopije, napadnu razne gljivice i paraziti. I kreće njegovo propadanje
Glavni problem je, pokazuju nam Šverko, predrastično orezivanje kada se, umjesto da se skraćuje samo ono što je suho ili grane u koliziji, motorkama grubo rezala cijela kruna stabla. Takvi, preveliki rezovi, objašnjava, glavni su krivac da stablo - prije nego izbaci takozvane metlice ili tanke grane vodopije, napadnu razne gljivice i paraziti. I kreće njegovo propadanje
Drvored ladonja i platana u Kolodvorskoj ulici, kesteni u ulici 43. istarske divizije, ladonje na Giardinima - samo su dio pulskih stabala koja su u jako lošem stanju. Šuplja, suha i trula, napadnuta od gljivica, pravo je čudo da su neka od njih još uspravna. "Rezultat" je to godina lošeg orezivanja.
Dio stabala obišli smo s Damirom Šverkom, arboristom iz Pule, a potom razgovarali i s Pazinjanom Željkom Zgrablićem, inženjerom šumarstva i doktorom znanosti koji jedini u Hrvatskoj, uz svoje titule, posjeduje i međunarodni certifikat Europskog vijeća za arborikulturu.
Glavni problem je, pokazuju nam Šverko, predrastično orezivanje kada se, umjesto da se skraćuje samo ono što je suho ili grane u koliziji, motorkama grubo rezala cijela kruna stabla. Takvi, preveliki rezovi, objašnjava, glavni su krivac da stablo - prije nego izbaci takozvane metlice ili tanke grane vodopije, napadnu razne gljivice i paraziti. I kreće njegovo propadanje.
- Slikovito rečeno, ovo je kao da trebate skratiti nokte, a odsječete cijelu ruku. Tako velike rezove, čak ni ladonje koje su inače čvrste, ne mogu preživjeti bez stresa pa od zdravog stabla dobijete "pacijenta" kojeg je teško zaliječiti, veli Zgrablić.
Pokazujući nam otvorene "rane", šupljine u deblima, trulu koru i osušene dijelove, Šverko veli da se prema novim saznanjima ne bi smjelo piliti ništa deblje od pet centimetara. Trebalo bi se, priča, na svako stablo popeti, očistiti što je suho, raditi strpljivo i pažljivo... No, takav je postupak sporiji i skuplji i - traži znanja pa se rijetko primjenjuje.
Orezivanje bi, pojašnjava dalje Zgrablić, trebalo biti takvo da drvo doživi što manji šok, da nema velikih zahvata. Ono je delikatan proces, a najbolje se stvari naprave kada laik zapravo ni ne primijeti promjenu, dodaje.
Zgrablić napominje da to nekada čak nije krivica isključivo jedinica lokalne samouprave ili komunalnih tvrtki koje to rade, već cjelokupnog sustava koji zapravo ne poznaje način da se, na radnim mjestima koja bi se trebala brinuti o stablima, zaposle stručni ljudi - arboristi ili, u najmanju ruku, urbani šumari.
U većini poduzeća trenutna sistematizacija ovu struku niti ne poznaje, ne postoji školovanje za ova zanimanja, pa se ljudi sami obrazuju vani i onda odlaze u privatnike i rade za puno bolje plaće nego što im to gradske tvrtke mogu ponuditi.
- Panta priče je zapravo jednostavna. Krivo orezivanje će od zdravog stabla učiniti problematično. Pristup koji mi zagovaramo jest sporiji i skuplji, no zapravo donosi dugoročne uštede, tvrdi Zgrablić te dodaje da kod urbanog šumarstva do izražaja dolazi, ne samo puki tehnički dio rezidbe, već znanje ali i umijeće.
Najlakše je, kako veli, uzet motorku u ruke i ispilit vrh stabla, i tako svakih par godina. No, to nije način na koji se posao radi.
- Osobno nikad ne radim tako drastične rezove, čak ni ukoliko klijent to zatraži od mene. Stabla su živa bića, navodi Šverko, a njegov kolega dodaje da tu nije samo riječ o stablima kao jedinkama, već o cijelom mikrokozmosu oko njih i treba se uvijek situaciji pristupati holistički.
Željko ZgrablićSlikovito rečeno, ovo je kao da trebate skratiti nokte, a odsječete cijelu ruku. Tako velike rezove, čak ni ladonje koje su inače čvrste, ne mogu preživjeti bez stresa pa od zdravog stabla dobijete "pacijenta"
- Potrebno je konstantno saditi, obnavljati fond. No, kod nas se nigdje ne ide se na sustavno obnavljanje zelenog fonda. To jest inicijalno trošak, no radi se u dugoročnoj investiciji, navodi Zgrablić.
Pula, priča nam Šverko, ima definirano da se za svako maknuto stablo posadi novo, dok se primjerice u Medulinu za svako koje se sruši moraju posaditi tri nova. No, problem je, navodi, što nije definirano kakvo i koje veličine.
Pritom, naglašavaju, sadnja ne smije biti stihijska i pro forma, već pomno isplanirana; od toga što će se saditi, gdje, na koji način, do kvalitete sadnice i daljnjeg održavanja.
Kako veli Zgrablić, potrebno je pronaći balans između trenutne situacije, napretka i budućnosti.
- Meni je osobno jako teško ako procijenim da se neko stablo mora ukloniti, no to nije kraj svijeta. Stabla se mogu i moraju nadomjestiti. Postoje lokacije na kojima je to lako, ali postoje i one koje se ne bi smjele dirati, zaključuje.
Žalosno je, dodaje Šverko, što je upravo Pula jedan od gradova s najviše stabala u Hrvatskoj, no ukoliko se nastavi ovim tempom mnoga od njih neće preživjeti.
- Već je sada jako puno stabala s toliko truleži da im jednostavno nema pomoći. Ona i dalje pokušavaju preživjeti, guraju mladice, životare, no kod prvog jačeg naleta kiše i vjetra jednostavno će puknuti grana, cijelo drvo, navodi naš sugovornik. Dodaje kako je zapravo pravo čudo da se, uz stanje u kojem se mnoga nalaze, ne dešavaju teže nesreće.
Svako stablo, navodi, ima svoj životni vijek i uvijek u obzir treba uzeti i aspekt sigurnosti, posebice u gradovima ili kampovima, podsjećajući da je upravo vlasnik krivac ukoliko se dogodi neka nezgoda ili nesreća.
- Nažalost, uz ovakvo stanje i salinitet koji im ne pomaže, u Kolodvorskoj, Giardinima uopće nije potrebna nikakva studija. Već sam vizualni pregled dovoljno govori, navodi Šverko pokazujući nam kao pozitivan primjer ladonje u parku preko puta Rivijere, koje nisu dirane, i koje izgledaju upravo onako kako bi stablo trebalo izgledati: zdravo, lijepo.
- Studija koju je radio naš kolega Fran Poštenjak još 2019. godine pokazala je da je, od stotinjak ladonja koja su na Giardinima posađena u doba Austro-Ugarske, danas ostalo 80-ak stabala ali i da 24 treba hitno srušiti jer su opasna, a ni druga nisu u zadovoljavajućem stanju. Godine su prošle i što se napravilo - ništa.
Ljudi se uzbune čim se kaže da će se neko stablo maknuti, politika se, u strahu da ne izguni glasove, povuče i sve stane. To je medvjeđa usluga i stablima, i ljudima i izgledu grada jer povratka za mnoga nema. Naprosto ih se mora zamijeniti, jasan je Šverko.
Na pitanje što s Korzom dvojica stručnjaka nemaju isto mišljenje. Vjerojatno jer je jedan Puljanin, a drugi Pazinjan i nije toliko vezan u Giardine.
Šverko tako misli da bi se, radi manjeg šoka kod ljudi, trebalo "skidati" dio po dio stabala i zamijeniti ih već oformljenim ladonjama, dok Zgrablić zagovara cjelokupnu rekostrukciju. Srediti sve odjednom, ali pošteno.
Obojica su pak složni da tome treba pristupiti pažljivo, studiozno, da tada treba urediti kompletnu infrastrukturu ispod zemlje, a stablima ostaviti više prostora za život, zeleni koridor, a ne samo mrvicu zemlje oko njih. Kada se zasade nova, u bilo kojoj varijanti, ne smiju se zapustiti već oblikovati i njegovati od samih početaka.
- Želja nam je zapravo osvijestiti građane, ali i educirati izvođače. Javnost treba shvatiti da nije kraj svijeta ako se neko stablo mora ukloniti. S druge strane treba inzistirati na tome da se zeleni inventar grada redovito obnavlja, upozorava Šverko dok njegov kolega slikovito dodaje da ova "zelena mreža", kao i ostale komunalne mreže, traže konstantno ulaganje i održavanje.
Kako bi to bilo lakše odraditi, najbolje bi bilo mapirati sva stabla u gradu, napraviti cjelokupnu studiju u kakvom je stanju svako pojedino stablo u gradu i što s njim, kao što se to radi u zapadnim zemljama, zaključuju naši sugovornici.
No, tu dolazimo do pitanja vlasničke strukture - neka stabla su gradska, neka su u ingerenciji Hrvatskih šuma, neka se nalaze na pomorskom dobru. I tada, ponovo, kreće prebacivanje loptice odgovornosti.
Nažalost, situacija kako doznajemo, nije loša samo u Puli. Orezivanje stabala loše je diljem Istre, pa i Hrvatske. Nešto se, dodaju naši sugovorici pokušalo pomnije raditi u Pazinu, a kao primjer dobre skrbi, posebice za ladonje, navode primjerice grad Split.
U najavi su discipline 100 metara, 200 metara, 300 metara, skok u dalj, skok u vis, troskok, bacanje kugle, bacanje diska, i uvijek atraktivne utrke štafeta 4x200m * Na Otvorenom prvenstvu Istre očekuje se oko 350 natjecatelja svih uzrasta i kategorija
Spasilačka služba obavljat će poslove na kupalištima kojima upravlja Grad, odnosno na četiri spasilačke postaje i to na Hidrobazi, Valkanama, Stoji i Mornaru * Rok za dostavu prijave je do popunjavanja potrebnog broja licenciranih spasioca
Ovaj format omogućio je studentima da u kratkim vremenskim intervalima predstave svoje vještine i iskustvo različitim poslodavcima te dobiju povratne informacije o poslovnim mogućnostima i ukupnom dojmu koji ostavljaju.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
