Velika rekonstrukcija ulaza u Pulu iz smjera Vodnjana, točnije najjužnijeg kraka državne ceste D75, donijet će u konačnici nove rotore, podvožnjake, nadvožnjake i dodatne trake, što bi trebalo značajno rasteretiti promet u ovom dijelu Pule, naročito u ljetnim mjesecima. Dok traju radovi, kako to već biva s velikim uređenjima, potrebno je i nekoliko ustupaka.
S obzirom na opsežnost ovog konkretnog projekta, može se reći da je količina izmjena i ustupaka svedena na minimum, ali i dalje postoji. Iako promet od pulske obilaznice i Tršćanske ulice ka Velom Vrhu teče istom rutom kao i prije radova, na ovom je potezu usred radova probijena privremena prometnica, a autobusna stajališta u potpunosti su izmještena i u funkciji su privremena lokacije.
A, dok traju radovi na gradilištu koje smo još jednom obišli i donosimo vam galeriju fotografija trenutnog stanja, jedan nas je novinski članak u "La voce del popolo" podsjetio na dan kada je ovom rutom, povezujući središte Pule i Veli Vrh / Monte Grande, po prvi put prošao gradski autobus.
A bilo je to, sudeći prema članku, 27. studenog 1952. godine.
"Nešto novo u Monte Grandeu"
Prva autobusna linija koja povezuje ovaj popularni kvart s centrom – Oduševljenje među mladima i starima – Popravlja se makadamska cesta", najavio je tada "La voce del popolo".
"Kvart Veli Vrh/Monte Grande poznat je kao „kvart bicikala“. Nekada se prema Velom Vrhu svako jutro penjala prava rijeka biciklista koji su išli na posao prema Viale Olivi, tvornici cementa i Arsenalu. Bicikl je bio jedino i neizbježno prijevozno sredstvo za stanovnike Velog Vrha, koji su svakodnevno, po kiši ili buri, morali prijeći makadamski put dug nekoliko kilometara da bi stigli do grada.
Već neko vrijeme ipak se događa nešto novo. Kada se više ne može voziti po blatnoj cesti, dolazi autobus! Novi autobusni prijevoz sada povezuje Veli Vrh s gradom. Mali autobus, koji svakodnevno polazi s donje strane kvarta i spušta se do grada, već je postao dio svakodnevice.
To je prva redovita linija koja povezuje ovaj gradski predio s centrom. Naravno, svi stanovnici Velog Vrha na to gledaju s velikim olakšanjem. Žene se sada ne moraju više vraćati kući pješke noseći pune torbe iz trgovine, radnici s Velog Vrha ne moraju svaki dan prehodati onaj dosadni komad blatne ceste, a stariji više ne moraju odustajati od odlaska u grad.
Teško je zamisliti kako je to bilo prije: po lošem vremenu, kroz blato i lokve, pješačiti sat vremena do grada. A sada – sjedneš u autobus i za deset minuta si u centru.
Stanovnici ovaj autobus doživljavaju kao znak napretka. Djeca ga prate do kućnog praga i gledaju kako nestaje niz cestu. Žene ga zovu „naš mali vlak“.
Istovremeno, popravlja se i cesta prema Velom Vrhu. Svakog dana radnici ravnaju i utvrđuju put, koji će uskoro biti u puno boljem stanju.
Veli Vrh tako napokon dobiva ono što je dugo čekao – redovitu vezu s gradom i pristojan put. I dok gradske vlasti rade svoj dio posla, stanovnici Velog Vrha osjećaju se dio grada više nego ikada prije", stajalo je u članku iz studenog 1952.