Zbirka narodu! Predavanje Zvonka Makovića o „arhajskom nadrealizmu“ Antuna Motike

Gost petog susreta iz ciklusa „Zbirka narodu!“, koji će se održati u Galeriji Antun Motika na 2. katu INK-a, 12. ožujka u 18 sati, bit će ugledni povjesničar umjetnosti i pjesnik prof. dr. Zvonko Maković s predavanjem „Arhajski nadrealizam u kontekstu vremena“.

Zvonko Maković (1947.), koji svoju struku živi u punom smislu riječi, tijekom višedesetljetnoga djelovanja višestruko je zadužio brojne generacije povjesničara umjetnosti – ne samo svojim neumornim znanstvenim, stručnim i publicističkim radom, nego i činjenicom da je, bilo s katedre zagrebačkog Filozofskog fakulteta, bilo u individualnim kontaktima, uvijek poticao izvrsnost te ohrabrivao otvaranje novih tema i uvođenje svježih pristupa u sagledavanju onih naizgled dovršenih.

Na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1973. komparativnu književnost i povijest umjetnosti, gdje je i doktorirao 1996. radom o slikarstvu Vilka Gecana. Od 1975. do umirovljenja 2012. radio je u svojstvu redovitog profesora i voditelja Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije.

Autor je brojnih tematskih i studijskih izložaba u zemlji i inozemstvu, a 2001. bio je nacionalni izbornik na 49. Venecijanskom bijenalu. Među brojnim izložbama koje je autorski koncipirao ističu se kulturološki projekti 1850. – Kultura slike u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća (1985), Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti (2004), Zero – Europska vizija 1958. do danas – Zbirka Lenz Schönberg (2004), Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti (2007), Strast i bunt: ekspresionizam u Hrvatskoj (2011), Put u vječnost (2016) te Šezdesete u Hrvatskoj: mit i stvarnost (2018).

Autor je i mnogih retrospektivnih izložaba vodećih protagonista hrvatske umjetnosti 20. stoljeća: Miroslava Kraljevića, Vilka Gecana, Milivoja Uzelca, Marijana Trepšea, Ignjata Joba, Nikole Reisera, Ljube Ivančića, Stevana Luketića, Vojina Bakića, Mladena Galića, Miroslava Šuteja, Julija Knifera, Vjenceslava Richtera, Vaska Lipovca, Vladimira Becića, Ivana Picelja i drugih.

Uređivao je Studentski list, Tlo, Telegram, Most, Oko i Život umjetnosti. Objavio je brojne knjige poezije, kao i znanstvene i stručne publikacije te zbirke kolumnističkih tekstova.

Prva knjiga pjesama objavljena mu je 1968. i nagrađena nagradom Fonda A. B. Šimić te nagradom Sedam sekretara SKOJ-a. Među važnijim zbirkama pjesama su Komete, komete (1978), Činjenice (1983, nagrada Vladimir Nazor), Strah (1985), Ime (1987), Točka bijega (1990), Prah (1992), Veliki predjeli, kratke sjene (2000, izabrane pjesme) i Međuvrijeme (2005). Pjesme su mu prevedene na više jezika, a kao zasebne zbirke objavljene su u Francuskoj, Njemačkoj, Sjevernoj Makedoniji i Sloveniji.

Godine 2001. dobio je najveću nacionalnu nagradu za poeziju – Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički rad.

Od 2005. do 2009. bio je predsjednik Hrvatskog P.E.N. centra, a od 2014. do 2022. predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Godine 2023. ovjenčan je nagradom Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević“ za životno djelo.

Profesor Maković i dalje aktivno radi i objavljuje likovne kritike, eseje i studije, pretežito o suvremenoj umjetnosti.

„Arhajski nadrealizam“ Antuna Motike u kontekstu vremena

Hrvatsku kulturnu scenu na samom početku 1950-ih obilježavaju brojne polemike koje su uslijedile nakon nekoliko izložaba, natječaja i manifesta, iz čega se jasno otkrivalo da se šire pukotine u naoko monolitnom tkivu socijalističkog realizma.

Iako je Tito raskinuo sa Staljinom još 1948., recidivi staljinističke prakse nisu nestajali tako jednostavno. Radni logori koncipirani po uzoru na „gulag“ bili su u punom zamahu, a na području kulture i umjetnosti pazilo se da se ne odstupa od ranijih načela adekvatnih duhu vremena.

Manifest grupe EXAT-51, obznanjen 7. prosinca 1951., bio je najradikalniji iskorak prema novome zbog afirmiranja apstraktne umjetnosti i uspostavljanja novih odnosa između slikarstva, skulpture, arhitekture i primijenjene umjetnosti.

Tome treba dodati i natječaj za spomenik Marxu i Engelsu u Beogradu, koji je izveo Vojin Bakić, a koji je odbijen 1953. argumentima koji se nisu razlikovali od onih dogmatskog socrealizma.

Izložbe „Arhajski nadrealizam“ Antuna Motike iz 1952. i „Doživljaj Amerike“ Ede Murtića iz 1953. kritika će napadati zbog apstrakcije, iako je u djelima s obje izložbe zapravo nije bilo.

Sve se to pokazalo važnim za kristalizaciju novih stajališta i novih estetskih načela. U izlaganju će težište biti na izložbi Antuna Motike, jer su se upravo ovdje razotkrivala slaba mjesta – ne samo kada je likovna kritika u pitanju, nego i kulturne strategije toga iznimno burnog vremena.