Dok je dio Sela pod vodom, obećanje ostalo na suhom

Stara poslovica kaže da se "čovjeka drži za riječ, a blago za rogove". U istoj je sažeta jednostavna, ali važna životna mudrost a ta je da zadana riječ ima težinu. Posebno kada je izgovore oni koji su odgovorni za rješavanje problema građana.

Upravo se na toj narodnoj mudrosti može temeljiti i dio priče o ogromnim količinama kiše koja je 25. srpnja poplavila dijelove Rovinjskog Sela, s naglaskom na naselje Rudelići, a kako sada doznajemo i Rovinjsku ulicu i Lakuverču. 

 

Naime, kako smo već izvještavali Rudelići (s desetak obiteljskih kuća) po drugi put su zaplivali i njihova su se dvorišta pretvorila u jezera. No, obilna je kiša zaprijetila i Rovinjskoj ulici i Lakuverči, čiji su se stanari ponovno obratili nadležnima tražeći pomoć. Zaplet nastaje iz razloga što se nisu po prvi put obratili jučer.

Prvi dopis, sa zahtjevom za hitnim izlaskom na teren i opisom problema, poslali su još u listopadu prošle godine. Tada je u novoizgrađenoj kući bilo čak 30 centimetra vode. Odgovor nadležnog gradskog resora, za konkretnu adresu i kuću stigao je 8.siječnja. U njemu je navedeno da je Odvodnji dan nalog za čišćenje slivnika i rešetki te postojećeg upojnog bunara smještenog na zelenoj površini.

Uz to, u odgovoru je bio i nešto važnije - najava konkretnog rješenja. 

Kako doznajemo od Luciane Ferrare, čiji se suprug i prvi puta obratio Gradu za pomoć odgovoreno im je kako se u narednom razdoblju planirana rekonstrukcija Rovinjske ulice, zajedno s izgradnjom prometnice, oborinske kanalizacije i javne rasvjete. Izražena je i nada da će nakon toga sustav bolje funkcionirati te da neće dolaziti do novih šteta tijekom obilnijih oborina. 

Činilo se, dakle da je time priča barem dobila svoj smjer.

Problem je evidentiran, teren je obiđen, čišćenje je naloženo, a trajno rješenje najavljeno. Samo što je onda ponovno pala kiša. I voda je ponovno učinila ono što voda čini kada nema dovoljno prostora kamo bi otišla. Pronašla je put prema najnižim točkama i još jednom podsjetila na stari, neriješeni problem. 

U međuvremenu,doznajemo, kako osim jednog čišćenja rešetki ništa konkretno nije napravljeno.

Vlasnik kuće, s druge strane, nije čekao da se problem riješi sam od sebe. Učinio je što je mogao - izgradio tri upojna bunara i postavio odvodne cijevi kako bi svoju kuću zaštitio od vode. Međutim, jedna osoba, ma koliko god to htjela i željela ne može riješiti problem neimanja javne oborinske odvodnje. Nakon novog plavljenja, a i sasvim opravdanog straha da ono neće biti posljednje, obitelj Kostić ponovno se obratila Gradu i nadležnim službama, no ovog puta u svoj dopis uključili su i Mjesni odbor Rovinjskog Sela i  vijećnike Gradsko vijeće grada Rovinja- Rovigno. S konkretnim zamolbama i pitanjima. 

- Tražimo ponovni izlazak na teren na području Lakuverče i evidentiranje stanja nakon poplave 25. kolovoza, kao i utvrđivanje odakle i kojim putem dolazi tolika količina vode, te provjeru je li  postojeći sustav oborinske odvodnje u Lakuverči uopće dovoljnog kapaciteta za količinu vode koja se ondje slijeva, objasnila je Luciana Ferrara, koja traži i odgovor na pitanje kako je u projektnoj dokumentaciji predviđeno  rješavanje oborinskih voda i je li oborinska kanalizacija Rovinjske ulice uopće planirana?

Također, zanima ih i u kojoj je fazi projekt rekonstrukcije Rovinjske ulice s obrinskom odvodnjom i kada se realno može očekivati početak i završetak radova. I, što je možda najvažnije, traže da se do trajnog rješenja odrede i provedu privremene mjere kojima bi se smanjila opasnost od novog plavljenja.Naposljetku, traže i da im se odgovori što je, osim čišćenja slivnika i rešetki i upojnog bunara, konkretno poduzeto nakon njihova prvog obraćanja poslije poplave u listopadu  2025. godine.  

Dakle, teško je u ovim pitanjima pronaći išta sporno.

Dapače, to su pitanja na koja bi građani koji su već jednom imali 30 centimera vode u kući trebali dobiti vrlo konkretne odgovore. Jer upravo je u tome problem. Nije dakle, najveći problem u tome što je pala obilna kiša. Kiša je prirodna pojava i nitko je ne može zaustaviti. Problem nastaje kada se nakon prvog plavljenja utvrdi problem, građanima se obeća njegovo rješavanje, prođe gotovo godinu dana, a onda nova obilna kiša pokaže da se, osim čišćenja rešetki, zapravo na terenu nije promijenilo gotovo ništa. I zato ovaj dopis nije tek još jedna molba građana. On je podsjetnik  na ono što je već bilo rečeno. A kada se građanima kaže da će se problem riješiti rekonstrukcijom ulice i izgradnjom oborinske kanalizacije onda je sasvim legitimno pitati kada? Jer između obećanja i njegova izvršenja ne bi smjeo biti jezero. Pogotovo ne ono koje se svaki put ponovno pojavi ispred nečije kuće.

Stara poslovica kaže da se čovjek drži za riječ, a blago za rogove. Građani su svoju riječ očito održali. Problem su prijavili, ponovno upozorili, pokušali vlastitim sredstvima zaštiti svoju imovinu i, kada se voda ponovno vratila, još jednom pokucali na vrata nadležnih. Sada je red na drugoj strani. Ne traži se nemoguće, nego ono što je već najavljeno- rješenje problema. I možda je upravo zato vrijeme da se na sljedeći dopis ne odgovori samo novim obećanjima, nego konkretnim datumima, radovima i vidljivim pomakom na terenu.

Jer građanima nakon svega nije potreban još jedan  odgovor na papiru. Potreban im je odgovor koji će se vidjeti i osjetiti u trenutku kad ponovno padne obilna kiša.